Blokirani, pismo iz zatvora. Hrvatska posljedice blokada


“Draga prijateljice,

ne znam što da ti pišem. Što god da ti pišem znaš i sama što sam prošao u životu.
Život mi je težak od kako znam za sebe.

Kad sam mislio da sam nešto ispravno napravio i stvorio u životu onda mi se desilo najgore u životu.
Jednostavno živimo u takvom društvu u takoj državi.

Bio sam i bili smo dva puta kod predsednice Kolinde Grabar Kitarović, molio sam je da nam pomogne da odemo iz ove države jer za nas ovdje nema života.


Uputila me na poglavarstvo grada Đakova- i ništa. Na Županiju i ništa!


Za nas ovdje nema života jel nas uvijek netko tlači i gazi, života mi ne razumijem u kakvoj ja to državi živim.


Doveden sam u takvu situaciju da sam se razbolio nakon 10 godina počeo sam da pušim i pijem i da se dovedem u ovu situaciju gdje se sad nalazim.


Mislim poslije svega sad kad mi prodaju svu moju imovinu , bolje da nisam ništa radio svejedno sam doveden u situaciju beskućnika.

Draga prijateljice, draga sestro puno te pozdravljam i volim tvoj Nikola Ž. Zatvor u Osijeku.
Hvala ti na svemu što si za mene učinila.
Veliki pozdrav.”

 


 

Možda se pitate o kakvoj Hrvatskoj Blokirani sanjaju?
Sanjaju o državi ljudskoj, koja služi čovjeku te se stoga može nadati da će čovjek služiti njoj. O državi kvalitetnih, svestrano obrazovanih ljudi jer bez njih nije moguće riješiti nijedan od naših brojnih problema:ljudskih, gospodarskih,socijalnih i političkih

Nikola je moj prijatelj, član Udruge.
Nikola je u zatvoru i jako je teško zgriješio ali je i dalje moj prijatelj.
Nikola je Blokirani.

Život 330 ili 320 tisuća obitelji, blokiranih već osam dugih godina je strašno težak pritisak, stres koji melje, uništava živce, dušu, odgaja nove ljute generacije …
Hrvatska će tek uvidjeti koliko će nas to sve više koštati. I života, i zdravlja, strašno skupa cijena ..

Nikola je godinama, prije nego je završio u istražnom zatvoru, aktivno i mirno i pristojno , tražio pomoć. Nije bio ni pasivan ni apatičan, bio je društvenod svoje države,Predsjednice / vidi fotografije /Vlade, sabora, sela, grada i županije, čak i iz Norveške, pisali smo, htio se odseliti…. od susjeda, od sebe, od Hrvatske,  zajedno smo pričali, tražili pomoć i ništa. Za njegov težak čin nose dio odgovornosti ..svi…….i onda se slomio.
Blokirani su godinama pod pritiskom “ne lomite mi bagreme”

Related Posts

Leave a reply