Svatko ima pravo na razumnu i pravičnu sudsku odluku, usvojenu u razumnom roku!

OBVEZA JE DRŽAVE IMATI RAZUMNO I PRAVIČNO PRAVOSUĐE ( al’ u Hrvatskoj je to šala mala )

1. RAZUMAN ROK SUĐENJA
Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (“Narodne novine”, broj 41/01. – pročišćeni tekst), propisano je da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.
Stupanjem na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola br. 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (“Narodne novine” – Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak i 14/02.) 5. studenoga 1997. godine, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe čine, temeljem članka 134. Ustava Republike Hrvatske (“Narodne novine”, broj 56/90.), dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, a koja Konvencija u članku 6. stavku 1. jamči, između ostalog, i pravo na suđenje u razumnom roku.

Pravo na pravično suđenje i suđenje u razumnom roku ustavno je pravo pojedinca, a obveza država je organizirati pravni sustav na način da osigura suđenje u razumnom roku i donošenje pravilne i zakonite odluke.

2. DOBRO JE ZNATI I OVO:
Dopunom čl. 32. ZKP-a, omogućena je svrsishodna delegacija stvarne nadležnosti o kojoj odlučuje Vrhovni sud RH na prijedlog Glavnog državnog odvjetnika. Tom dopunom ZKP-a omogućeno je da se u kompliciranim kaznenim predmetima, za čije je vođenje potrebna veća stručnost i iskustvo od onoga koje se može očekivati na strani nadležnog općinskog državnog odvjetnika ili općinskog suda predmet delegira županijskom sudu.

3.DOBRO JE ZNATI
http://www.pravst.hr/dokumenti/dokpdf_predavanja_gppp_2014.pptx

4.VAŽNI ARGUMENTI KOD PISANJA ŽALBI

predmet složen jer je uključivao upravni, građanski i ovršni postupak.

52. Sud nadalje podsjeća da se ovrha presude koju donese bilo koji sud mora smatrati sastavnim dijelom “suđenja” u smislu članka 6. (vidi Hornsby v. Greece, presuda od 19. ožujka 1997., Reports of Judgments and Decisions 1997-II, str. 510-11, § 40). Dakle, ovršni se postupak mora smatrati drugom fazom građanskoga postupka (vidi Zappia v. Italy, presuda od 26. rujna 1996., Reports of Judgments and Decisions 1996-IV, str. 1411-1412, § 20).

——- Uzimajući u obzir svoju sudsku praksu o tom pitanju, Sud smatra da je u ovom predmetu duljina postupka bila prekomjerna i da nije ispunila zahtjev “razumnoga roka”. Stoga je došlo do povrede članka 6. stavka 1

——–Okolnost da je drugostupanjski sud, koji bi trebao u ovršnom predmetu
odlučivati o žalbi protiv prvostupanjskog rješenja, ovršenik u tom predmetu, važan je razlog koji opravdava delegaciju drugog drugostupanjskog suda (VSH, Grl-
121/2007-2 od 30. srpnja 2007., Informator, broj 5655 od 17. svibnja 2008.).

———————-
Dakle, za svrsishodnu delegaciju prvostupanjskog suda funkcionalno je nadležan najviši sud određene vrste u Republici Hrvatskoj, što pridonosi oblikovanju
jedinstvenih kriterija u tumačenju zakonskog standarda.36 Drugim riječima, funkcionalna
nadležnost za svrsishodnu delegaciju prvostupanjskih trgovačkih sudova
pripada Visokom trgovačkom sudu, a za općinske sudove Vrhovnom sudu Republike
Hrvatske, dok o svrsishodnoj delegaciji drugostupanjskih, županijskih sudova,
uvijek odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske.37
Prijedlog „najvišem sudu određene vrste“ trebao bi podnijeti sudac prvostupanjskog
suda koji vodi postupak, jer je to radnja u sklopu konkretnog postupka
koji se može provesti, a ne radnja izvan postupka koji se ne može provesti kao što je
to slučaj kod nužne delegacije.38 Okolnost da je stranka odustala od svoga prijedloga.

za delegaciju, Vrhovni sud utvrđuje rješenjem.39
Da bi sud koji odlučuje o delegaciji mogao ocijeniti ove razloge, u predmetu
moraju postojati svi potrebni podatci za donošenje odluke.
Protiv rješenja Vrhovnog suda kojim je odlučeno o prijedlogu za delegaciju,
žalba nije dopuštena.40 Usto, u parničnom postupku žalba je dopuštena samo protiv
odluka prvostupanjskog suda, a rješenje o delegaciji donosi neposredno viši ili
najviši sud određene vrste.41
5. Odredbom čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom
postupku („Narodne novine“, broj 57/11., stupio na snagu 2. lipnja 2011., dalje –
ZIDZPP/2011) izmijenjene su odredbe čl. 68. ZPP-a tako da je dodan novi stavak
4. kojim se propisuje da nadležni drugostupanjski sud može sam ili povodom
prijedloga stranke zatražiti od Vrhovnog suda Republike Hrvatske da odredi da
u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležan sud, ako je očito da će se
tako lakše provesti postupak, ili ako za to postoje drugi važni razlozi. Time što je
izrijekom propisana mogućnost svrsishodne delegacije funkcionalne nadležnosti
drugostupanjskih sudova, otklonjene su dvojbe u praksi koje se tiču mogućnosti,
tzv. svrhovite delegacije drugostupanjskih sudova.42
POVEZNICA:http://hrcak.srce.hr/file/130462

po

Leave a reply