Zastara u ovršnom postupku RH – praktično nikad

Zastara ovršno rješenje

Zakon o obveznim odnosima u članku 233. propisuje rok od deset godina za nastup zastare za sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom, odlukom drugoga javnog tijela nadležne vlasti, nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom.

Dakle, protekom roka od deset godina od nastupa pravomoćnosti odnosno od proteka roka za dobrovoljno ispunjenje (tzv. paricijski rok) koji je utvrđen pravomoćnom odlukom, nastupa zastara potraživanja.

Međutim, ovu odredbu potrebno je sagledati u kontekstu članaka 241., 242. i 245. Zakona o obveznim odnosima. Navedenim člancima utvrđeno je da se zastara prekida sa svakom radnjom vjerovnika poduzetom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine (članak 241. ZOO-a).

Ovakav prekid zastare neće biti uzet u obzir ako se tužba/prijedlog za ovrhu povuče, bude odbačen ili odbijen ili ako mjera osiguranja bude stavljena izvan snage (članak 242. ZOO-a).

Ukoliko je do prekida zastare došlo, dakle, ispunjeni su uvjeti iz članka 241. ZOO-a, tada zastara počinje ponovno teći i to u punom roku od 10 godina od dana kada je postupak po tužbi/ prijedlogu za ovrhu okončan, a ranije proteklo vrijeme ne uračunava se u novi rok (članak 245. ZOO-a).

Primjer :
Pravomoćnom i ovršnom Presudom suda utvrđeno je potraživanje vjerovnika prema dužniku u određenom iznosu.

1.Presuda je pravomoćna i ovršna, a rok za dobrovoljno ispunjenje istekao je 15. siječnja 2000. godine. Strogom primjenom članka 233. ZOO-a, ako vjerovnik ne pokrene ovrhu u roku od 10 godina, zastara nastupa 16. siječnja 2010. godine.

2.Podnese li vjerovnik prijedlog za ovrhu 14. siječnja 2010. godine na, primjerice, nekretninama dužnika, sud će donijeti Rješenje o ovrsi.

3.Ukoliko na ročištima za javnu dražbu ne bude zainteresiranih kupaca za nekretninu, doći će do obustave ovrhe.

4.Novi rok od 10 godina za naplatu potraživanja vjerovnika počinje teći od dana okončanja ovršnog postupka, jer je do obustave ovrhe došlo iz razloga za koje nije odgovoran vjerovnik (primjena članka 245. ZOO-a).

5.Ako do obustave dođe iz razloga za koje je odgovoran vjerovnik ili njegova pasivnost, tada se on ne može s uspjehom pozvati na činjenicu da je pokrenuo ovršni postupak 14. siječnja 2010. godine, pa po obustavi ovrhe ponovno pokušati naplatu novim prijedlogom za ovrhu npr. 25. svibnja 2011. godine, jer će ista po žalbi dužnika i istaknutom prigovoru zastare potraživanja biti obustavljena iz razloga nastupa zastare protekom roka od 10 godina od pravomoćnosti presude (16. siječnja 2010.).

6.Neki od razloga za koje bi bio odgovoran vjerovnik su sljedeći: prijedlog za ovrhu od 14. siječnja 2010. godine vjerovnik je povukao ili je bio odbačen kao neuredan, ovrhovoditelj u ovršnom postupku nije predujmio troškove ovrhe, osigurao sve potrebno za otpremu i smještaj pokretnina (ako su iste predmet ovrhe)…

7. Dok god se ovrha naplaćuje s Vaše plaće i za to postoje zakonski uvjeti, ona će se provoditi do namirenja vjerovnika u cijelosti. Ostala potraživanja koja čekaju na RED ZA naplatu mogu otpasti uz ostvarenje prethodno opisanih uvjeta.

OVRSNI ZAKON
http://www.zakon.hr/z/74/Ovr%C5%A1ni-zakon

1 comment

Bez obzira na sve članke Zakona o ovršnom postupku (zastara) i ZOO Sud nikada neće ukinuti Ovršno rješenje. Naime, kada se obratite sudu po isteku zastarnog roka od 10 godina sa zahtjevom da se isto ukine primjenom članka 233 ZOO-a sud će vas obavjestiti da je isti uništen jer da se u arhivi čuva 10 godina od zadnjeg postupanja. Znači, bez obzira što je vjerovnik svojim pasivnim stavom izgubio pravo zahtjevati ispunjene obveze sud na zahtjev ovršenika NEĆE ukinuti rješenje o ovrsi

Leave a reply