Postupak ocjene suglasnosti ovršnih zakona s Ustavom RH od 26.05.2014.

„II.3. OBRAZLOŽENJE:
Objava osobnih podataka liste dužnika na tzv. stupu srama jest neustavna, necivilizirana odredba, nedostojna demokracije kojom se ne jamči štovanje i pravna zaštita ,a još manje sigurnost i tajnost osobnih podataka.
Objava služi kao mjera javnog sramoćenja ,koristi se bez privole ispitanika.
Nema ni jedan element koji bi se u civiliziranim državama mogao rabiti kao javna mjera koja služi promicanju javnog , većeg dobra.
Sintagmom „stup srama“ potiče se daljnja nesnošljivost u zajednici, umanjuje dostojanstvo pojedincu i nanosi nenadoknadiva šteta.
Obzirom da živimo u državi koja je , od strane nezavisnih međunarodnih tijela, ocjenjena kao zemlja visoke razine opće društvene nesnošljivosti, kritična i po pitanju korupcije u javnom sektoru, a uvidom u praksu tzv. stupa srama zaključujemo da su podaci vrlo često krivo obračunati smatramo da je objava stupa srama upotrijebljena u neustavnom kontekstu i stoga molimo Ustavni sud da navedene članke Općeg poreznog zakona temeljem čl. 22, čl. 28, čl.35, čl. 37 Ustava RH proglasi neustavnim.
III. Zakon o obveznim odnosima
III.1. neustavne odredbe iz Zakona o obveznim odnosima
III.2. argumenti neustavnosti iz Ustava RH
III.3 Obrazloženje neustavnosti pojedinih odredbi
III.1. neustavne odredbe iz Zakona o obveznim odnosima
Člankom 233, (1) Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 ) određeno jest:
“ Sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.
III.2. argumenti neustavnosti iz Ustava RH
Članak. 1 Ustava RH određeno jest :“ Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država „
Čl.3 Ustav RH
“Sloboda, jednakost,nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova,mirotvorstvo,socijalna pravda,poštivanje prava čovjeka,nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša,vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.
Članak 5.
“U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i s zakonom. Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštovati pravni poredak Republike Hrvatske.“
Članak 14 .Ustava RH određeno jest :” Svatko u Republici Hrvatsko ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože,spolu, jeziku,vjeri,političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu,imovini,rođenju,naobrazbi,društvenom položaju ili drugim osobinama.
Svi su pred zakonom jednaki.“
Članak 16. Ustava RH
“Sloboda i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.
Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinačnom slučaju.“
Čl. 18 Ustav RH
“Jamči se pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelima. „
Članak 21. Ustav RH
“ Svako ljudsko biće ima pravo na život. U Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne“
Članak 56.
Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život.
Najduže radno vrijeme određuje se zakonom.“
III.3 Obrazloženje neustavnosti pojedini odredbi
Neustavno jest i nije u skladu sa EU pravnom praksom
omogućiti Zakonom o obveznim odnosima ( u kontekkstu ovršnog postupka) da svako ovršno rješenje zastarijeva tek poslije deset godina ako – uzmemo u obzir činjenice da:
a) ovršna rješenja nisu usvojena u parničnom postupku;
-ovršenik nema pravo na žalbu odn. žalba ne odgađa izvršenje,
-ovrha se provodi čak i kada ovršenik nije primio pisanu obavijest o ovrsi,
– ovrhom na rok od 10 godina , dug radi legalnog kamatarenja i kumulacije troškova postaje nenaplativ pa je i od relativno malog iznosa duga u međuvremenu postao dug koji je nemoguće naplatiti kako od dužnika, a tako i od nasljednika koji ostaju dužni čak i kad im se sva imovina oduzme.
Najvažnije držim istaknuti da sud odn. sudac nema mogućnost procjene da li je riječ o tajkunu koji je bogatstvo preselio na Kajmanska off shore otočja pa doma glumi sirotinju ili o umirovljeniku koji je pred 8 godina preskočio platiti slivne vode ili HTV pretplatu i nema ni za kruh već i bez ovrhe.
b) neustavnim smatramo također da – bilo tko u funkciji ovrhovoditelja – od odvjetničkih ureda, javno bilježničkih ureda ili pojedinac, pošalje ovršni prijedlog na sud , ovrha se automatski provodi na rok od 10 godina jer sud nema ingerencije nad parnicom ( ovrha nije parnični postupak)
c) obzirom da pravo žalbe ne utječe na ovršni postupak ( ovrha je izvanparnični postupak)!
d) ovrha se provodi čak i ako ovršenik nije upoznat sa ovršnim rješenjem!
Kada tako pogledamo na spornu odredbu ZOO uviđamo njezinu opasnost po trajnu opstojnost države.
Jer neustavno jest omogućiti da se kroz korištenje čl. 233 (1) ZOO u ovršnim postupcima
čak 320 000 stanovnika Hrvatske, plus članovi njihovih obitelji, bude olako uvedeno u dužničko ropstvo na rok od 10 godina čime Hrvatska prelako prelazi preko ustavnih načela o „socijalnoj državi“ i „svi su pred zakonom jednaki“i „sloboda, privatnost vlasništva, jednakost“, „pravo na žalbu“, dostojanstvo svih itd ….
Za mnoge od blokiranih rok od 10 godina je doživotan rok ropstva. Dug raste i prelazi na nasljednike metodom apsolutnog rasta uvećan za sudske troškove i troškove legalnog kamatarenja čime se sustavno osiromašuje i zauvijek financijski uništava najvažniji Hrvatske države ( njezin vitalni dio) – stanovništvo,a omogućava užem sloju monopolističko( odvjetničko-javno bilježnički) i lako bogaćenje na račun većine siromašnih, dužnih i neobrazovanih.
Ovršni zakoni su komplicirani zakoni i nemoguće je očekivati da će se „običan“ građanin snaći u pumi propisa bez stručne pomoći kvalitetnog odvjetnika. No, kad jednom takvom građaninu blokirate sva sredstva, on više nema čime platiti odvjetnika i ovrha sustiže ovrhu,a sud ih blagoslovi pečatom i time otvara pakao za dužnike.
Utemeljenost „doživotnog pakla“ nalazimo u činjenici da živimo u državi koja ima preko 320 000 blokiranih stanovnika, broj konstanto raste za novih 5000 mjesečno, isto i dug raste.
To je direktna posljedica brojnih razloga od kojih svakako najvažniji jest uvođenje navedene sporne klauzule zakona kojom su ovršenici proglašeni doživotnim robljem koje nitko ne može osloboditi osim Ustavni sud.
Ukoliko kod vas, časni Sude, postignemo razumijevanje da je Ustav sredstvo zaštite siromašnih, nezaštićenih i nemoćnih protiv bogatih, nemilosrdnih i moćnih onda je „paket“ hrvatskih ovršnih zakona savršena prilika da Ustavni sud potvrdi svoj osnovni zadatak.
Naime, živimo u zemlji koja ima problema s brojnim rupama u zakonu, kompleksnim stanjem u pravosuđu,visokom razinom korupcije u javnom sektoru … ( i ne samo to )
pa je ponuditi zakonsku mogućnost ( svakom) ovrhovoditelju da može
( zauvijek) ovršnim rješenjem
blokirati sve bankovne račune i svu imovinu ( svakom) ovršeniku na desetljeće i zauvijek
( jer svakom izmjenom ovršnog rješenja ovrhovoditelju se taj rok produžuje do u zauvijek ),a bez da se „osumnjičeniku“ –ovršeniku – ponudila mogućnost žalbe, parnice na sudu, ;
bez da se ovršeniku ponudila mogućnost da uopće primi pisanu obavijest o ovrsi,
jest izuzetno opasno po ustavnost Republike Hrvatske u smislu opće održivosti Republike.
Molimo časni Sud, da u okviru „paketa“ hrvatskih ovršnih rješenja proglasi spornu odredbu neustavnom i time spasi obraz pravosuđu i državi.“

Udruga 320 000 Blokiranih građana
Blokirani- Deblokirajmo Hrvatsku!
Sudjeluj i Ti!

Leave a reply