Loš zakon jer su rezultati zakona loši

Zakon o ovrhama jest loš zakon.
Kad usvojen obećavalo se da će u narednim mjesecima doći do postepenog poboljšanja stanja i suzbijanja nelikvidnosti i insolventnosti,  da će se pitanje duga riješiti i građani krenuti dalje.

No dogodilo se upravo suprotno što je trebalo biti predvidljivo autorima zakona jer blokade računa građana su besmislica koja ne vodi do rješenja.
Ne može blokada trajati neodređeno dugo, bez rješenja

Vlade dolaze i odlaze , daju se olaka obećanja koja se ne ispunjavaju bez da nitko ne odradi analizu zastrašujućih brojeva kojima su javnost i političari godinama operirali

KAKO SE KOD NAS USVAJAJU ZAKONI ODN. ZAŠTO NITKO IZ ŠIRE RELEVANTNE DRUŠTVENE I POLITIČKE JAVNOSTI NE PITA –JAVNO I GLASNO—-KAKO JE TO MOGUĆE OD 25 000 DO 310 000 U 3 GODINE I JOŠ IH DRŽITE BLOKIRANIMA?
—————————————————————————————

I danas, 3 godine poslije kad se broj ( ljudi u dugotrajnoj blokadi) povećao za 240 000 novih u zemlji se još nitko nije našao pametan da se priupita da nije možda problem u lošem zakonu?

Odn. pardon – HSLS je pred godinu dana predao zahtjev za ispitivanje ustavnosti Zakona o ovrhama ali nema odgovora.

Zakon o ovrhama nije prošao check and balances –probu realiteta —

Predložen i usvojen kao zakon kojim će se riješiti stanje duga u zemlji doveo je do toga da već imamo više blokiranih nego obrtnika i seljaka zajedno , a dug je od početnog rješivog , uz dobre namjere dužnika došao do faze beskonačnosti rasta!

Nije dovoljno biti pravnik da bi se radilo u komisijama za izradu zakona

Osim toga, potrebni su ljudi koji svoju stručnost neće prodati za šaku dolara, koji će se u svom radu držati savjesno , ne obmanjujući ljude iz politike prijedlozima zakonskih rešenja koja se ne mogu ili su teško primjenjiva .

Tome doprinosi opći stav političkih stranaka koje svoje predizborne i postizborne aktivnosti svode na olako data obećanja kojima će se život učiniti bajkovitim i čak kada vide da se obećanja ne ostvaruje ne mare nego nastavljaju istim putem dalje, vjerujući pritom da su sva zakonska rešenja dobra i neophodna, i da tu nema što da traži bilo kakva stručna kritika.

I time se postigne suprotan rezultat od onog koji je kao cilj zakonskog postupka postavljen i određen u samom zakonu.

npr. zašto bi se nečija nekretnina, jedini dom, prodavao ispod jedne polovine njezine utvrđene vrijednosti”, što je jedna od novina prijedloga izmjena ovršnog zakona?! Tko bi mudar želio to kad zna da dug ostaje, da je jedna nova obitelj na cesti, blokirana, bez posla, bez doma, bez novaca, bez osobne, bez adrese, bolesni, očajni, izgubljeni ..

Leave a reply