Sve što “država” pomogne nekom, plati narod kroz neki novi porez, namet

VELIMIR ŠONJE, nezavisni ekonomski analitičar i konzultant, gostovao je u HRT-ovoj emisiji Druga strane.

Makroekonomski pokazatelji trenutno su sve bolji. No njihova interpretacija ovisi i o tome koji vremenski isječak promatramo. Dok se Vlada hvali relativno snažnim rastom BDP-a, ako pogledamo njegovo kretanje od 2011. godine, još smo uvijek u minusu.

BDP raste ali je Hrvatska u minusu 2 posto u odnosu na 2011.

“Ako gledamo u odnosu na 2011. godinu, sada smo s 2014. godinom negdje 3,5% ispod 2011. te je Hrvatska treća odozdo, samo su Cipar i Grčka u tom periodu bile lošije. Sad kad dodamo 2015. godinu, što je zadnja godina mandata ove vlade, tu će se ostvariti rast od oko jedan posto, tako da ćemo završiti oko 2 posto ispod razine 2011. godine, što je uzrokovano onim velikim padom u 2012. , kad je BDP pao skoro 2 posto… BDP interpretirate onako ovisno o tome koji vremenski isječak odaberete. S obzirom da smo mi u prošlosti bilježili visoke padove BDP-a, Hrvatska je među najgorima u Europskoj uniji. Međutim, kad gledamo trenutni moment, u ovom trenutku Hrvatska ima značajan i relativno jak tempo rasta. Ali to treba interpretirati tako da u obzir uzmemo i onu ‘rupu’ koju smo imali”, upozorava Šonje.

Hrvatska najzaduženija od Baltika do Crnog mora

Hrvatska ima veliki problem javnog duga, koji raste brže od gospodarstva. Samo u mandatu ove Vlade, on je porastao sa oko 60, na 90 posto BDP-a.

“Ako govorimo o javnom dugu, on će ove godine dosegnuti 90 posto BDP-a i po tom pokazatelju hrvatski javni sektor će biti najzaduženiji od Baltika do Crnog mora, znači među svim tim bivšim socijalističkim zemljama. Ono što ljude zanima je koliko se to može pripisati ovoj ili onoj vladi, prethodnim vladama. To je vrlo teško točno odrediti. U međuvremenu su se mijenjale statističke metodologije, međutim činjenica je da je ova vlada imala deficit svake godine od oko 5,5 posto BDP-a, i to je otprilike neki razmjer s kojim je ona svake godine doprinosila rastu javnog duga. Tako da je u mandatu ove vlade dug porastao sa 60 na 90 posto BDP-a”, kaže Šonje.

Poremećaj na svjetskim tržištima može Hrvatsku ostaviti bez izvora financiranja

Šonje upozorava i na dva kritična praga, nakon kojih je dug vrlo teško kontrolirati. Hrvatska je s obzirom na visinu duga jedan prag već prešla, a u slučaju da dođe do poremećaja na inozemnim tržištima, mogli bi se naći u vrlo teškoj situaciji.

“Imamo dva kritična praga. Prvi kritičan prag je kad nema financijske krize, znači još uvijek se možete financirati ali vam je dug toliko narastao da je počeo gušiti gospodarsku aktivnost. Znači dug koji je postao kontraproduktivan, dug koji negativno utječe na zapošljavanje. Taj prag smo prema svim relevantnim analizama prošli. Za zemlje srednje razvijenosti poput Hrvatske, taj prag je oko 40 do 60 posto BDP-a. Za vrlo razvijene zemlje to se može popesti do 90 posto BDP-a. To je sada gdje smo mi. Mi smo sada na razini koja bi bila štetna čak i za zemlje koje su puno razvijenije od nas.

Drugi prag je onaj kada dolazi do financijske krize, kada više nema nikoga tko nas želi financirati. Možete se neko vrijeme spašavati financiranjem na domaćem tržištu, ali mi smo mala ekonomija i malo tržište, mi više ili manje zavisimo o inozemstvu.

Dok su kamate na svjetskom tržištu niske, rizik da nama izbije financijska kriza nisu veće od 10 ili 20 posto. To će nekom političaru zvučati u redu i to je dovoljno za bezbrižan san – nekome. Međutim dovoljno je da se nešto promijeni, npr. američka centralna banka podigne kamatne stope, naglo padu burzovni indeksi i vi ste u roku od tjedan dana na onoj strani tržišta na kojoj nema nikoga”, upozorava Šonje.

Mirovinski fondovi drže novac u rizičnim hrvatskim državnim obveznicama

Jedan od problema zaduživanja je i preveliko oslanjanje na domaće izvore financiranja. To je dovelo do situacije u kojoj mirovinski fondovi u svojim portfeljima imaju veliki udio hrvatskih državnih obveznica, koje nemaju investicijski rejting.

“Na žalost, mi smo se previše oslonili na domaće kreditore, u jednom periodu je bio nekakav moto oslonimo se više na domaće tržište. Rezultat toga je da smo naše mirovinske fondove previše nakrcali domaćim obveznicama. One nemaju investicijski rejting, a naši mirovinski fondovi gotovo 70 posto imovine drže u hrvatskim državnim obveznicama. Prema tome, to pretjerano oslanjanje na domaće tržište nije dobro, prema mojem mišljenju”, kaže Šonje.

Što se tiče kretanja zaposlenosti i nezaposlenosti, odnosno situacija na tržištu rada, Šonje smatra da se ne može dati jednoznačan odgovor.

“To je jedno od najtežih pitanja. Mi zaposlenost mjerimo na dva načina. Jedno je anketa o radnoj snazi. To je jedan reprezentativan uzorak, tri tisuće kućanstava i Državni zavod za statistiku iz toga izvede podatak. Međutim, to se radi prema metodologiji Međunarodne organizacije rada, gdje je dovoljno da ste vi u prošlom tjednu radili određeni broj sati, bez obzira imate li ugovor o radu ili ne. Dovoljno je da kažete da ste radii i vi se brojite kao zaposleni. Po tom kriteriju, nama je 50-ak tisuća ljudi više bilo zaposleno. S druge strane imamo ovu drugu stalnu statistiku, i ona pokazuje da imamo 1,36 milijuna zaposlenih, i tu ih je negdje 5-6 tisuća manje, nego u istom mjesecu 2014. (podaci za srpanj). Moguće je da Anketa o radnoj snazi, koju sam prvu spomenuo, hvata efekte sive ekonomije”, kaže Šonje.

Rejting nam je loš zbog visokog duga i nezaposlenosti te loše investicijske klime

Hrvatska je usprkos dobrim makroekonomskim pokazateljima i dalje u proceduri za smanjenje makroekonomskih neravnoteža i deficita, koje propisuje Europska unija.

“Naš se kreditni rejting srušio zbog rasta javnog duga, i stanja na tržištu rada zbog kojih imamo visku stopu nezaposlenosti. To du dva ključna faktora. Fiskalna situacija i tržište rada zbog kojih smo proceduri makroekonomskih neravnoteža i proceduri za smanjenje deficita.

I radi toga nam je pao kreditni rejting. Dodatni problem je poslovna i investicijska klima koja je prema svim pokazateljima pokazuju da Hrvatska nije konkurentno gospodarstvo, da se javna uprava ne reformira…”, pojašnjava Šonje.

Ministar financija pohvalio se da je proračun u primarnom suficitu, dok je istovremeno poznato da Hrvatska ima visoki deficit. Šonje pojašnjava da se radi o različitim metodologijama obračuna.

“Imate nacionalnu metodologiju fiskalnih računa i imate Eurostat. To su dvije različite stvari. Sad su naši političari uzeli prvih sedam ili osam mjeseci ove godine, po nacionalnoj metodologiji i izračunali da je ukupni deficit manji ili jednak iznosu kamata, ali primarni saldo je kad uzmete ukupne prihode i rashode, pa kažete kamate neću brojati. Mi smo zapravo i u ukupnom i u primarnom deficitu”, kaže Šonje.

Zbog “švicaraca” proračun ostaje bez 1,2 milijarde kuna

Što se tiče Vladinog rješenje za dužnike s kreditima vezanim za švicarski franak, Šonje smatra da je problem što nitko nije napravio simulaciju koliko će to koštati porezne obveznike, i koji su eventualni pozitivni efekti. Prema njegovoj procjeni, u proračun će uči oko 1,2 milijarde kuna manje, zbog toga jer će banke završiti u minusu, pa neće platiit porez na dobit.

“Banke godinu ili dvije godine neće uplaćivati porez na dobit, jer će ostvariti ogroman gubitak, i 20 posto poreza na dobit, koje svatko plaća, neće se uplatiti u proračun, i tu će se izgubiti 1,2 do 1,3 milijarde kuna, od sljedeće godine. Ima teorija da će zbog manjih rata ljudi više trošiti, pa kako će više trošiti bit će više uplata u proračun. Da li će to pokriti, to nitko ne zna, zato što se kod nas odluke ne donose na temelju simulacija, nego po osjećaju, pa svatko može tvrditi svoje”, kaže Šonje.

Mazanje očiju javnosti: U demokraciji se mora znati tko i koliko plaća

Šonje se osvrnuo i na bonove za struju, za koje Vlada tvrdi da taj trošak nitko neće osjetiti. Upozorava da je bitno da se u demokraciji zna tko i koliko plaća.

“Mene zapravo oba slučaja na neki način muče s aspekta procedure donošenja odluka ekonomske politike u demokraciji. Naime, sve ovo više ili manje ima neke reperkusije na proračun, čak i izravne, a o neizravnima da ne govorimo.

Međutim, očito je da se zbog napete situacije u proračunu izbjegava izaći pred Sabor pa da se kaže mi želimo pomoći osobama A, B, C, dužnicima D, E, F, i to će društvo koštati toliko. Dakle, to bi bila jedna normalna, poštena procedura da se te stvari tako prezentira i da se te stavke vide u proračunu, pa nek se raspravlja o tome. Onda bi se znalo da to pokrivaju porezni obveznici pa bi se onda vi i ja mogli svađati bi li oni to trebali pokriti, ili oni to ne bi trebali pokriti.

Ovako se stvara dojam da to nema veze s poreznim obveznicima nego će to pokriti banke ili će to pokriti distributeri električne energije. Što jednostavno nije točno…. Dakle, poanta je da na kraju uvijek netko plaća. A mislim da je u demokraciji bitno da bude jasno tko plaća i koliko plaća”, zaključuje Šonje.

Cijelu emisiju možete pogledati ovdje.

Related Posts

Leave a reply