Prosvjed Blokiranih – Za Ustav RH;

image-0001

P R O S V J E D B L O K I R A N I H 23.04.od10h do12h
Trg Sv. Marka, ZAGREB

ZA USTAVNA, LJUDSKA I GRAĐANSKA PRAVA BLOKIRANIH
PROTIV VLASTI KOJA IGNORIRA USTAVNA, LJUDSKA I GRAĐANSKA PRAVA BLOKIRANIH

Datum : 23.04.2015 od 10 h do 12 h

Lokacija: Trg Sv.Marka u Zagrebu

Dan: radni četvrtak , namjera nam je održat prosvjed na dan kada su svi tamo, na poslu, svi oni koje nazivamo naša vlast : Vlada RH, Sabor RH , Ustavni sud, jer upravo izabrane predstavnike navedenih tijela javne vlasti smatramo ih odgovornim za uskraćivanje osnovnih ustavnih, ljudskih i građanskih prava 320 000 Blokiranih hrvatskih građana

Blokirani su obični ljudi iz susjedstva.
Blokirani su ljudi koji su mjesecima radili bez plaće,a i danas nisu zaposleni.
Blokirani su mali obrtnici koji su se samozaposlili pa propali zbog prevelikog poreznog pritiska.
Blokirani su umirovljenici koji nemaju dovoljno za život.
Blokirani su socijalno ugroženi koji nemaju dovoljno za život.
Blokirani su teško bolesnici koji nemaju posao,a nemaju dovoljno za život.
Blokirani su jamci tuđih dugova jer dužnici nemaju za povrat svog duga.
Blokirani su povratnici kojima je vlast oduzela imovinu,nakon što im je prethodno dala za smještaj.
Vlast ne mari

Blokirani su ljudi koji su godinama bili bez posla.
Blokirani su studenti, nezaposleni, novinari, honorarci,policjaci, liječnici,profesori, domaćice…
Vlast ne mari za očaj roditelja koji ne mogu prehraniti svoje najmilije, svoje roditelje, svoje bolesne
Vlast ne mari

Blokirani su nasljednici koje je odv. ured blokirao 10 godina nakon smrti “dužnog” roditelja
Blokirani su ljudi koji ne znaju zašto su blokirani jer živimo u državi gdje svatko može ući u FINU i blokirati vam sve račune
Blokirani su ljudi koji žive od 800 kn na mjesec,a mnogi nemaju niti to
Blokirani su ljudi koje su kreditni uredi prevarili, pa je vjerovnik u zatvoru ali ipak provodi blokadu svih računa
Blokirani su ljudi kojima je najprije data ratna odšteta,a potom im je država istu uzela nazad i njih blokirala
Blokirani su radnici, nastradali temeljem predstečajnih nagodbi i tajkunskih privatizacija
Blokirani su ljudi koji nikada nisu bili dužni
Blokirani su ljudi koji su svoj dug davno vratili
Blokirani su ljudi koji nisu o blokadi nikada obaviješteni
Blokirani su ljudi svih malih firmi koja u vašem gradu vidite da zjape prazne i napuštene, svih uništenih tvornica i uništene proizvodnje
Vlast ne mari

Blokirana su djeca koja su gladna
Blokirani su starci
Blokirani su samohrani roditelji
Blokirani su invalidi
Vlast ne mari

Blokirani su psihički bolesnici
Blokirani su ljudi na kemoterapiji
Svi nabrojani i još puno više
Blokada ne bira
HRVATSKA SE RASPADA.
Vlast ne mari!

Blokirajmo mi njih! Barem na 2 h!

prosvjed, mirni, legalni, prijavljeni i organizirani.

Na MARKOVOM trgu u Zagrebu, ispred Vlade RH , ispred Sabora RH i ispred Ustavnog suda RH jer tamo je vlast koja se odnarodila od naroda.

PROSVJED, 23.04. OD 10h – do 12.h u Zagrebu

Svi ste pozvani! Pokazite hrabrost.

———————————-

Udruga Blokirani najavila je mirni prosvjed na Trgu svetog Marka, u četvrtak 23. 04. u 10 sati. Blizu dvjesto najavljenih demonstranata tražit će ostavku Vlade jer, tvrde, u tri godine mandata nije učinila ništa da bi olakšala život socijalno ugroženim i građanima sa blokiranim računima,

Udrugu Blokirani na prosvjedu sljedeći četvrtak, 23.04.2015.
poduprijet će slično misleće udruge, od sindikata željezničarskih radnika, udruga koje štite prava invalidne djece i roditelja, akcije za bolju Hrvatsku, prredstavnika iz sindikata itd…

OSOBITO ističemo PODRŠKU PARTNERSKE UDRUGE, Udruge 100-postotnih hrvatskih ratnih vojnih invalida i ostalih braniteljskih udruga , a članovi Blokiranih sudjelovat će na velikom prosvjednom “Skupu zajedništva” u organizaciji branitelja iz Savske najavljenom za 2. svibnja kao i na najavljenim prosvjedima Udruge Franak.

Među 320.000 blokiranih je oko 70.000 branitelja.

Blokirani, nova hrvatska grupacija unesrećenih, je skupina od 300 000 ljudi kojima je nesposobna i socijalno neosjetljiva vlast namijenila ulogu novog sloja ljudi, apsolutno i zauvijek siromasnih, kojima ce za koji mjesec ili godinu najkasnije biti određen užasan zivot pod mostom jer ce nam biti oduzeta sva imovina a posla nece biti i dalje.
I to je to.

Povijest nas uči da je to to.

Da bi u Hrvatskoj nastala nova kasta apsolutno bogatih najlakše je žrtvovati dio stanovništva koje treba blokirati, iskamtariti, onesposobiti od kojih mora nastati nova armija apsolutno siromasnih.Jer budimo jasni, u Hrvatskoj vlast ne mari za Ustav.
Njih motivira račun. Cista bezdusna racunica.
I nitko vas..nas..nece spasavati ako sami nismo dovoljno mudri da se izborimo za sebe.
I to je to.
300 000 ljudi plus clanovi njihovih obitelji su namijenjeni da budu korisnici soc samoposluga, puckih kuhinja..da se naših stanova docepaju spretniji, okrutniji i bogatiji.

Onaj tko to ne vidi je bez mozga.
Onaj tko vam to ne kaze je bez mozga.
To je okrutno ali to je to prema cemu nas vodi Ovrsni zakon.
To se vidi kroz rezultate i cinjenice.

Mi se borimo u prvim redovima ali mi trebamo svih 320 000 ljudi u prvim redovima, jer dok nas je malo ili će nas par ili prve zgaziti ili ce nas potkupiti…a ostatak ce biti masa nove hrvatske sirotinje koji se nakon prve slijedece generacije biti ( nažalost još više apatični, još više ustrašeni, još više blokirani…)
biti će naviknuti na svoje novo stanje i nece ni znati za bolje.

Trgnimo se. Znamo da jedan prosvjed neće riješiti ništa odjednom.
Dobro je što će se u tjednu koji dolazi održati tri prosvjeda, svaki sa svojom porukom.
Od kojih je naša najsnažnija.
Jer mi smo prvi sada za odstrel.za brisanje od života, zdravlja, od stvari i imovina.

Recimo smai sebi, da od danas počinjemo borbu za naše živote. Uzimamo sudbinu nazad u svoje ruke. hrabri muškarci i hrabre žene. onako kako su se naši stari borili za bolji život.

A ako nam netko bude i prigovorio, pročitajte ovo pismo podrške i pružimo si ruke. Spasimo jedni druge.

Hvala vam,
Miriam

_______

Poštovani,

Iako je daljnji tekst prvotno napisan kao poziv svim osobama s invaliditetom i roditeljima djece s teškoćama u razvoju da se ustanu, podignu svoj glas i ujedine sa svima, ovaj dopis je ujedno i moja osobna potpora svim radnjama branitelja, potpora i Blokiranima i udovicama, i seljacima i djeci nestalih i poginulih branitelja, i mladima i starima koji žele pustiti svoj glas. Potpora svima koji traže prvenstveno poštovanje, dostojanstvo i bolji život u našoj državi.

Predsjednica sam jedne mlade Udruge Mogu iz Splita i jedna od članica radnog tima GI Pomozimo djeci s invaliditetom.

Prije svega, majka sam.

Zadnje vrijeme samo promatram kako jedan po jedan, venu svi moji prijatelji, njihovi životi i snovi.

Osim onih klasičnih zdravstvenih problema potpomognutih užasno lošim stanjem našeg zdravstva u kojem je sasvim normalno da se strašni tumori otkrivaju nakon godine dana, gledam kako ih potpuni pad apatije, morala i bolesnički izostanak normalnosti jede krupnim zalogajima.

Svaki dan do mene dođe barem jedna konkretna loša priča. Preporuke socijalnih radnika koje kažu da smjestimo djecu u Gornju Bistru, preporuke ljudi potpuno nesvjesnih činjenice da mi našu djecu volimo i ne želimo ih se rješiti. Želimo ih nasmijane u našim sredinama. Slušam o djeci kojima druga djeca svakodnevno govore da su retardirani. Nisu ta druga djeca kriva, to su redom djeca roditelja u potpunosti uništenih životom u društvu koje ne poznaje empatiju, brigu za druge i zajedništvo. Nemaju ni puno vremena ni snage upoznati to, bore se za kruh. Ali, baš se bespoštedno bore, mjenjajuć ugovore svako mjesec il dva, potpuno nezaštićeni i izrabljivani. Barem jednom tjedno dobijem apel za pomoć već nekom djetetu koje boluje od već neke bolesti a koju sustav ne priznaje.

Svaki dan živim okružena ljudima čija djeca, sada već odrasle osobe, sjede doma godinama dok im roditelji planiraju kako najjednostavnije ubiti njih prije nego ubiju sebe, jer ih nemaju ni gdje ni kome ostaviti nakon svoje smrti. A naši roditelji su korak od smrti jer su svoje živote proživjeli duplo ili troduplo. Jednom za sebe a jednom ili više puta za svoju potpuno nesvjesnu djecu s trajnim, vječnim, stopostotnim invaliditetom.

Svaki, baš svaki dan slušam kako se netko mora boriti za običnu doznaku, da ga se primi na fizikalnu terapiju, rehabilitaciju, da mu se omogući nužno ortopedsko pomagalo ili da dobije baterije za slušni aparat.

Kada bi jedan do drugoga poslagala sve papire koje je samo nas desetak moralo dignuti, dobiti, popuniti, predati ili kopirati otkad imamo djecu s teškoćama vjerujem da bi bez ikakvog problema spojila Sjeverni i Južni pol.

Otkad sam se, bez svoje volje i pristanka na djete s teškoćama u razvoju uključila u ovi svijet, nemam snage otići. Iako je moje djete sada sasvim dobro, teže mi je okrenuti leđa svima njima koji su davno postali moja svakodnevnica i koji se tako snažno bore živjeti nego ostajati i pokušavati.

Zadnjih par godina koliko sam aktivno tu i koliko živim ovaj svijet aktivizma i bespoštedne borbe za osnovna ljudska prava nagledala sam se i naslušala svega ovoga nabrojenog i mnogo više.

Puno teže je, od svih ovih boli, gledati kako si ljudi međusobno zabijaju noževe u leđa. Kako roditelj roditelju, čovjek čovjeku, odluči uništiti život. Ponekad djelom, ponekad šutnjom. Puno teže je osjetit to bolno ignoriranje svih onih kojima u predznaku i tituli stoje navodne dužnosti pomoći baš nama.

Godinama već gledam kako pojedinci idilično žive na račun ovih najtežih zdravstvenih i socijalno najugroženijih skupina. Pozdrav našim savezima.

Promatram taj teatar apsurda u kojem ljudi kupljeni s dvadesetak ili dvjesto kuna mjesečno više prodaju svoje obraze i odustaju od borbe bez obzira što ostatak života od riješenih problema imaju samo parkirnu karticu za osobe s invaliditetom.

Promatram ljude uništene životom, uvjerene kako im je sve poklonjeno, nagrižene jalom i ranjene ljutnjom kako šute, odustaju, umiru ili osuđuju krive, potpuno isprani režimima koji im godinama govore iste floskule.

Uništili su nas gotovo svi savezi osoba s invaliditetom. Ljudi o tom šute. Uništile su nas baš sve vlasti. Ljudi o tom govore samo ako im je ta politička opcija mrska. Jer, svi su sto posto sigurni da moraš biti opredjeljen.

Osnovne ljudske vrijednosti kao racionalnost, razum, težnja za boljim životom ili ljubav (prema sebi i svojima) odavno su prestale biti naša opredjeljenja.

Zavedeni ciframa zaboravili smo da smo samo htjeli zdravlje, poštovanje, dostojanstvo. Zaboravljamo da smo htjeli živjeti normalno, jednostavno, sretno. Ići na posao, tu i tamo na kavu s prijateljima, otići na poneko ljetovanje, znati da nam djete neće zatvarati u mračne sobe kad ih ostavljamo u centrima za odgoj i obrazovanje. Zaboravljamo da smo htjeli poneku obiteljsku večer uz film, bez zvuka alarma na respiratoru djeteta. Sada kada to nemamo, namjesto da tražimo što kvalitetniji život s našim preostalim sposobnostima, mi napadamo jedni druge. Mi se još gore djelimo, više mrzimo i žešće vrijeđamo.

Natječemo se tko je veći invalid, tko ima više doznaka i ostvarenih terapija. I ljuti smo na one koji imaju više. Mrzimo se međusobno jer onaj živi u Zagrebu pa ima 10 kuna jeftinijeg logopeda, jer onaj živi u županiji koja daje 200 kuna mjesečno svakom stopostotnom invalidu. Žao nam je što smo stradali pri rođenju, automobilskoj nesreći. Ma, pristali bi biti invalidi samo da smo to uspili postati u onoj kategoriji u kojoj je Đuro. Onda bi bili sretni jer imamo više, napokon. Imali bi nekakav novac.

Novac koji će stvoriti još gori jal. Novac koji neće platiti empatiju društva, novac koji neće nikoga naučiti da drukčije djete nije retardirano. Novac koji neće za nas prespavati koju noć u komadu, koji nam nikada neće moći umanjiti strah i paniku novih spoznaja o našim bolestima. Novac koji nikada neće moći nadomjestiti odrasloj osobi s invaliditetom što nikada nije i vjerojatno neće osjetiti kako je to ispipati se s partnerom i imati sex, planirati vjenčanje i misliti o budućnosti.

Ne pristajem biti dio toga.

Ne pristajem i nikada neću pristati na to da politika smije određivati hoće li se čovijek ujutro probuditi osjećajući se kao posljednje smeće ili biti sretan.

Bila sam dio tri prosvjeda osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju. Sjećam se koliko smo se ponosno osjećali kada smo bili zajedno na Markovom trgu. Mi, koji se razumijemo, iz svih krajeva Hrvatske. To jedinstvo, taj osjećaj sreće što sami sebi vraćamo nadu da ipak nešto možemo, da postojimo. To nam nitko nikada neće oduzeti.

Iako nama pojedincima već tada baš ništa nije trebalo jer smo imali sve što trenutni zakoni omogućuju, bili smo tamo. Bezuvjetno, samo zbog toga što nas je vodila misao da ne želimo ni našim ostalim prijateljima da ikada dožive taj osjećaj tereta društvu, nepotrebnost, šikaniranost i omalovažavanja. Jer nismo htjeli ni onda ni sada da ljudi danas prolaze iste katastrofe kao mi prije pet ili petnaest godina.

Probadali su nas omalovažavajućim izjavama i izrugivali se s nama tvrdeći da smo rušitelji ustavnih poredaka, da prosvjedujemo za gluposti.

Ljubav je ono što nas je držalo. Vjera da je to što radimo ispravno, da ne ovisi o politici i da našu ljubav prema našim najmilijima i našim životima nitko nikada neće moći kupiti ni izmanipulirati.

Od tog iskustva mi i razumijevanje za sve ostale koji prosvjeduju i od tada shvaćam sve koji su spremni zimovati pod vedrim nebom vođeni samo svojom vjerom u to što rade.

Tako i tada sam stajala uz sve te roditelje.

Sada, kada je sve postalo natjecanje tko će imati više i koga ćemo među nama običnim ljudima više mrziti, ne želim biti dio toga.

Želim podržati i to ću učiniti, baš svakoga tko se osjeća gaženim, omalovaženim, obespravljenim i uništenim od institucija, predstavnika vlasti, tjela uprave i svih tih kakva su si već imena dali samo da kradu naše.

Vrijeme nam je da se saslušamo, pokušamo uvidjeti, razumijeti, vrijeme da se naučimo empatiji, da se podržimo i da se držimo zajedno bez obzira na političke opcije, vjeru ili narodnost.

Vrijeme je da se prestanemo jesti međusobno.

Zašto?

Da sutra svojoj djeci možemo pogledati u oči i reći kako smo se potrudili, iskreno i iz srca, osigurati im dobar život tu gdje su rođeni.

Jer ih volimo. Jer im želimo dobar život. Bezuvijetno.

S poštovanjem,
Vesela Prančić

_____________________________________
Obrazloženje prosvjeda:

Ustavnom smo sudu predali, još u svibnju 2014. Prijedlog za ocjenu ustavnosti Ovršnog zakona temeljem kojeg je blokiran svaki 4. zaposleni stanovnik Hrvatske.
Ustavni sud još nje odgovorio.

U Hrvatskoj je u blokadi dužoj od 365 dana ( dužnicima su zamrznuti svi računi, osim kamata koje rastu apsolutnom brzinom ) 320 000 ljudi, što uz članove njihove obitelji znači očaj, strah i socijalnu katastrofu za milijun Hrvata i Hrvatica.

U veljači, 2015. Ustavnom sudu se obratila i Kolinda Grabar Kitarović te zatražila da Ustavni SUD ocjeni ustavnost Ovršnog zakona i zaustavi deložaciju iz jedinog doma.
Ustavni sud još nije odgovorio.

U proteklih godinu dana volonteri udruge Blokirani su zagovarali temu odblokade računa i obustave lihvarenja i kamatarenja. Tema je danas državni problem br. 1 ali vlast i dalje uporno ignorira prepoznati socijalnu katastrofu koja je pred vratima većine domova u Hrvatskoj.

Blokirani su obični ljudi iz susjedstva.

____________________________________________

Velik interes medija za aktivnosti Blokiranih. hvala vam

Najave prosvjeda u medijima:

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/blokirani-traze-ostavku-vlade

http://etleboro.org/hr/!/!/25404997

http://www.vijesti.hr/vijest/vijesti.hrt.hr/280591/blokirani-najavili-prosvjed-23-travnja-na-markovu-trgu

http://www.nacional.hr/clanak/hrvatska/10338/traze-ostavku-vlade-udruga-blokirani-najavila-prosvjed-iduceg-cetvrtka-na-markovu-trgu

http://www.24sata.hr/politika/blokirani-iduceg-cetvrtka-idu-u-veliki-prosvjed-na-markov-trg-415106

http://www.in-portal.hr/in-portal-news/vijesti/7915/udruga-blokirani-prosvjed-na-markovu-trgu-trazit-cemo-ostavku-vlade

http://www.braniteljski-portal.hr/Novosti/HRVATSKA/Blokirani-najavili-prosvjed-s-porukom-Vladi-Vise-vas-ne-zelimo-odlazite

http://www.glas-slavonije.hr/266825/1/Udruga-Blokirani-organizira-prosvjed

http://www.nacional.hr/clanak/hrvatska/10338/traze-ostavku-vlade-udruga-blokirani-najavila-prosvjed-iduceg-cetvrtka-na-markovu-trgu

http://www.vijesti.hr/vijest/vijesti.hrt.hr/280591/blokirani-najavili-prosvjed-23-travnja-na-markovu-trgu

http://www.press-report-hr.eu/clanek-44759513-traze-ostavku-vlade-udruga-

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/blokirani-traze-ostavku-vlade

http://www.slobodnazona.info/index.php/%D0%B2%D0%B5%D1%81%D1%82%D0%B8-flash/%D1%81%D0%B2%D0%B5%D1%82/50895-blokirani-najavili-prosvjed

ITD…
___________________________
VIŠE O PROBLEMU BLOKIRANIH ( 320 000 LJUDI U HR) KOJI NAS VODI DA IZMEĐU OSTALIH AKTIVNOSTI ORGANIZIRAMO I PROSVJED PROTIV VLASTI

http://blokirani.org/2015/03/17/kriminal-bijelog-ovratnika-dosje-prisilne-blokade-u-hrvatskoj/

Related Posts

1 comment

Vlada nema pojma kakva je situacija. Prijedlog za reklamu, baziranu na reklamnom panou Ministarstva financija “ZNATE LI GDJE SE SVE ČUVA ŠVERCANI DUHAN?”, koji prikazuje kanalizaciju ili nešto slično.
Blizu panoa je kontejner za smeće, i neki ljudi znaju kopati po tome… Dakle, reklamom bi se gospoda čistunci upitali:
ZNATE LI
ODAKLE LJUDI UZIMAJU HRANU ?

Leave a reply