Pismo udruzi Blokirani od prof. Srećko Jelinić po temi “Blokirani”

“Između političke (ne)spremnosti i (ne)odlučnosti i urgentnih okolnosti (koje traže hitno rješenje, bez odgode)

Naslov je provokativan, ujedno poticaj na prosuđivanje.

Javnost, a napose pojedinci – dužnici, a među njima je i armija blokiranih (cca 320.000 građana) je zbunjena, obasuta obećanjima – biti će bolje, radi se (radimo ili rade – misli se na one iz Vlade) na novom Ovršnom zakonu, koji će u bitnom poboljšati status dužnika kada se nađe u položaju ovršenika odnosno osobe nad kojom se provodi ili ima se provesti ovrha – prisilna naplata duga iz njegove imovine ili tekućih prihoda.

Da, postoji deklarativno razumijevanje za položaj dužnika, posebno blokiranih – brojnih građana kojima je onemogućeno raspolaganje njihovim računima u bankama, poslovanje preko tekućeg računa, kreditnih kartica itd.

No, osim deklarativnog razumijevanja na razini političkih izjava i političkih obećanja i konstatacija (radimo na rješavanju problema), čini se nema i odlučnosti da se problem dužničko-vjerovničkih odnosa u našem društvu shvati ne samo kao pravno pitanje, jer je riječ o nečemu što u bitnomu utječe na sliku hrvatskog društva, jer Republika Hrvatska i po temeljnoj ustavnoj odrednici je demokratska, nedjeljiva, ali i socijalna država (članak 1/1), bez obzira kako tko shvaćao i tumačio ove odrednice i ideale.

Dobro je što je hrvatski zakonodavac barem parcijalno nastojao „humanizirati“ ovrhu na hrvatski način time što je 2017.g (NN 73/2017) donio promjenu koja se odnosi na plaću manju od prosječne neto plaće u RH (tzv. državni prosjek)povećavajući zaštićeni ¾ dijela plaće ovršenika, tj. ne više od 2/3 prosječne neto plaće u RH. Time je povećan iznos koji će se ovršeniku moći isplatiti na zaštićeni račun s 2/3 na ¾ neto plaće.

Učinjen je pozitivan korak i u pravcu stambenog zbrinjavanja ovršenika, koji se mora iseliti iz nekretnine u kojoj stanuje jer je prodana u ovrsi, istina vremenski ograničeno, zabrana ovrhe na jedinoj nekretnini itd.

Teško je, međutim govoriti o pozitivnim učincima svega do sada učinjenog.
Zašto? Slobodni smo ustvrditi, sve je učinjeno bez jasnog koncepta i sveobuhvatnog rješavanja problema. I otuda dilema o (ne)odlučnosti ili korak dalje i o političkoj (ne)spremnosti zagristi „kiselu jabuku“ ovrhe.

Previše interesa je u pitanju, od interesa vjerovnika, do interesa svih onih koji sudjeluju u postupku ovrhe i naplate potraživanja. Zato skloni smo zaključku kako na sceni nije bitka u pristupu ili da se ne zna kako problem riješiti, već je u pitanju politička odlučnost. Vremena je ustrojavanje novog sistema ovrhe ne treba mnogo ako se zna što se hoće.

Kako objasniti dužniku (što je zakasnio u zimskim mjesecima) s plaćanjem rate za potrošeni plin za grijanje u iznosu od 768,64 kune (koji iznos je dužnik platio odmah čim je dobio rješenje o ovrsi) i da su u trenutku izdavanja rješenja troškovi već bili 340 kuna (44% duga), a da su daljnji troškovi (za javnog bilježnika, odvjetnika, FINA-e) iznosili daljnjih 506,25 kuna.

Troškovi ovrhe u odnosu na glavnicu duga iznosili su 110%. To je na primjeru jednog građanina/građanke. Kako bi stvar bila još „ljepša“, vjerovnik je krenuo u postupak prisilne naplate od građanina (on je ustvari poslovni partner vjerovnika) bez prethodnog poziva na mirnu naplatu duga, opomene i sl.
Zato je imao svog odabranog odvjetnika, a on svog javnog bilježnika i prijedlozi za ovrhu i rješenja se jednostavno „štancaju“ (od njem. riječi tiskati po obrascu, po kalupu).

Ili, jedan primjer vezan za Agrokor. Nedavno (19.X 2017) jedna odvjetnička tvrtka je podnijela prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (Ovrhovoditelj – koncern Agrokor, ovršenik Agrokor projekti, d.o.o. obje tvrtke sa sjedištem na istoj adresi) radi naplate više tražbina po različitim osnovama ukupnog iznosa od 16.236.132,47 kune s tim da je priznati trošak za sastavljanje prijedloga za ovrhu iskazan u iznosu od 87.480,oo kuna, a javnobilježnička nagrada 5.000 kuna. Zahvalnost odvjetničke tvrtke za dodjelu ovog zadataka (pisanje prijedloga za ovrhu) vjerujemo nije upitna iako je iznos od 87.480 kn tek 5% u odnosu na potražni iznos. Eto tako se troše novci.
Nadamo se da ovom konstatacijom ne slijedimo one koji kritiziraju izvan. povjerenika g. Ramljaka, već samo upozoravamo na istiniti događaj i postupak.

I gdje je izlaz:
Bilo bi neodgovorno ponuditi gotova rješenja bez dubinske analize, ali zašto ne:
– razmotriti opravdanost daljnjeg zadržavanja računa kao jednostranog akta vjerovnika i to kao vjerodostojne isprave (v. Ovršni zakon, 2010 sa sedam izmjena i dopuna do sada!!!, čl. 27 st.1), jer račun nije dokaz o postojanju duga!
– spriječiti i sankcionirati šikanozne postupke ovrhovoditelja i njegova raspolaganja u pokretanju ovršnih postupaka (raspolažemo primjerom kada je koncesionar za prikupljanje komunalnog otpada pokrenuo postupak ovrhe zbog navodnog duga od 25 kuna). Odredbu koja omogućuje sprječavanje takvih postupaka u parničnom pravu imamo!
– ograničiti visinu troškova odvjetnika i javnih bilježnika ili sveukupnog ovršnog postupka za što već postoje primjeri i rješenja (učinjeno je to u Odvjetničkoj tarifi za postupke smetanja posjeda, iz stambenih odnosa, radnih odnosa, razvoda braka. Kada je riječ o ovršnom postupku stvar je postavljena na način da se vrijednost podnošenja prijedloga računa prema vrijednosti predmeta spora i tu ne postoji limit. Apsurdno je kada je riječ o prijedlozima za izdavanje rješenja prema javnom bilježniku da ne postoji limit, ali postoji limit za tužbe za izdavanje platnog naloga! Ako odvjetnici mogu biti primjer dobre prakse, zašto to ne može i (socijalna) država?
Konačno,
da li smo svjesni packe koja nam je dodijeljena iz EU u pogledu zakonskog rješenja da rješenja o ovrsi izdaju javni bilježnici (ne mogu i prema građanima Unije, ali mogu prema građanima Hrvatske!!).
Prijedlog je – uozbiljimo se, prihvatimo pozitivna rješenja uljuđene Europe u kojoj se štiti i vjerovnik i kapital, ali na drukčiji humaniji način (prema stanovništvu) i poslovniji (kada je u pitanju ovrha prema poslovnim subjektima).

Ne bi bile zgodne pritužbe Europskoj komisiji da svojim osebujnim rješenjima kojima kršimo načelo razmjernosti, pa i prava zajamčena pravom Unije, jer i ova pravna mogućnost postoji.

Neki stranci su to s uspjehom učinili kada su bili pogođeni rješenjima o ovrsi naših javnih bilježnika.

Ne tvrdimo da će se smanjiti broj blokiranih samim izmjenama ili čak i novim Ovršnim zakonom, ali sustav se mora učinit humanijim. Problem blokiranih je gospodarsko pitanje (voljeli bismo saznati za poglede na ovaj problem od ministrice gospodarstva), ali i problem vjerovnika. O odgovornosti vjerovnika za stalna multipliciranja dužnika agresivnim kampanjama za zasnivanje dužničko-.vjerovničkog odnosa, za sada, nismo čuli ništa. A postoje pozitivna rješenja u svijetu.

Bili smo nazočni skupu Građanskopravna zaštita građana u financijskoj krizi s analizom empirijskog istraživanja u okviru znanstvenog projekta (nedavno na Pravnom fakultetu u Zagrebu, čulo se dosta mudrih prijedloga.)

Treba ih (domaće spoznaje i strana iskustva) samo preuzeti i k tomu, za preuzeto se ništa nikomu ne plaća!!

Piše: prof.dr. Srećko Jelinić,
profesor trgovačkog prava Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku u mir.

Related Posts

1 comment

Postovani,

Presude europskov sud pravde obvezuju sve sudove u Republici Hrvatskoj.
Zasto bi se u RH primjenjivale odedbe tzv.” Orsnog zakona” a ne i odredbe Zakona o pecatima i zigovima s grbom RH i Pravilnika za primjenu Zakona o pecatima i zigovima s grbo RH?
Nije li cudno da za navedeni Zakon i Pravilnik ne znaju niti na jednom sudu u RH?

Kako mozemo govoriti o zakonitim presudama ako nisu niti potpisane od navodnih sudaca, niti su ovjerene sa zakonompropisani PECATOM i ZIGOM s grbo RH, vec samo sa KRIVOTVORENIM pe atom s grbom RH?

Zasto se blokirani i ostala javnost konstantno obmanjuje?

Ako su sudski akti i javnobiljeznicki akti KRIVOTVORENI, a jesu jer im vjerodostojnost nije potvrdjena sa PECATOM i ZIGOM s grbom RH, vec sa KRIVOTVORENIM pecatom kako onda mozemo govoriti o zakonitim ovrhama.
FINA nema ovlastenje za provedbu ovrha po racunima gradjana jer go ne dokazuje sa niti jednim aktom ovjernim sa PECATOM i ZIGOM s grbom RH.

Rjesenje za blokirane je vrlo jednostavno i lezi u otkrivanju istine o KRIVOTVORENIM Asudskim i javnobiljznickim aktima.

A zasto se istina ne otkiva lezi u cinjenici da sudske akte donose pravnici sa KRIVOTVORENIM diplomama !

Zasto nitko od uvazenih “strucnjaka” nije u stanju procitati odredbe gore spomenutih Zakona i Pravilnika?

A ima i jos jedan zakon koji dokazuje nezakonitost ovrha tj. da se kod ovrha radi o jos jednoj smisljenoj pljacki Gradjana RH, ali o njemu kad dodje vrijeme!

LP, JZ

Leave a reply