Ovrha po komunalnoj naknadi za dug iz 2007, stoji 4 godine u ladici FINE

 

OVRŠNI ZAKON – PRAKTIČNI PRIMJERI

Odgovara Udruga Blokirani

OVRHA I KOMUNALNA NAKNADA- zastara?!

Pitanje:
” Poštovani, u 10.mjesecu 2013.godine, Grad Vrgorac je izdao ovršno rješenje za komunalnu naknadu za 2007., 2008., 2009. 2010. i 2011.godinu. , i Grad Vrgorac šalje rješenje FINI na provođenje.

Ovršno rješenje je nepotpuno u smislu nepostojanja mog OIB-a u samom rješenju, i dana 15.11.2013. godine, FINA vraća ovrhu gradu Vrgorcu, s objašnjenjem da sadrži nepotpune podatke,tj.da ne postoji OIB.

Grad Vrgorac, početkom ovog 12.mjeseca, točnije 1.12.2017.godine, FINI dostavlja OIB, te FINA provodi ovrhu dakle nastupa blokada, ali sad sa svim zateznim kamatama za cijelo ovo razdoblje koliko se čekao odgovor Grada, točnije cijele 4 godine;

Jučer sam shvatio da su mi svi računi blokirani , i dobio informaciju na FINI da sam blokiran po toj osnovi, osobno otišao u Grad u upravni odjel, da mi kažu o čemu se radi?

Upravni referent pokazao mi je taj dopis s FINE gdje su tražili dopunu i referent je odgovorio tek nakon 4 godine , na dan 01.12.2017.
Nakon 4 godine predmeta u tzv.ladici.

Da li je možda Grad propustio nešto napraviti, u skladu s propisanim rokovima, da li je trebao odgovoriti u nekom razumnom roku?

Da li je FINA mogla tolike (4)godine čekati odgovor iz Grada Vrgorca?

Da li sad imam neku pravnu mogućnost uložiti nekakav prigovor uzevši u obzir sve ove činjenice? “

ODGOVOR IZ UDRUGE BLOKIRANI

Poštovani, Ovršno rješenje može biti pravomoćno i bez OIB-a i s krivim podacima!
Ako može, a može po Ovršnom zakonu, onda nije nastupila zastara.

Na zastaru potraživanja je eventualno trebalo prigovoriti odmah nakon primitka tog rješenja 2012. ( komunalna zastarijeva u roku od 3 godine )

Ali Vi to rješenje niste nikad ni primili, pa niste mogli ni prigovoriti, što ukazuje na još jednu nepravilnost hrvatskog ovršnog postupanja ( ovrhe se provode van sudova po tzv. izvodu iz poslovne knjige.)

Ne bi se ovdje radilo ni o pasivnoj ovrsi jer ovršno je bilo na snazi ali se nije provodilo, nije bilo materijalne blokade zbog proceduralne pogreške ovrhovoditelja.

Ovršna isprava nije u zastari – zastarni rok 10 g. no ovrhovoditelj. po Ovršnom zakonu, ima otvorene ruke voditi ovrhu do kraja Vašeg života i prenijeti je na nasljednike.
Kamata je uistinu puno veća i to zbog pasivnosti ovrhovoditelja ali nema zastare po hrvatskom ovršnom pravosuđu ni za sporove manje vrijednosti.
Vi biste ev. mogli vrlo pažljivo razmisliti želite li ih tužiti za štetu?

Ovrhovoditelj ( javni bilježnik) može držati ovrhu 9 godina i 11 mjeseci i 29 dana i predati je zadnji dan i ona se provodi. I onda ide na sljedećih 10 godina.



KOMENTAR O KRŠENJU LJUDSKIH PRAVA
:

Ovršni ( pljenidbeni ) hrvatski pravni sustav je defektan. Protivan načelu pravne sigurnosti. Dug sve veći. Klasično kamatarenje i lihvarenje Kamatarenje: „ Bili dužni 6 milijardi kuna duga. Isplatili 32 milijarde. Dužni još 43 milijardi, a dug stalno raste. Plaćaju se samo kamate!“ Lihvarenje. „Zelenaški ugovorom se smatra onaj kojim netko,koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog,njegovim nedovoljnim iskustvom,lakomislenošću ili zavisnošću,ugovori za sebe ili nekog trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio,ili se obvezao dati ili učiniti.“

Hoće li se takva spoznaja – o potrebi zaustavljanja takvog sustava-uopće pokušati provesti u djelo ovisi o nizu čimbenika, koji su često političke i ili interesne naravi, a nisu motivirane pouzdanijim djelovanjem pravosuđa

PROTUUSTAVNO Ograničeno pravo na pravne lijekove. Ustav i EU pravne temeljne norme jamči svakome pravo na nepristranog suca, pa je prebacivanje ovršnih postupaka na sudske savjetnike, javne bilježnike, odvjetnike bilo ograničenje Ustavnog prava

ŽALBA Izmjenama je, zatim, napadnuta impostacija instituta žalbe kao općeg pravnog lijeka time što je propisano,da je dopuštena samo kada je to izrijekom predviđeno., odn. da žalba ne odgađa izvršenje Sva rješenja tako postaju pravomoćna donošenjem i nose nove troškove koje potom završavaju u novim ovrhama.

SMIŠLJENA PODVALA U nastojanju da se strankama oduzme pravo na žalbu u nekim se slučajevima otišlo tako daleko da se oni mogu shvatiti kao promišljeno podvaljivanje Žalba, čak, neovisno o tome što prvostupanjski sud smatra da je utemeljena, ne može spriječiti provedbu ovrhe.

PRIMJER Ovrhovoditelj tvrdi da ste mu dužni 10 000 kn. Načelno je to njegovo pravo. Vi znate da niste. Ovrha košta već 15 000 kn. Kamata počne rasti. Ovrhovoditelj traži da se zabilježi na vaš stan i da se proda na dražbi. Vi se žalite. Općinski sud prihvati žalbu ali vama se ovrhovoditelj već zapise na hipoteku i postupak prodaje na dražbi započinje. A žalba nije riješena. Proda se imovina i nakon 10 godina dobijete presudu da ste bili u pravu

PRESUMPCIJA NEVINOSTI Ovrhovoditelju se na temelju ovršne isprave vjeruje da ima tražbinu i da je legitimiran tražiti ovrhu Ovrha se može tražiti i deset i zauvijek godina nakon tih momenata iako se u međuvremenu moglo svašta dogoditi. Ovršeniku bi trebalo u ovršnom postupku omogućiti da pokuša – na isti način na koji ovrhovoditelj dokazuje postojanje svoje tražbine i legitimacije dokazati da su tražbina ili legitimacija naknadno prestali i obustaviti ovrhu.

OVRŠENIKU SE UOPĆE NE VJERUJE

Od 2012.se, međutim, ovršeniku uopće ne vjeruje. Čak i ako ovršenik javnom ili javno ovjerovljenom ispravom dokazuje da je tražbina prestala, da nema više legitimacije, a ovrhovoditelj se ne suglasi s tim prigovorom, sud će doduše na parnicu uputiti ovrhovoditelja, ali će održati na snazi sva prava koja je ovrhovoditelj stekao na imovini ovršenika.

Ovršenik će stoga, da bi deblokirao svoju imovinu, premda može dokazati da je tražbinu iz ovršne isprave podmirio, morati čekati okončanje parnice na koju je upućen ovrhovoditelj

PROTUUSTAVNOST Dakle, s jedne strane, ovrhovoditelj postojanje svoje tražbine i legitimacije može dokazivati u ovršnom postupku ispravama određene kvalitete, ali ovršenik ne može ispravama iste kvalitete dokazivati da su nakon nastanka ovršene isprave tražbina i legitimacija prestali. Time je stvorena protuustavna neravnopravnost u tretiranju procesnih subjekata, jer ako jedna stranka nešto smije dokazivati određenim instrumentima istim instrumentima bi to morala moći i druga. itd…

KAKO DALJE? Postoji način da se ‘popravi’, kako bi postalo pouzdanije, kako bi osiguralo pravnu sigurnost?!

Podaci govore jasno. Dugovi rastu, ne smanjuju se.Broj neregularnih ovrha ( EU pravo) sve veći.
Zakon ne ispunjava svrhu.

ZAKLJUČAK

Od Ulaska u EU sukladno čl.20. te čl.140. USTAVA RH te čl.6. EUROPSKE KONVENCIJE O LJUDSKIM PRAVIMA JEDINO JE SUD NADLEŽAN ODLUČIVATI O PRAVIMA GRAĐANA I TO U DVOSTUPANJSKOM POSTUPKU.

Čl.20. USTAVA RH predviđa osobnu odgovornost pojedinca dužnosnika u tijelima države u slučajevima povrede ljudskih prava.

Čl.140.USTAVA RH predviđa da se međunarodni ugovori i Konvencije primjenjuju neposredno odmah iza USTAVA RH i imaju prioritet u primjeni ispred nacionalnih zakona i propisa.

Uskoro će doći dan tužiti svih za štetu koja je nastala povredom Ljudskih Prava

 

Related Posts

1 comment

Imam i ja svjedočanstva o nepravilnostima i nezakonistostima u vezi ovrha.
Ako vam trebaju, javite.
Zahvaljujem!
Srdačno,
Jasna Aljinović-Žuanić

Leave a reply