Pismo Predsjednici :”Želim živjeti!” Zovem se Ante

 

Young man with phone at the sunrise.

Draga Predsjednice,

zovem se Ante, imam 30 godina i zaposlen sam honorarno, na minimalcu, na određeno. Blokiranih računa.

Jedan od mnogih danas u Hrvatskoj, poput Ivana koji nije želio trpiti i odabrao je da ne bude više dijelom života u Hrvatskoj.

Obraćam se Vama kao političarki, Vama kao Predsjednici Hrvatske i svima vama koji možete imate viziju neke svoje budućnosti jer ja je nemam;
svim političarima kao i svim poduzetnicima koji iskoristavaju mlade poput mene i poput Ivana, na temelju apsurdnih zakona koji im dozvoljavaju da nas tretiraju poput smeća.

Od Vas tražim malo, samo malo savjesti i da napravite nešto da se ovo stanje promjeni na bolje.

Moja misao je misao svih nas koji si ne možemo planirati život, zasnovati obitelj i neka mi Bog oprosti ali kako da imam dijete u ovoj zemlji?

Govorim iz osobnog iskustva, radio sam honorarno, za male novce za veliku kompaniju čak 49 mjeseci, premda je maximum kraći i na kraju sam dobio otkaz i došao do točke da se sudim, da bih branio moje osnovno pravo na život u Hrvatskoj, parnicu koju ću vjerojatno izgubiti jer u Hrvatskoj, mi siromašni i prezaduženi nemamo zaštitu, a još manje koristi, niti od politike, a niti od pravosuđa.

I onda se ja pitam, možda je Ivan shvatio da je sve uzalud?
I poput njega, koliko će još mladih ljudi zaključiti isto?

Do kojeg broja mrtvih života moramo doći da shvatite da je Ivan bio u pravu?

Ja možda nikada neću imati njegovu snagu, možda ću nastaviti raditi i živjeti, ne oprostite, nastaviti preživljavati i neću živjeti, i neću nikad, u svojoj zemlji, uspjeti realizirati svoj puni potencijal želje za boljim.

Živjeti ću život, stisnut, skučen bez mogućnosti da doživim dan sreće moje svadbe, rođenja mog djeteta, život dostojnog ponosa svime što sam mogao postići, negdje drugdje.

A na kraju krajeva, ja kao i nas puno, ne tražimo nemoguće, tražimo samo da Ustav RH ne ostane mrtvo slovo na papiru :“ Republika Hrvatska je određena kao jedinstvena, nedjeljiva, demokratska i socijalna država, u kojoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.“

Eto, Ustav nalaže da vlast pripada narodu, a ne političkim strankama.

Nadam se da će ove riječi pročitati netko kome nešto znače, da neće biti bačene u koš za smeće, kamo su mnoge završile.

S poštovanjem, Ante

 

Obrazloženje:

Original pisma napisao je Alessio iz Italije, naslovio ga je Talijanskom Predsjedniku. Danas su ga objavili gotovo pa svi talijanski mediji, jer pred 2 dana se neki mladi čovjek ubio (jer nije više vidio budućnost za sebe) u oproštajnom je pismu tako naveo.
Pismo je isto tako mogao napisati i Ante iz Hrvatske.
Problemi su isti.
Običan čovjek vapi za životom i političari koji ne mare za ljude.

Pismo prevela i uredila za hrvatske prilike -Miriam Kervatin

Poveznica na original pismo :http://napoli.repubblica.it/cronaca/2017/02/11/news/lettera_di_un_precario_a_mattarella-158057841/?ref=fbpr

Leave a reply