Očitovanja Udruge Blokirani putem E savjetovanja na Prijedloge zakona

1./3 OČITOVANJE UDRUGE BLOKIRANI NA PRIJEDLOG ZAKONA “UBRZANI STEČAJ”

UDRUGA BLOKIRANI – upućuje mišljenje, putem E savjetovanja  na Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stečaju potrošača, s Konačnim prijedlogom Zakona (dalje: Prijedlog zakona), koji je otvoren do 27. 05. 2018. godine.

UVOD: Udruga Blokirani od 2014. prati problem zaduženosti građana i zaštite njihovih prava te sudjeluje pri javnim raspravama oko prijedloga rješenja.

Globalna ekonomska kretanja, a osobito pojava snažnih financijskih kriza, recesija, divljanje zateznih kamata već ionako insolventnog stanovništva, gašenja radnih mjesta, obrta i malih tvrtki potakla su niz zemalja EU na dubinsko preispitivanje pravnih postupaka s kojima se nastojalo pomoći stanovništvu (a i privredi) da prežive izazove prezaduženosti u vrijeme promijenjenih okolnosti. Ne u Hrvatskoj!

PREDMET:

Pred nama je (još jedna?) reforma hrvatskoga stečajnoga prava koja se (uspješno?) usporedno odvija s reformama ovršnog prava.

S obzirom na spoznaje posljedica, smatramo da je konačno došlo vrijeme da se zaustavi (politički?) model konstante njegovanja modela pravne nejednakosti, kao s Lex Agrokor i drugim zakonskim projektima, čemu se protivi čl.14. EKLJP glede diskriminacije u području ( hrvatskog stečajnog, predstečajnog, ovršnog, insolvencijskog prava).

Udruga Blokirani izražava snažan oblik skepse na moguće pozitivne rezultate provedbe Prijedloga zakona s obzirom na to da i pri ovom Nacrtu nedostaje temeljno razumijevanja uzroka i posljedica te stručna analiza, procjena učinaka, unazad i unaprijed.
Vezano uz sadržaj Prijedloga zakona izražavamo dodatnu rezervu jer sve ono što je na početku nevaljano ne može se vremenom ničime osnažiti.

Smatramo da će se Nacrtom zakona dodatno narušiti ionako trusna crta pravne sigurnosti, osnažiti manjkavost zaštite osnovnih građanskih sloboda, zaštite ljudskih prava na štetu i na račun najranjivijih skupina građana, koji bi po stajalištu “političara” trebali šutke podnijeti sav teret recesije na svojim leđima i riskirati na dražbi svu svoju, kroz povijest stečenu imovinu, da bi s obzirom na krizu namirili “prijatelje vlasti”.

Ističemo da se kroz svrhu ovog i ovakvog Prijedloga zakona iščitava politička volja vlasti ustrajanje u daljnjem jačanju diskriminacije, pravne nejednakosti te pravne nesigurnosti što proizlazi iz nejednakog položaja vjerovnika i dužnika, kao i dužnika i dužnika.

Problematično je i stajalište presumpcije suglasnosti jer bi se velik broj građana RH mogao naći u postupku s kojim nije upoznat ni suglasan, a koji po njega ima ozbiljne, po život ozbiljne posljedice.

Zabrinjava, obzirom na strukturu osiromašenih i jamstvo sigurnosti nužne pravne pomoći koju neće moći pravovremeno ostvariti u sustavu besplatne pravne pomoći.

Prijedlog zakona ne predviđa mogućnost potpunog izlaska iz dužničkog položaja, odnosno oslobođenja od svih njihovih dospjelih, nepodmirenih obveza, a potencijalno dovodi do unovčenja sve imovine potrošača.

Bilo bi iznimno važno s obzirom na posebnosti hrvatske dužničke krize
( ekonomska kriza, siromaštvo, 8 godina recesije, iznimno visoke zatezne kamate više od prosječne netto profitne stope, gubitak radnih mjesta, gubitak tržišta, uništenje privrede, posljedice privatizacije i predstečajnih zakona..) da ovaj postupak, temeljem procjene svojeg konkretnog slučaja, može pokrenuti isključivo sam potrošač.

Dodatna pojašnjenja potrebna su i u svezi ovršnih postupaka koji su u tijeku, s obzirom na ovršne postupke koji se ne provode na novčanoj tražbini po računu, a koji se ne obustavljaju pokretanjem jednostavnog postupka stečaja potrošača.

Ne podržavamo niti stajalište kako neke kategorije (npr. povjerenik, odvjetnik) imaju sasvim dovoljne ovlasti da bi se predmeti iz nadležnosti pune jurisdikcije sudova prenosile na njihove, niže razine pravne sigurnosti.

Naime, praksa ECHR-a naznačuje kako pravna zaštita mora (uvijek) biti u nadležnosti onog tijela koje Konvencija označava sintagmom „sud“ (bez obzira kako se to kojoj vlasti ne dopada), a do danas (kako nam poznato) u Hrvatskoj ta svojstva u pozitivnom pravu još uvijek ima samo sud.

ZAKLJUČAK:
S obzirom na to da još od 2013. godine Hrvatska bilježi ukupni broj od čak 300 000 obitelji i/ili pojedinaca koji su uslijed hrvatskog ovršnog zakonodavstva pod najvećim teretom prezaduženosti, i nesposobnosti za plaćanje, da trend prezaduženosti zbog enormnih troškova postupka te previsokih zateznih kamata trajno raste apsolutnom linijom – bilo bi konačno nužno da se posebno osjetljivim skupinama osigura trajni izlaz iz situacije prezaduženosti, a bez da zakonodavac pritom ustraje u poticanju nesrazmjernosti kazne socijalno ugroženih, rastu beskućništva i razvoju apsolutnog siromaštva koji u Hrvatskoj već prelazi na sljedeću generaciju i uzrokuje uz financijsko ekonomske i duboke demografske probleme.

Uslijed navedenog Udruga Blokirani ne podržava Vladin Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o stečaju potrošača, s Konačnim prijedlogom Zakona.

Sažetak iz prijedloga zakona Vlade RH glasi : “poseban postupak stečaja potrošača koji bi se primjenjivao na one potrošače koji imaju blokirane račune duže od tri godine, a čiji iznos glavnice duga iznosi do 20.000,00 kuna. Dakle, riječ je o potrošačima čiji računi su u dugotrajnoj blokadi (blokadi dužoj od tri godine), a koji su s osnova glavnice dužni nešto više od tri prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj (prema objavi Državnog zavoda za statistiku, „Narodne novine“, broj 25/18 od 14. ožujka 2018., i nadalje nužno unovčiti potrošačevu imovinu kada je ovaj ima i kada ona nije neznatne vrijednosti. Također, ovršni postupci kojI su pokrenuli protiv potrošača pred sudom paralelno s ovrhom na novčanoj tražbini po računu nastaviti voditi…”


2/3  OČITOVANJE UDRUGE BLOKIRANI NA PRIJEDLOG ZAKONA “OTPIS DUGA”

 

OPĆI KOMENTAR NA PRIJEDLOG ZAKONA

Hrvatska je propustila, ostvariti pravičnu (razumnu) ravnotežu između ovršnih mjera i svrhe koju se njima želi postići.

Stoga “predizborna politička mjera” brisanja 1 kn, 10 000 kn socijalno ugroženim građanima ili 108 milijardi kn duga hrvatskim tvrtkama ukazuje na nastavak neimanje kriterija, odn. nedostatak razboritosti upravljanja državom.

Da hrvatska “vlast” poštuje sve ono što čini jedan od važnih dijelova europskog naslijeđa ili zajedničkih
standarda zaštite ljudskih prava zajamčenih Europskom konvencijom ne bismo danas bili u situaciji da ocjenjujemo ” je l’ normalno” da nekom (kojeg u prvu ruku nisi smio blokirati npr. maloljetnika ili socijalno ugroženu osobu ili bolesnika u terminalnom stadiju ili profesionalnog izvlakača plastičnih boca iz kontejnera), “oprostiš” ono što nije nikad ni smio biti (blokiran) dužan.

Stoga Udruga Blokirani ustraje da se u Hrvatskoj, osobito u ovršnom pravu, na odgovarajući način primjenjuju standardi zaštite ljudskih prava što je jedan od ključnih razloga da se u provedbi ovrhe zadrži sud.

UDRUGA BLOKIRANI ne podržava Prijedlog zakona Vlade RH.


3/3 UDRUGA BLOKIRANI upućuje mišljenje na NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O PROVEDBI OVRHE NA NOVČANIM SREDSTVIMA, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA (dalje: Prijedlog zakona), koji je otvoren do 28. 05. 2018. godine.


UDRUGA BLOKIRANI upućuje mišljenje na NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O PROVEDBI OVRHE NA NOVČANIM SREDSTVIMA, S KONAČNIM PRIJEDLOGOM ZAKONA (dalje: Prijedlog zakona), koji je otvoren do 28. 05. 2018. godine.

UVOD: Udruga Blokirani od 2014. prati problem zaduženosti građana i zaštite njihovih prava te sudjeluje pri javnim raspravama oko prijedloga rješenja.
Globalna ekonomska kretanja, a osobito pojava snažnih financijskih kriza, recesija, divljanje zateznih kamata već ionako insolventnog stanovništva, gašenja radnih mjesta, obrta i malih tvrtki potakla su niz zemalja EU na dubinsko preispitivanje pravnih postupaka s kojima se nastojalo pomoći stanovništvu (a i privredi) da prežive izazove prezaduženosti u vrijeme promijenjenih okolnosti. Ne u Hrvatskoj!
Hrvatska ustraje u nesrazmjernom kažnjavanju (kamatarenju) prezaduženih i financijski uništenih kućanstava, a drugom rukom “velikodušno” briše milijarde privatnog duga tvrtkama.

OPĆI KOMENTAR NA TOČKU II. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE UREĐUJU ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

Kad u Hrvatskoj govorimo o ovršnim zakonima moramo govoriti svjesni da govorimo o socijalno vrlo važnim temama pa krenuti od važnog.

UVOD: Ponajprije krenuti od preispitivanje odgovornosti političke vlasti za rast privatnog duga, za pravnu diskriminaciju oko privatnog duga tvrtki u suodnosu na privatni dug kućanstva, za socijalnu neosjetljivost do socijalno ugroženih građana RH, za poticanje trenda beskućništva, te razvoj apsolutnog siromaštva sve kroz ovršne i stečajne zakone. Ujedno se nadovezati na odgovornost političara zbog 20 godina urušavanja BDP-a, recesija, smanjenja opće potrošnje, zaustavljanja rasta privrede, niskih plaća, pravne nesigurnosti…

TEMA:
Tek tada možemo početi razgovarati i o Ovršnim zakonima, i iz komparativne (stručne) perspektive razmotriti u kojem bi smjeru novi projekt trebao ići uzimajući u obzir sva dosadašnja (loša) iskustva.
Jer usvojili smo masu ovršnih zakona. A dug se ne smanjuje nego je sve veći.
Dug galopira! Ne smanjuje se. Sve je veći!
Bez obzira na silnu inventivnost “političkih programa alla hrvatska ovrha”.

Vjerujemo da je svima dobro poznato da je posljednja novela Ovršnog zakona tek nedavno i to maltene jednoglasno usvojena u Saboru bez ijednog glasa protiv, a da se odmah ni puni dan poslije, najavilo da je došlo vrijeme da se počne pisati potpuno novi Ovršni zakon (na kojem se upravo i radi).
Pa se stoga pitamo, a što će nam onda ova “hitna izmjena Prijedloga zakona”.

Vjerujemo također da je svima dobro poznato da je “pisanje ovršnog ” odavno u Hrvatskoj izgubilo ozbiljan značaj stručnog promišljanja jednog vrlo važnog sistemskog zakona iz procesnog prava pa se “pisanje ovršnog” pretvara u politički program sfere neozbiljnih obećanja po osnovi kojih se ili dobivaju ili gube izbori.

Da bi paradoks bio potpun podsjećamo da od 1996. godine do danas, Ovršni zakon pretrpio čak 21. velike izmjene,a pred vratima je i 22. i stvarno ne vidimo nikakvog razloga da se -na brzinu- gura ova izmjena Prijedloga zakona s obzirom na to da smo mogli već svi naučiti da od 1996. godine do danas, uza svih 22 izmjene Ovršnog zakona, privatan dug “podivljao” i svrstao Hrvatsku na dno Europske unije (po pitanju siromaštva, korupcije, pravne nesigurnosti, diskriminacije…).

Naime, nakon gotovo dva desetljeća u kojima su reforme ovrhe bile provođene pod raznim marketinškim sloganima došlo je do zamora. Pretjerali ste.

Nemojte više davati ovakve prijedloga u ravni političkih programa. Pustite struku da piše zakone, multidisciplinarne stručnjake.

Ovršni zakon (i) postali su nepregledni, nerazumljivi, komplicirani i više ga ni oni koji bi ga trebali provoditi ne mogu tumačiti.

Da bi sustav mogao funkcionirati, da bi građani Hrvatske preživjeli “reforme ovršnog” potrebno je strateški misliti, provjeri i predvidi posljedice, planiraj zakon na osnovi argumenata , analiza, projekcija i empirijsko komparativnih istraživanja i ako vidiš da si na dosadašnjem pristupu “pobio svu plavu ribu”, ne čekaj da i kitovi crknu nego mijenjaj pristup.

Jer hrvatski sustav ovrhe je jedan od najnepravednijih, najkompliciranijih, najskupljih i najneuspješnijih u Europi ( ne brojimo broj ovršnih postupaka nego tvrdnju temeljimo na apsolutnom rastu privatnog duga).

I još jedna vrlo važna opaska.

Javni bilježnici, Ministarstvo financija, HTV, agencije za utjerivanje dugova … nisu “tribunal”.

Samo sud, nezavisni sud, pravično suđenje bi u suvremenoj, demokratskoj državi mogao imati legalnu mogućnost da “nekom” u okviru primjerenosti “kazne” na određen rok blokira određen dio extra profita s privatnih bankovnih računa.

Nikako ne da npr. razni d.o.o. , npr agencije za utjerivanje dugova blokiraju hrvatskim građanima za svoj extra profit – sve račune, štednju, kartice, namjenska sredstva, uskrsnicu, povrat poreza, božićnicu, EU sredstva za poljoprivredu… – kako to Hrvatska još uvijek omogućuje.

UDRUGA BLOKIRANI ne pristaje na Prijedlog zakona.

OPĆI KOMENTAR (dodatno)

Poštovani,

mnogi u političkom vrhu, a tu mislim na Plenkovića i klika iz mnogih međusobno prethodno nezamislivo povezanih politikanata u Saboru koji ga podržavaju, zaboravljaju da smo današnju Hrvatsku morali skupo platiti (životima i osam godina recesije) odn. da se još ni pravno ni financijski ni privredno nismo od toga oporavili.

Dapače da su nas blokirali, da bi za sebe imali, da su to svjesno napravili i dalje u tome ustraju.
Za nas, koji jesmo i još skupo plaćamo cijenu njihove nesposobnosti, svaki novi “marifetluk” političara na vlasti predstavlja uvredu toj cijeni.

Zaboravljaju da je mnogo naših građana poginulo, tisuće života uništeno, stotine tisuća darovitih ljudi pobjeglo (protjerano užasom njihovog konstantnog tapkanja u mjestu) pobjeglo u inozemstvo gdje se imaju priliku iskazati u dobrom.

Nikoga od nas ne bi se smjelo zaboraviti.
Prije svega jer trpljenje svakog ljudskog bića tiče se svih nas.

Vezano uz naš odnos, a gradimo ga dugo, i poštujemo to što smo izgradili – VRIJEME JE.

Sad je vrijeme, da se uz “model Hotmail” prokaže mehanizam jer i Ovršni, Stečajni, Predstečajni i ostali SU NASTALI NA ISTI NAČIN.

Politikant limitiranih sposobnosti al lijepog lica, kojeg dovedu na vlast zbog toga, oko sebe okupi ekipu lešinara kojima ponudi dio države na dar i dio stanovnika kao paket na akciji –da bi im “lepi Cane” u vrijeme krize osigurao “mesa”.

Dosta je toga.

Velik je ulog ovog trenutka da se čitava slika zaokruži u jedinstveno polje – afera Hotmail -afera Blokirani- afera demografija- afera stečaj- afere… i konačno narod stavi na prvo mjesto.

Politika mora i može biti izraz da se doprinese novom početku zajednice,a ne stalno, kako je to do danas iskaz potrebe da se cijedi, gazi, ugnjetava.

Zašto ne bismo opet mogli postati ponos?

Ne bi li to bio način da se vrati ljudima pomoć koju su dali da se Hrvatska izgradi?

Svemu što će dovesti do boljeg položaja djece,staraca,žena,bolesnika, umirovljenika, radnika i uopće svih građana koji iz bilo kojeg razloga imaju gori položaj od ostalih-Hrvatska mora biti dom onima koji je najviše trebaju!

Posebna je obveza da budu poštovani svi interesi hrvatskih državljana te da im u budućnosti ne budu blokirani ni zatvoreni nikakvi putevi osobito ne pravo na nezavisni sud i pravično suđenja, poštivanje ljudskih prava i građanskih sloboda, pravo na nediskriminaciju, kao i cjelovite humanizacije života u Hrvatskoj koji se mora prilagoditi svakom i najmanjem između nas,a ne se stalno vrtjeti oko afera koje vuku izvor u najvišem vrhu vlasti.

Život je u Hrvatskoj degradiran- DEGRADACIJOM SE VEĆINI USKRAĆUJU NJIHOVA PRAVA .LJUDI MORAJU POČET ŽIVJETI U HRVATSKOJ KOJA POBUĐUJE ONO NAJBOLJE ŠTO U SVAKOM ČOVJEKU VEĆ POSTOJI, A NE OBRNUTO DA IH SE STALNO MUČI.
Ekonomska kriza (svjetska) i uništavanje privrede, gašenje radnih mjesta, osam godina recesije – to je odgovornost na vlasti, ne na radniku koji je postao (preko noći) osiromašen i prezadužen.
Puno toga treba još u Hrvatskoj staviti na pravo mjesto, npr. spoznati da svi uvijek moraju imati pravo na pravično suđenje i jednakost pred zakonom!

UDRUGA BLOKIRANI
27.05.2018.

 

Related Posts

1 comment

Da, naši vrli pravnici u sustavu vlasti,su se sada uhvatili Ovršnog i Stečajnog zakona, koji su pravni akti na kraju povezujućeg lanca svih zakona. Zašto smo dopustili da zakonsku zateznu kamatu određuje HUB, a ne Sabor kojeg je zadužio suveren narod? Zašto smo dopustili da vazali u našim bankama ignoriraju ” promjenjene okolnosti” i u uvjetima svjetske bankarske krize, lokalnih požara, poplava, potresa itd prisiljavaju korisnike kredita da u ovršnom postupku izgube svoju nekretninu. Štoviše , Zakonodavac im je dopustio da dignu kamate , jer da je kod nas “rizik ulagati”.? Jasno, rizik je ulagati u uvjetima kad su visoka porezna opterećenja, zakonska i ugovorna kamata viša od prosječne profitne stope ( oko 3 % godišnje- Majetić HUP).
Kako se uopće može spasiti brodogradnja ( profitna sopa 2 % godišnje) brodarstva ( 4-5 % pod uvjetom da brodovi troše 105 grama po konjskoj sili na sat ) itd…..??
Zašto dopuštamo agencijama za utjerivanje dugova da temeljem Ugovora o ustupu, i bez bitnog sastojka cijene, kao cesionari iz dvostrano-obvezujućih ugovora o kreditu naplaćuju od dužnika izvorne iznose kredite uz enormne zakonske zatezne kamate, te da se i u ovakvim slučajevima ignorira načelo… da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima… ili ono što je utjerivač duga platio ( ako je plati uopće..) ustupitelju. Sve gore i gore…..

Leave a reply