Baba Mara, blokirana

Baba Mara, od Danijel Galović, dečko sa Trešnjevke

Daleko daleko iza 9 sela, skromno al ponosno, zivjela je Baba Mara.
Muz umro, djeca u Njemackoj, ostala kuća, staja i koza…

Živjela ona bezbrižno sa 600 kn mjesečno što joj je ostalo još od muzeve smrti. Niti je baba Mara pila, niti je pušila, al vrag ne da mira.

Svaki dan točno u pola 8. palila je baba Mara televizor. Samo bog zna koliko se baba Mara napatila u životu, ali jedne vruće i teške ljetne večeri kao da joj je nešto dalo snagu, vratilo mladost, polet i zanos.
Te je večeri baba Mara na 1. programu ugledala PLAN 21. Ugledala je baba Mara i prekrasnog krilatog anđela u liku gospođe Opačić, kako leti po njezinoj televiziji i znala je …o da ….znala je.

Odsad za nju i njenu kozu dolaze neka nova – bolja vremena…. Socijalna pravda svima a ne samo njima – grmilo je tih dana sa hrvatske dalekovidnice…a baba Mara krenula je u akciju…. Dobar dan — rekla je ponosno i doviđenja ponovila je jednako glasno, kada je odlazila sa šaltera jedne naše ugledne banke. Pun džep šarenih papirića priuštilo je babi Mari 2 mjeseca mesa a kozi međuobrok… Zadovoljstvu nije bilo kraja. Čak su i djeca jednom nazvala iz Njemačke… Taman na kraju godine kad se baba Mara spremala da preko socijalnog dođe na red za zamjenu naočala, počele su stizati plave kuverte sa uputama i pravnim lijekovima….. U strahu od koze i praznog tanjura baba Mara riješila ih se na starohrvatski način….kurenjem u peći….

Ne mogu oni meni toliko kuverti poslati, koliko ih ja mogu potpaliti…..često je tako čavrljajući sa svojom kozom baba Mara skraćivala duge zimske dane…

U rano prolijeće kad se sve budi lista i cvate, probudili su babu Maru nekinepoznati ali vrlo lijepo obučeni i ljubazni ljudi, te je zamolili da napusti kuću… Samo da uzmem kozu spremno je podviknula baba Mara, te se puna grižnje savjesti zbog kurenja plavih kuverti, uputila ravno u staju
Nažalost koze više nije bilo.

Ovršena je, kratko su dobacila dvojica policajaca iz pratnje…. Jebemti banku …..jebemti banku —– slamao se glas babi Mari –dok su je pridrzavajući vodili iz kuće — Sve su mi uzeli……sve…..banda razbojnička….

Tada – kada je babi Mari bilo najteže, djeca se nisu javljala na telefon a ovršeni televizor bila je daleka prošlost…..koza – nedosanjani san U mraku sobice svoje susjede, koja je babu Maru primila dok se ne snađe, sjeti se baba PLANA 21 …. Kao da joj je nešto dalo snagu, vratilo mladost, polet i zanos…krenula je baba Mara ponovo u akciju…… 800 kn mjesečno jamčilo je babi Mari povrat televizije, a mozda jednog dana i koze….. Već ujutro stigla je pred centar za socijalnu skrb a brojni anđeli letijeli su po prostorijama centra….. Dobar dan —rekla je ponosno i i doviđenja ponovila je jednako glasno, nakon što su joj anđeli u centru objasnili da kartonsku kutiju u koju se baba Mara u međuvremenu preselila, ne mogu uzet kao garanciju…. te joj stoga niti ne mogu isplaćivati 800 kn ….mjesečno…. Danas baba Mara više nije među nama ali priča o babi Mari živi i dalje….

Daleko, daleko iza 9 sela, skromno al ponosno, zivjela je Baba Mara…. Živjela ona tako bezbrižno sa 600 kn mjesečno što joj je ostalo još od muzeve smrti… Ponekad bi navratili neki ljudi, nešto mjerili i o vodi pričali, ponekad bi susjeda nesto trazila, a ponekad bi baba Mara sama davala, koliko je moglo i imala…

Stiglo je tako i novo doba, a sa njime i novi hrvatski kancelar… Onako visok i pametan, stvorio je sa babom Marom jedan topao i iskren odnos…

Kako je govorio čak 6 jezika, baba Mara ga je jednostavno obozavala … Dobro je njega baba Mara razumijela kada je na dnevniku… u pola 8 najavio preporod i napredak -krediti svima a ne samo njima—orilo se tih dana sa hrvatske dalekovidnice…… pa okrenula Baba Mara, toga srpanjskog popodneva, ravno u jednu stranu banku. Guten tak….. Imate li kredit ….. Ispunite formulare…..bako… Trebalo je tih dana novaca za ljude sto su nesto mjerili oko kuće. Trebalo je nove kokoši, a bogami, trebalo je i za zlu ne trebalo……mislila je baba Mara u sebi dok je u hodniku banke ispunjavala formulare. Vidite li bako šta piše ovdje…. Vidim sinko vidim…… Vidim vodu iz pipe, pun dvor kokoši, a vidim i spomenik mom Milanu …. bog mu grijehe oprostio….. Bako ….you have a dream….uzviknuo je mladi bankar…. dok je pridržavao babi Mari drhtavu ruku…. Još samo zadnji potpisić ovdje…..e tako… Hvala bako…..SADA STE SLOBODNI…. Čarolija šarenih papirića omađijala je babu Maru a riječ SLOBODA nikada nije imala jasnije značenje ….. Pa zato se moj Milan i borio –za vodu u kući – za SLOBODU…..zaključila je baba Mara pa uz pomoć šarenih papirića, na 6. jezika narucila prasca pečenog, i vina, i puno malih brojlerakokosi je baba Mara narucila…. Pozvala je ljude što su uokolo nešto mjerili, da i njoj uzmu mjeru, jer, zaključila je baba Mara, na vodi se ne bi smjelo stediti..a učene ljude valja počastiti… Popilo se i zapjevalo te subote u dvorištu babe Mare. U spomen na pokojnog Milana okrenulo se par borbenih, a jedan rafal rasparao je nebo… …… Na kraju zabave ostala je baba Mara sama sa ljudima koji mjere, te im po ko zna koji put objasnjavala gdje je cesta a gdje parcela ……i gdje je njen -pokoj mu duši Milan- mislio da bi cijevi trebale proći… Bako shvatili smo – pipu trebas a ne bunar.. Pola odmah pola kad zavrsimo…. bitI ce bako… pa nije se prasac đaba okrenuo… Nije prasac, al okretala se baba Mara još godinama poslije po selu…. ne bi li ugledala majstore…. Za ono malo papirića što je ostalo nakon zabave i akontacije, baba Mara kupila je pipu da je majstori spoje kad postave cijevi…. Ipak – važan je zivot a ne smrt..tješila se tih dugih zimskih dana baba Mara misleći pritom na spomenik njenom Milanu….. nije spomenik zec.. neće uteć…. Brojleri brzo izrasli u kokoši….kokoši nesle jaja pa se godine proletjele…. A baba Marinog kancelara na 6. jezika uhapsili….. Babi Mari je prekipjelo….. pa okrene ravno u stranu banku…… Guten tak….. Imate li kredit ….. Ispunite formulare…..bako… Vidite li bako šta piše ovdje…. Vidim sinko vidim…. Vidim da sam prevarena, pare sam dala za vodu, a serem i dalje u septičku jamu,,,,,, A ko vas je prevario bako…. Ovi što mjere po kućama……pojeli, popili i odnijeli mi sve vaše papiriće…. Auuuuu A što bi ti bako s novcima ako ti odobrimo taj kredit …. Kupiću pušku……kao što je kupio i moj pokojni Milan…… Bako ….you have a dream….uzviknuo je mladi bankar Al nazalost ——ne znas raspolagati novcem…. Nisi ni prosli kredit vratila, pa sad imamo gadnih problema oko naplate i prodaje…. Kakve prodaje sinko….. Vaše kuće bako….nitko je neće ….eto…..kad ljudi čuju da vam kuća nema vodu…. samo se okrenu i odu…..pa bile su već 3 neuspješne dražbe…… znate li vi bako koliko taj cirkus nas košta….. Auuuuuu – a kako to da ja ne znam da mi kuću prodajete … a svaki dan gledam dnevnik… Auuuuuu bako Dnevnik je za ovce….narodne novine treba čitat i pratit oglasnu ploču suda… Žao mi je bako…..napravili smo što smo mogli….slijedeća ovca molim Danas baba Mara više nije među nama ali priča o babi Mari živi i dalje ….. Pozdrav s tresnjevke

zoran_milanovi__ba_777029S1
___________
3.dio

Baba Mara u raljama kulture Daleko, daleko iza 9 sela, skromno al ponosno, zivjela je Baba Mara…. Živjela ona tako bezbrižno sa 600 kn mjesečno što joj je ostalo još od muzeve smrti. Dok se okretala po krevetu te hladne prosinačke zime zazvonio je telefon…. Djeca iz Njemačke, zaželjela babi Mari Sretan Božić te joj na telefon dali tetku od pokojnog Milana…. A tetki treba narodna nošnja što je ostala još od njene babe….jer kako tetka kaže…. u Njemačkoj se takve stvari jako cijene. Upakirala baba Mara nošnju u kartonsku kutiju te ravno na poštu…. Dobar dan…. Što šaljete bako… Evo paket imam za Njemačku —- nošnju tetki šaljem…. Otvorite bako paket….e tako……fino……da idimo…. Ne može bako …. nikamo to ne ide…… Auuu sinko…. a zašto ? Zato jer je to hrvatsko kulturno blago….eto zašto…. Trebate potvrdu ministarstva kulture da može to ić van….razumijete li bako…. A kolko vrijedi…..to blago sinko… Neprocijenjivo je bako…. Auuu… pa zašto onda ja jedva sastavljam kraj s krajem….. Ne znam bako – ponudite to ministarstvu kulture pa će Vam oni nešto dat za to……. Ubilo je babu maru popodnevno čekanje dok napokon nije dočekala dnevnik u pola 8….. Još je duže trajala agonija čekanja – vijesti iz kulture – Kultura svima a ne samo njima …..orilo se tih dana sa hrvatske dalekovidnice… Andrea Zlatar Violić te se večeri u očima babe Mare ukazala kao pepeljuga u zlatnoj kočiji…a ljudi sto su stajali i začarano gledali u Andreu, činili su se babi Mari poput malih patuljaka sa čarobnim štapićima….. Gledala je baba Mara puno priloga o očuvanju kulturne baštine, o porušenim crkvama, o nestalim sabranim djelima i još koječemu… i znala je….. o znala je baba mara…. da je na pravom putu. Trnci su joj prolazili od pomisli na šuškave papiriće, kako joj je zavlače pod madrac… Već Idućeg jutra baba Mara krenula je u akciju…. halo Dobar dan…. Jasam li dobila ministarstvo kulture…. Jeste, izvolite gospođo.. Imam nošnju… crvenu i ručno slikanu…..još od Kralja Alexandra………kad je dolazio k nama još prije Marseja, onda se plesalo s njom po selu…..i pjevalo naše stare pjesme…..znate one o kirbaju i šokcu….. Čekajte bako…znači ….imate pjesmu – to vam spada u nematerjalna baštinu ….spojiću vas… Zvrrr zvrrr Dobar dan…… nematerjalna izvolite…. Eto imam nošnju što se na kirbaj nosi po selu i onda se….. Čekajte čekajte ..nošnju……velite…. a ima li dukata na njoj? Nema sinko….al ima 3 rukom ušivenih pletera …… Ah…. nažalost…. nije za nas….spojit ću vas sa materijalnom……trenutak… Zvrrr zvrrrrr materjalna baština izvolite….. Sinko imam nošnju ……koja se nosila… Čekajte bako…..malo prije ste zvali za pjesmu….. Zvala jesam, al za nošnju sam zvala….. Dobro bako, gdje je ta nošnje….. U sanduku…sinko….gdje bi bila…..kod mene kući… Ima li dukata na njoj? Nema al ima 3 rukom ušivenih pletera ……koje je još moja baba.. dala blagoslovit…. Ma čekajte bako……recite vi meni jeste li se prijavilza program poticaja u kulturi? Kakvih poticaja sinko…..nisam znala da trebam….. eto svaki dan gledam dnevnik……i ništa nisu rekli….meni je momak na pošti rekao da je nošnja neprocijenjiva i da ćete ju vi kupit….. E bako …. ne ide to tako….. Za ovu godinu ste zakasnili sa prijavom…sredstva su nam ograničena , svi programi su već zaprimljeni i obrađeni, a rezultati će bit javno objavljeni….. A dobro sinko …. možete li vi mene sad zapisat da sam zvala i da imam nošnju…..pa možda i mene uzmu u obzir….. Nema problema bako….zapisano……samo pratite dnevnik…. Dani su prolazili sporo…i baba Mari se od gledanja tolikih dnevnika naglo pokvario vid. Godina prošla, baba Mara oslijepila, da muka bude još i veća, ton na televizoru se pokvario….. Srećom, tetka iz Njemačke poslala radio, pa je Baba Mara nastavila slušati vijesti iz kulture……. Jedne večeri čula je glas koji je toliko čekala. Milozvučni glas pepeljuge Andreje Zlatar Violić, upravo je nabrajao dobitnike poticaja u kulturi… Babi Mari oznojiše se ruke..srce zakuca jače….a radio se prilijepio uz uho….. Ovca i koza 15000 kuna……………. Luk i voda 10000 kuna……..Homing i mobing 25000 kuna……… Lezba i peder 20000 kuna………………. Auuu —- taman kad je bilo najnapetije, babi Mari iscurila je baterija na radiu.,,,,, Pomoći nije bilo — zbog neplaćanja htv pretplate i ovrhe nad 600 kn penzije, baba Mari tog je proljeća isključena struja a s njom i telefon……kontakt sa ministarstvom kulture trajno je onemogućen….

Danas baba Mara više nije s nama al duh baba Mare zivi i dalje…. Pozdrav s tresnjevke

Related Posts

1 comment

Ni jedan iskren covjek koji ima savjesti, svijesti, morala,postenja, ljudskosti u sebi ne zeli se baviti politikom! Imamo za primjer naseg SKORU, FILIPOVICA …….. koji su vidjeli kakav je to soj ljudi i maknuli se iz tog bolesnog okruzja. Đakic, Seks…….

Leave a reply