Dosje prisilne, masovne blokade imovine , milijun ljudi, u Hrvatskoj

Kriminal bijelog ovratnika; dosje prisilne blokade u Hrvatskoj
( dokumentiran period 2014. -2015.)

Dosje prisilne naplate, ovrhe i blokade u Hrvatskoj
napisala:Miriam Kervatin ( 2015.)
———————————————————————————————————–

I. MONOPOL NA ZARADI
Hrvatska ovršna organizacija, samo na kamatama preko blokada, zaradi oko pola milijarde kuna na mjesec.
Zakasnili smo!
Milijun ljudi u Hrvatskoj je socijalno isključeno, a nitko nije ni vidio problem ni nudio rješenje, sve dok se nisu organizirali sami blokirani kroz Udrugu Blokirani (start od veljača, 2014.)

(1) STATISTIKA ZA 2015.
OPĆI PODACI HRVATSKA, 2015.

4 284 889 stanovnika (popis iz 2011.)
1 300 000 zaposlenih

800 000 zaposlenih u realnom sektoru
500 000 zaposlenih u javnoj administraciji

1 200 000 umirovljenika
320 000 nezaposlenih, stopa registrirane nezaposlenosti za siječanj 2015.iznosi 20,3%.
320 000 blokiranih

53 milijarde inozemni dug RH, 85% BDP-a
33,61 milijarde kuna, privatni dug
91 milijarde, dug privrede

II. BLOKIRANI


1. BLOKIRANI ( podaci, 2015.)

Blokirano je više od pola radno aktivne Hrvatske, ako uz fizička lica koji su u blokadi dodamo i tvrtke u blokadi.
Od 10 do 16 posto radno sposobnog stanovništva ( podaci po Županijama)
Broj zaposlenih smanjuje se triput većom brzinom od povećavanja broja umirovljenika.

Hrvatskoj bi uskoro, uz navedeno, i zbog nepovoljne demografske slike, moglo uzmanjkati aktivne radne snage.

svibanj, 2015.
Prema podacima koje je obradila Fina, zbog neizvršenih osnova za plaćanje na dan 30. 05. 2015. blokiranih je 320 214 građana.
Dug iznosi 33,61 milijardu kuna, u odnosu na travanj povećan iznos duga za čak milijardu kuna.

Od 1.1.2011. do 30.6.2015. godine zaprimljeno je 5.481.647 osnova za prisilnu naplatu, od čega se 31,2% odnosi na poslovne subjekte, a 68,8% na građane.
91 MILIJARDE POSLOVNI SUBJEKTI!
U istom razdoblju ukupno je izvršeno 91,4 milijarde kuna po osnovama koje se odnose na poslovne subjekte i 25,4 milijarde kuna po osnovama koje se odnose na građane.

lipanj, 2015.
SMANJEN BROJ DUŽNIKA ZA 44 OSOBE
S osnove otvaranja predstečajnih postupaka, iznos prijavljenih neizvršenih osnova za plaćanje, u lipnju 2015. godine, smanjen je za 145,8 milijuna kuna, a broj dužnika za 44. ( FINA)

travanj, 2015.
Na kraju travnja u blokadi je bilo 322.329 hrvatskih građana, a dugovali su 32,81 milijardu kuna.

ožujak, 2015.
Krajem ožujka 320.802 građana s blokiranim računima dugovalo je ukupno više od 32 milijarde kuna, od čega se više od polovine odnosno gotovo 17,3 milijarde kuna odnosilo na dugovanja bankama, dok su državi dugovali više od 3 milijarde kuna, pokazuju podaci Financijske agencije (Fina).

veljača, 2015.
Krajem veljače, 2015 u Hrvatskoj je bilo 47.828 blokiranih poslovna subjekta s 28,9 milijardi kuna neizvršenih osnova za plaćanje, a u blokadi je bilo i 317.224 građana, s 31,46 milijardi kuna nepodmirenih dugovanja

prosinac, 2014.
Krajem prosinca 2014. u blokadi je bilo 169 građana više, ali je njihov dug bio manji – iznosio je 31,06 milijardi kuna.

POZOR : Početkom 2011. u blokadi je bilo tek 25 000 ljudi i dug je iznosi tek 6 milijarde kn. Da je bilo političke pameti i želje da se problem riješi …Ali nije, naprotiv postojala je ideja smišljene podvale, nakon što je stanovništvo “oslobođeno teritorija, povijesti, društvene imovine, slijedi “oslobađanje” od privatne imovine”

POZOR: Prosinac, 2014. ukupan iznos privatnog duga je prešao ukupni iznos duga privrede i dalje raste.
Razlog?
Pravna diskriminacija, tvrtkama se dug briše i tvrtka gasi , a fizičkim licima ( npr. radnici zaposlenici u tvrtkama koji su ostali bez posla ) se dug kamatari i raste do u nedogled.



3. PROSJEČNI IZNOS DUGA

Prosječni dug je 101.790 kuna, s tim da je najveći prosječni u Samoboru – 208 tisuća kuna.
Blokiran račun ima 7,81 posto hrvatskih građana, i čak 11,51 posto radno sposobnih stanovnika!

4. EGZODUS

Posljedica: Novi val hrvatskog egzodusa, nema posla, nema novaca, nema pravne sigurnosti.

2,23 posto građana otišlo je van Hrvatske u periodu od 2013. do 2015.

Iz Hrvatske u potrazi za boljim životom u posljednje tri godine otišlo je sto tisuća ljudi, mahom mladih i visoko obrazovanih: 2,23 posto građana Hrvatske prijavilo je svoj odlazak iz države u zadnje dvije godine.

ZAGREB
U 2014. godini najveći broj Hrvata odjavio je svoje boravište u policijskoj upravi nadležnoj za Grad Zagreb, što je i logično s obzirom na to da na tom području živi četvrtina ukupnog broja stanovnika Hrvatske, točnije njih 1,1 milijun.

ZADAR
Sljedeća po redu je PU zadarska, nadležna za skoro sedam puta manji broj stanovnika. Samo u prošloj godini 3,1 posto stanovništva županije otišlo je u inozemstvo.

VUKOVARSKA ŽUPANIJA
Iz Vukovarsko-srijemske županije u 2014. godini otišlo je više od 4 000 ljudi, što je gotovo 2,3 posto stanovništva.

LIČKO SENJSKA ŽUPANIJA
Priličan egzodus bilježi i Ličko-senjska županija – 2,5 posto stanovništva je reguliralo svoj status u inozemstvu.

5. KOMENTAR

U odnosu na početak 2009. umirovljenika ima oko 60 tisuća više, a zaposlenih  oko 200 tisuća manje.

NA SVAKIH 117 ZAPOSLENIH – 100 UMIROVLJENIKA

Na kraju siječnja 2014. godine evidentirano 1 391 288 osiguranika, dok je istodobno bilo 1 195 881 umirovljenika. Drugim riječima, na svakih 117 uplatitelja mirovinskog osiguranja dolazi 100 umirovljenika.

Stvari će dodatno zakomplicirati činjenica da u Hrvatskoj ima oko 50 tisuća zaposlenih ljudi sa 65 godina ili starijih, koji će 2014. ispuniti uvjete za umirovljenje. Oni će doći na isplatnu listu Mirovinskog zavoda, dok je radnih mjesta sve manje, a burza rada sve punija.

Hipotetski gledano, kad bi sve zaposlene osobe koje imaju 65 i više godina bile umirovljene, a da se pritom zaposle sve nezaposlene osobe, kojih je u siječnju bilo 378 tisuća, omjer zaposlenih i umirovljenika bio bi 1,4 prema 1, što još uvijek nije dostatno za održivost sustava.


6. SULUDOST IDEJE DOŽIVOTNOG BLOKIRANJA

U ovakvoj situaciji, držati blokiranom polovinu Hrvatske, i nad tim ljudima provoditi kamatarenje jest suludo po održivost države.

Ne treba zaboraviti važnu činjenicu da je BDP padao 12 kvartala zaredom, da je početkom 2015. ostvaren tek neznatan rast BDP-a od 0,2 posto na što nije imala direktan utjecaj hrvatska unutrašnja politika ili rast investicija. Taj rast zapravo ne znači ništa pozitivnog po dugoročni razvoj.

RAST BDP-a od 1% znači još  treba 70 godina rasta da bi narastao duplo

U ekonomskoj znanosti je već davno izračunato da 1% rasta BDP u nekoj zemlji, znači kako će toj zemlji biti potrebno 70 godina učiniti BDP iznos DUPLO većim od onog koji trenutno ima. Onda ovih 0,2%, znači kako je HRVATSKOJ potrebno 350 godina stvoriti DUPLO veći BDP od onog koji trenutno ima.

Nema države u Europi u kojoj kriza tako dugo traje i uz to je i tako duboka kao u Hrvatskoj.

Nema države u svijetu u kojoj je svaki deveti radno aktivni stanovnik blokiran, a politika za to nema osjećaj odgovornosti.

Nema države u svijetu koja je kroz državnu agenciju, FINU, omogućila legalno kamatarenje svojih građana.

U svakoj državi bi ovakvo stanje dovelo do potpunog uključivanja svih čimbenika u državi kako se iz krize blokade izišlo čim prije!
Ne bi bilo političke stranke koja se ne bi objeručke prihvatila rješavanja problema.
Na žalost u našoj Hrvatskoj to nije tako!
Jer su političke stranke sama sebi svrha. Sabor je sam sebi svrha, parada jeftinog kiča.

Vlada nema nikakav program sve je ad-hoc odlučivanje na principu „kratkog daha i sitnih koraka“. Nikakve strategije ili cilja tu nema, sve je to „uzimala-davala“! Vlada RH je dovela do financijskog kolapsa i gospodarstva i puka.

7. MENTALNI SKLOP BLOKADA

Vlada i Sabor su izglasali zakon o blokadama i zakon o predstečajnim nagodbama.

Vlada i Sabor su omogućili da radnici rade mjesecima bez plaće, a da u zakon o predstečajnim nagodbama ne prođe mogućnost da se radnicima isplate nikad isplaćene plaće. Naravno da će takvi ljudi pasti u blokadu svih računa

Naravno da će se radnicima iz 200 000 zauvijek ugašenih radnih mjesta u Hrvatskoj postepeno blokirati sva imovina, oteti i prodati na dražbi!
Ono malo radnika što ostaje praktično se prisiljava na otkaz.

Slijedi još jedna klasična i duga priča o blokadama.
Vlada i Sabor su ti koji su omogućili da se „privredi“, a na račun malog čovjeka otpišu velika dugovanja na temelju zakona o predstečajnim nagodbama i omogući tajkunima da za 1 kn dođu do vlasništva nad imovinom firme.
Radnici koji nisu dobili četiri, 5 plaća, teško da će ih više uopće dobiti od firme jer je temeljni kapital društva tek 20 tisuća kuna ili je firma u predstečajnoj,a tada je zakonodavac oslobodio firmu od blokade i protuovrhe.

Jedina vrijednost ove države su bili radnici, mali poduzetnici, obrtnici a njih je Vlada ( Vlade ) prodala, blokirala, iskamatarila i uništila, sve legalno kroz zakone!

Vlada RH je svoje građane iskamatarila u maniri okorjelog lihvara!
Blokirala i iskamatarila!
Vlada je kroz Sabor ( političke stranke) uništila Hrvatsku!
Jer narod je bio Hrvatska!
Danas je narod sredstvo i Hrvatska je imovina u rukama iskorumpirane politike.
A narod je blokiran, nezaposlen,siromašan, iskamataren!

I to treba , pod hitno, promijeniti! I Hrvatsku deblokirati.
Deblokirati sve račune! Poništiti sve kamate od 2010. do 2015. Deblokirati Hrvatsku!

8. UVOD U POVIJEST OVRHA U HRVATSKOJ od 2006.- 2010. i od 2010.- 2015.

Početkom 2015. godine se nerad Vlade RH broji kroz rezultati nad radno sposobnim stanovništvom Hrvatske, svaki deveti je u blokadi. Interes države se “broji” kroz uspjeh FINE i naplatu 25% PDV-a.

S obzirom na to da se radna sposobnost računa od 15.-te do 65.-te godine života, a u Hrvatskoj je problem nezaposlenosti viši od 20 %, uviđamo da bi broj blokiranih građana u odnosu na realan sektor trebao vrlo zabrinjavajuć’ po svakog ćovjeka kojeg mozak i dalje skuži. No vlast i dalje ne iskazuje namjeru potražiti rješenje.

Više od 320 000 ljudi je blokirano duže od 365 dana; a većina je blokirana duže od 3 godine!

Više od 250 000 blokiranih živi s manje od 2500 kn na mjesec.
Dugih 3 godine,a za neke kategorije npr. obrtnik ni do danas, zakonodavac nije štitio ni najmanji iznos. Od 2013. se blokira trećina, uvodi zaštićeni račun za neke kategorije zaposlenih,  što znači da prosječna blokirana obitelj živi s manje 1600 kn na mjesec.

Kad bi saborski zastupnici bili, iz nekog razloga prisiljeni živjeti s takvim iznosom, znali bi da nije dovoljno ni za osnovne mjesečne troškove, a nikako za pristojan život.

Mogućnost da blokirana osoba ili nezaposlena obitelj dobije 800 kn socijalne pomoći uvjetovana je ekstremnim siromaštvom i brisanjem sve imovine, čak i jedinog stana, grobnice, šupe. U vrijeme kad se do prve mirovine čeka čak i do godine dana, ne treba biti jako informiran da se izvuče zaključak da godinu dana nitko ne može živjeti bez primanja,a da ne složi listu novih dugova.

Zapanjuje neosjetljivost političkog sustava jer dok se tajkunima dugovanja brišu, država blokira čak i primatelje socijalne pomoći, bolesne ljude bez posla, kronične bolesnike, umrle, ljudi u šok sobi na aparatima su blokirani , ratni veterani, invalidi,studenti, nezaposleni, honorarci,stariji od 60 godina, umirovljenici,beskućnici,obitelj s teško bolesnom djecom…

Nitko od javnih institucija nije zadužen da kontrolira postupak blokade i ovrhe ; NEMA PRAVA NA POSTENO SUĐENJE ( FINa ,javni bilježnik, MUP, porezna ,HTV, HZMO, banke, odvjetnia…) jer sud je izbačen iz postupka ( političkom voljom) i blokirani su izloženi sustavnom financijskom i pravnom nasilju od kojeg nema pravne zaštite!

Blokirana obitelj živi dana na dan, u stravi od novih ovrha, novih kamata, novih dugova, pljenidbe i dražbe.
To nije život!

9. PAKAO
To je pakao!

S obzirom na to da je većinom riječ o ljudima koji uzdržavaju obitelj govorimo o oko milijun ljudi kojima su svi računi, kod svih hrvatskih banaka, u blokadi.
Ukinuto im je pravo na raspolaganje gotovinom, pravo na karticu, pravo na privatnu imovinu i što je najgore kazne su naročito neprimjerene, jer doživotne kao krucijalni dokaz svjesne pljačke, kamatarenjem nad najsiromašnijima.

Građani su kroz period višegodišnje, kontinuirane blokade svih računa ( 2006.- 2010.- 2015.) postali dužniji od hrvatske privrede , a politika se nije pokazala voljnom niti suočiti se s problemom pa promijeniti zakone koji su doveli do katastrofe, a kamoli riješiti problem!

Indikator je to kriminala bijelog ovratnika u Hrvatskoj . Sprega mafije i politike.

Politika radi za račun malobrojnih i ne ustručava se uništiti najslabije. Tako izravno minira i Hrvatsku državu.

U konačnici, svaka ovrha, svaka blokada koja traje duže od 365 dana – završava – pljenidbom sve imovine, javnom dražbom na kojoj se imovina prodaje slobodnom,odokativnom procjenom za 1/3 vrijednosti.
Imovinu koju kupuju malobrojni, koji će se na račun većine obogatiti i pretvoriti u nove, hrvatske skorojević bogataše.

Dužnici, stari, bolesni, nezaposleni, na kemoterapiji, pod PTSP-om, psihički uništeni, očajni izbacuju na ulicu!
Ostaju bez svega ali su i dalje dužni.
I dug i dalje raste!

Prelazi na njihovu djecu koja opet bivaju blokirana i to nakon 9 i po godina, taman prije nego nastupi nova zastara. A dug je za sve to vrijeme raste kroz kamatarenje.
O blokadi vas nisu dužni ni obavijestiti.

Žalba ne odgađa izvršenje blokade i ovrhe. I ne zaustavlja proces novog kamatarenja. Iz takve situacije nema izlaza.
Sve je po zakonima RH.

A zakone su izglasali političari u Saboru RH na temelju prijedloga Vlade RH!

Odgovorni za povijest blokada u Hrvatskoj.

Kreirali zakone kojima su omogućili prezaduženost, siromaštvo, blokade i kamatarenje.
Danas su svaki deveti radno aktivni Hrvat i Hrvatica BLOKIRAN!
Dužniji od hrvatske privrede!

Podatak nezabilježen u svijetu i Hrvatska šuti.

 

10. VRIJEME SVJETSKE KRIZE
SVE IZMJENE OVRŠNOG

Zašto politika ( Vlada) u uvjetima najteže krize, doslovno otima još ono malo što Hrvati imaju i aktivno ih se gura u još veću bijedu i glad?!

Ovršni zakon RH je u svakom slučaju primjer kako zakone ne treba donositi. Osobito ne ako je pisan kao izvršni zakon što znači da ništa i nitko ne kontrolira utemeljenost i pravičnost ovrhe.

Od 1996. – 2010.

Od 1996. do 2010. godine, autori i naručitelji , iskrojili su šestu veliku promjenu OZ od ukupno njih dvanaest, a najdulje razdoblje bez izmjena izdržao je od 1999. do 2003. godine.

Od 2010- do 2015.

Iskrojeno je još više dodatnih, velikih promjena i izmjena koje su zacementirale put u krunske ovrhe i otvorile prostor za pitanje :“ Zašto politika ( Vlada) u uvjetima najteže krize, doslovno otima još ono malo što Hrvati imaju i aktivno ih se gura u još veću bijedu i glad?!“

“Odgođeni” Ovršni zakon iz 2010. pripremljen je u Ministarstvu pravosuđa da bi onda bio prezentiran neovisnim stručnjacima koji faktički nisu imali mogućnosti na njega utjecati. Ništa drugačije nisu prošle ni ostale izmjene.

Spomenimo samo jednog od članova člana radne skupine za izmjene ovršnih zakona, predsjednika Županijskog suda u Velikoj Gorici, Vitomira Boića.

Rezultat je bio zakon koji su eksperti za ovrhu neštedimice kritizirali kao malo koji zakon do tada, a vlast je jedino rješenje našla u odgodi primjene njegovih odredbi (osim 32 odredbe koje su primjenjivane) i odgodu Zakona o javnim ovršiteljima.

Prilično nam je vremena uzelo ( poveznica br.1) pokušaj da rezimiramo sve izmjene Ovršnog zakona od 1996. godine, kojem je autor bio prof. dr. Dika.

Izmijenjen s 352 odredbe.

Taj izvorni zakon izmijenjen je s ukupno 352 odredbe s tim da po numeraciji ima ukupno 311 odredbi. Bilo je slučajeva da je zakon nadopunjen s novim rješenjima, od kojih se nakon dvije, tri godine odustalo.

Bilo je tu i pukih terminoloških izmjena pa je pojam “pismeno” zamijenjen s pojmom “pisani sastav” da bi se nakon nekoliko godina opet u upotrebu vratilo “pismeno”.
Odredbi koje se po godinu dana nije moglo primjeniti jer su ispustene glavne točke.
Ne može se reći da su suci ostali u lakom položaju.

Zbog brisanja nekih odredbi zakon je ostao bez deset rednih brojeva, dok je dopunjen s čak 77 članaka koji uz iste brojke nose i slovčane oznake.

OVRŠNI, 2011.
K tomu, još se od 1. prosinca 2010. i 1. siječnja 2011. koriste i ukupno 32 odredbe iz Ovršnog zakona iz 2010. godine.

Da je sačinjen pročišćeni Ovršni zakon imao bi ukupno 410 članaka, a ovako se teško snalaziti u toj nomotehničkoj papazjaniji koja se dorađuje od 1996. godine.

Država nije ništa učinila da bi uredila ovršno pravosuđe

S tim da politika zapravo nikad nije dala pravu priliku struci.

Na to je početkom godine, prije nego je imenovan voditeljem radne skupine upozoravao i prof. dr. Dika kad je za portal Poslovni.hr, rekao: – Na temelju 40 godina rada na fakultetu i bavljenja procesom mogu posvjedočiti da država u Hrvatskoj nije ništa učinila da bi pametno organizirala ovršno pravosuđe.-

Nikad nije bilo sustavnih pokušaja educiranja sudskih ovršitelja, sudskih savjetnika i sudaca koji će obavljati ovršnopravnu funkciju.
Još manje sustavne analiza rasta duga.
Redovito su početnicima davali da se bave ovrhom, a čim bi sazreli, prebacivali su ih u parnicu. I postepeno sve veći broj ovršnih predmeta izbacili iz suda čime se direktno krši Ustav i pravne norme EU.

Država je pokazala da nije bila u stanju uspješno organizirati tzv. sudsku ovrhu, a neće ni biti u dogledno vrijeme jer nema sredstava – rekao je u intervjuu dr. Dika založivši se tada da vrijedi pokušati s javno ovršiteljskom službom. I na taj način je omogućila monopol, FINA i javni bilježnici su od ovrha najviše profitirali.

 

 

 

 

 

 

 

Poveznica: https://web.archive.org/web/20160402001557/http://blokirani.org/2015/03/17/kriminal-bijelog-ovratnika-dosje-prisilne-blokade-u-hrvatskoj/

Related Posts

Leave a reply