PRAVNA DISKRIMINACIJA DO PREZADUŽENIH
Diskriminacija u Hrvatskoj u segmentu pravnog rješenja pitanja prezaduženosti tvrtki i kućanstava jest očita.
Korijenski povijesni uzrok i poveznica čvrsto stoji u korupciji vlasti te nedovoljnosti vremena da se među stanovništvom umanji kolektivna nesklonost, koja tu i tamo prelazi u mržnju, a ni narod nije imao ni volje da sazori, ili politički odraste.
P R A V I L O
1. Tvrtkama se dugovi brišu, i poduzetnik iz krize izlazi čist i može započeti novu poslovnu avanturu.
2. Insolventnim kućanstvima dugovi zauvijek i apsolutno rastu.
Tvrtka se briše. Dugovi nestaju.
Insolventni dužnik nema izlaz.
Nakon što 1o godina provede u blokadi, dugovi sve veći, pristane na tzv. veliku ovrhu, rasprodaju kompletne imovine i još sljedećih 5 godina provodi život pod strogim nadzorom.
T A B L I C A D U G A
U S P O R E D B A
Početkom svjetske ekonomske krize ( 2010.):
1. privreda dužna 43 milijarde
2. građani dužni 6 milijardi
Deset godina poslije ( 2018.):
1. privreda dužna 15 milijarde
2. građani još 43 milijarde ( platili vec 32 milijarde kn) ( FINA.)
B L O K I R A N O J E :
1. 2 50 00 tvrtki
2. 30 00 00 kućanstava ( od 2014. broj blokiranih kućanstava nije se spustio ispod 30 00 00.)
VAŽNO: Ukupan dug građana je početkom 2014. prešao ukupan dug privrede.
Najgore su prošli samozaposleni obrtnici, poljoprivrednici, samostalne trgovačke radnje, koji su morali jamčiti privatnom imovinom i koje se kamatari (država) čak i 10 godina nakon što obrtnik više ne privređuje ni lipe.
Ukratko snažan potencijal rasta malih poduzetnika država je satrla, pucnjem u koljena.
Podaci FINE iz početka siječnja, 2018.
Ukupno su tvrtke prijavile nepodmirena dugovanja u iznosu većem od 82,43 milijarde kuna, od čega 8,4 milijarde kuna čine obveze dužnika s dugovima manjima od 10 milijuna kuna, a 74 milijarde kuna ‘otpada’ na dužnike koji pojedinačno duguju više od 10 milijuna kuna.
Finini podaci pokazuju i da je predstečaj zatražilo najviše trgovaca i građevinara.
DEFINICIJA DISKRIMINACIJE
Jest ukazivanje na postojanje različitih razina pravne zaštite u državi, čime se dokazuje jesu li norme ustava, zakona i podzakonskih akata koji se odnose na zabranu diskriminacije međusobno usklađene.
Neusklađenost normi stvara pravnu nesigurnost i nepovjerenje , a tako omogućava i ostale oblike diskriminacije u pravnom sustavu država.
PREPORUKA VLADI
Antidiskriminacijska politika trebala bi postati osnovni dio vladine strategije za promicanje jednakih pravnih mogućnosti i za podčinjene društvene skupine. Vlada mora osigurati pravne lijekove kako bi se ispravile norme koje ne dopuštaju spomenute mogućnosti; provoditi odredbe o zabrani poticanja na diskriminaciju, uznemiravanje i viktimizaciju te nadzirati primjenu zakona i izraditi preporuke za unapređenje zakonodavstva.
Polazeći od činjenice da smo mala i nerazvijena zemlja potrebno je koncipirati adekvatan pristup. Ovaj pristup zahtjeva uvažavanje složene međuovisnosti što je vrlo složen zadatak jer su ograničenja izražena (definirana) upravo u principima konkurentnosti ekonomske politike. Prvi korak uz reformu pravosuđa jest u reformi poreznog sustava.
Nadalje, potrebno je jasno identificiranje ukupnih društvenih troškova jer država ne dijeli sudbinu cjelokupnog procesa reprodukcije. Dok se rashodna strana proračuna financira iz: pretjerane porezne presije, prodaje obiteljskog srebra, te zaduživanja u inozemstvu i tuzemstvu nije dobro jer porezna presija, rasprodaja i zaduživanje imaju svoje granice i kada se spomenute mogućnosti iskoriste opet nas čekaju ista pitanja, a odgovori će biti neusporedivo drastičniji jer je materijalna mogućnost društva da se provedu nužne promjene svakim danom sve manja.
Udruga Blokirani
Miriam Kervatin