Nadopuna prijedloga za pokretanje postupka ocjene suglasnosti ovršnih zakona s Ustavom RH

Udruga „Blokirani“
Emova, 16
52100 Pula
Miriam Kervatin,predsjednica

Ur.br. 3/5/2014
Pula, 26.05.2014.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Br.U-I- 2018/ 2014
Br.U-I- 2029/ 2014
Trg Sv.Marka,4
10 000 Zagreb

Predmet: prijedlog za pokretanje postupka ocjene suglasnosti s Ustavom Ovršnog zakona (NN112/12.i 25/1.) i Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ( NN 91/19.i 112/12.)
kao i za sve pripadajuće pod zakonske propise

Poštovani,

sukladno dopisu Ustavnog suda, U-I-2018/2014 I U-I 202972014 od 06. 05.2014.,
a kojim ste od Udruge „Blokirani“ zatražili nadopunu prijedloga za pokretanje postupka ocjene suglasnosti s Ustavom ( Ur.br. 2/4/2014. od 23.04.2014.
dostavljamo u roku od 15 dana traženu nadopunu prijedloga, uključivši tražene

-oznake odredbi propisa (zakonskog i podzakonskog akta ) čija se ustavnost odn. zakonitost
osporava
– oznaku odredbi Ustava ili zakona za koje se u prijedlogu tvrdi da su povrijeđena
– razlog zbog kojih se tvrdi da osporeni propis nije suglasan s Ustavom, odnosno zakonom
– potpis i pečat podnositelja

S poštovanjem,

Udruga „Blokirani“
Miriam Kervatin, predsjednica

Privitak:
Prijedlog za pokretanje postupka ocjene suglasnosti s Ustavom Ovršnog zakona , Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima i pripadajućih podzakonskih propisa i zakona
!. USTAVNOM SUDU REPUBLIKE HRVATSKE
Zagreb, Trg Sv. Marka 4

Na temelju članka 38. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (“Narodne novine” broj: 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst) Udruga Blokirani, Pula, Emova 16 , zastupana po predsjednici Udruge Miriam Kervatin , podnosi

P R I J E D L O G
za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti ;
I, pojedinih odredaba Ovršnog zakona ( NN 112/12, 25/13.)

čl. 8, (1),(2),(3);
čl.11, (3),(4),(5);
čl.25,(5);
čl.26. (1),
čl.34,(2);
čl.41,(3),
čl.44,(1),(2);
čl.46,(2);
čl.47,(1),(2),(3),(4);
čl.48, (1):
čl.53,(4);
čl.59,(2);
čl.61,(1);
čl.62,(7);
čl.75,(5);
čl.89,(3);
čl.90,(1),1, 2;
čl.99,(3);
čl.100,(1);
čl.102,(1),(2),(7);
čl.103,(6);
čl.132,(2);
čl.138,(4);
čl.201,(1),(3);
čl.207,(1),
čl.281,(6),
čl.360;

II.pojedinih odredaba Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 91/10, 112/12.),
Članak 4. (1);
Članak 9. ,(3),(5);
članak 14, (2);
članak 15,;
Članak 16. (1);
Članak 19. (1);

III. pojedinih odredaba Općeg poreznog zakona (NN 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13.) ,
Članak 8. (7),(12);

IV.pojedinih odredaba Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 )
čl. 233 (1);

s člankom 1., čl. 3., čl. 4., .5., čl. 14., čl. 16., čl. 18., čl. 20., čl. 21.,čl. 22., čl. 23., čl. 28., čl. 34., čl. 35., čl.37, čl. 46., čl. 48., čl. 49. čl. 51.,čl. 56., čl. 62.,čl. 63.,
Ustava Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 )

II. Prijedlog za ocjenu Ustavnosti pojedinih odredbi iz Općeg poreznog zakona

II.1. neustavne odredbe Općeg poreznog zakona ( nabrojano po čl. I stavkama)

II.2. argumenti neustavnosti iz Ustava RH

II.3. Obrazloženje prijedloga

II. 1. Neustavne odredbe Općeg poreznog zakona ( nabrojano)

Člankom 8. , (7) , Općeg poreznog zakona (NN 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13.) , propisano je da :
“Obveza čuvanja porezne tajne nije povrijeđena ako Ministarstvo financija –Porezna uprava bez pristanka poreznog obveznika objavi na svojim internetskim stranicama popis dospjelih i neplaćenih dugova po osnovi poreza na dodanu vrijednost, poreza na dobit,poreza na dohodak i prireza, doprinosa za obvezna osiguranja, posebnog poreza na naftne derivate, posebnog poreza na duhanske prerađevine,posebnog poreza na pivo,posebnog poreza na kavu, posebnog poreza na bezalkoholna pića, poreza na promet nekretninama te carina ako je ukupni iznos duga :
1.veći od iznosa 100 000,00 kuna za fizičke osobe koje obavljaju djelatnost
2.veći od 300 00,00 kuna za pravne osobe
3.veći od iznosa 15 000,00 kuna za sve ostale porezne obveznike“

člankom 8. ,(12), Općeg poreznog zakona propisano jest da :
“Iznimno, obveza čuvanja porezne tajne nije povrijeđeno ako Ministarstvo financija –Porezna uprava bez pristanka poreznog obveznika objavljuje u sredstvima javnog priopćavanja i na svojim internetskim stranicama
podatke potrebne radi ispravljanja netočnih ili nepotpunih informacija u slučaju ako je netočne ili nepotpune informacije porezni obveznik izravno ili neizravno dostavio sredstvima javnog priopćavanja.

II.2. argumenti neustavnosti iz Ustava RH

Članak 22:“ Čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva“

Članak 28:“ Svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja.“

Članak 35.“Svakome se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.

Članak 37.:
“Svakom se jamči sigurnost i tajnost osobnih podataka. Bez privole ispitanika, osobni se podaci mogu prikupljati, obrađivati i koristiti samo uz uvjete određene zakonom.Zakonom se uređuje zaštita podataka te nadzor nad djelovanjem informatičkih sustava u državi. Zabranjena je uporaba osobnih podataka suprotna utvrđenoj srsi njihovoga prikupljanja.“

Članak 51.
Svatko je dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. Porezni se sustav temelji na načelima jednakosti i pravednosti.“

II.3. OBRAZLOŽENJE:

Objava osobnih podataka liste dužnika na tzv. stupu srama jest neustavna, necivilizirana odredba, nedostojna demokracije kojom se ne jamči štovanje i pravna zaštita ,a još manje sigurnost i tajnost osobnih podataka.
Objava služi kao mjera javnog sramoćenja ,koristi se bez privole ispitanika.
Nema ni jedan element koji bi se u civiliziranim državama mogao rabiti kao javna mjera koja služi promicanju javnog , većeg dobra.

Sintagmom „stup srama“ potiče se daljnja nesnošljivost u zajednici, umanjuje dostojanstvo pojedincu i nanosi nenadoknadiva šteta.

Obzirom da živimo u državi koja je , od strane nezavisnih međunarodnih tijela, ocjenjena kao zemlja visoke razine opće društvene nesnošljivosti, kritična i po pitanju korupcije u javnom sektoru, a uvidom u praksu tzv. stupa srama zaključujemo da su podaci vrlo često krivo obračunati smatramo da je objava stupa srama upotrijebljena u neustavnom kontekstu i stoga molimo Ustavni sud da navedene članke Općeg poreznog zakona temeljem čl. 22, čl. 28, čl.35, čl. 37 Ustava RH proglasi neustavnim.

III. Zakon o obveznim odnosima

III.1. neustavne odredbe iz Zakona o obveznim odnosima

III.2. argumenti neustavnosti iz Ustava RH

III.3 Obrazloženje neustavnosti pojedinih odredbi

III.1. neustavne odredbe iz Zakona o obveznim odnosima

Člankom 233, (1) Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 ) određeno jest:
“ Sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.

III.2. argumenti neustavnosti iz Ustava RH

Članak. 1 Ustava RH određeno jest :“ Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država „

Čl.3 Ustav RH
“Sloboda, jednakost,nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova,mirotvorstvo,socijalna pravda,poštivanje prava čovjeka,nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša,vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.

Članak 5.
“U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i s zakonom. Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštovati pravni poredak Republike Hrvatske.“

Članak 14 .Ustava RH određeno jest :” Svatko u Republici Hrvatsko ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože,spolu, jeziku,vjeri,političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu,imovini,rođenju,naobrazbi,društvenom položaju ili drugim osobinama.
Svi su pred zakonom jednaki.“

Članak 16. Ustava RH
“Sloboda i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.
Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinačnom slučaju.“

Čl. 18 Ustav RH
“Jamči se pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelima. „

Članak 21. Ustav RH
“ Svako ljudsko biće ima pravo na život. U Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne“

Članak 56.
Svaki zaposleni ima pravo na zaradu kojom može osigurati sebi i obitelji slobodan i dostojan život.
Najduže radno vrijeme određuje se zakonom.“

III.3 Obrazloženje neustavnosti pojedini odredbi

Neustavno jest i nije u skladu sa EU pravnom praksom
omogućiti Zakonom o obveznim odnosima ( u kontekkstu ovršnog postupka) da svako ovršno rješenje zastarijeva tek poslije deset godina ako – uzmemo u obzir činjenice da:

a) ovršna rješenja nisu usvojena u parničnom postupku;
-ovršenik nema pravo na žalbu odn. žalba ne odgađa izvršenje,
-ovrha se provodi čak i kada ovršenik nije primio pisanu obavijest o ovrsi,
– ovrhom na rok od 10 godina , dug radi legalnog kamatarenja i kumulacije troškova postaje nenaplativ pa je i od relativno malog iznosa duga u međuvremenu postao dug koji je nemoguće naplatiti kako od dužnika, a tako i od nasljednika koji ostaju dužni čak i kad im se sva imovina oduzme.

Najvažnije držim istaknuti da sud odn. sudac nema mogućnost procjene da li je riječ o tajkunu koji je bogatstvo preselio na Kajmanska off shore otočja pa doma glumi sirotinju ili o umirovljeniku koji je pred 8 godina preskočio platiti slivne vode ili HTV pretplatu i nema ni za kruh već i bez ovrhe.

b) neustavnim smatramo također da – bilo tko u funkciji ovrhovoditelja – od odvjetničkih ureda, javno bilježničkih ureda ili pojedinac, pošalje ovršni prijedlog na sud , ovrha se automatski provodi na rok od 10 godina jer sud nema ingerencije nad parnicom ( ovrha nije parnični postupak)

c) obzirom da pravo žalbe ne utječe na ovršni postupak ( ovrha je izvanparnični postupak)!

d) ovrha se provodi čak i ako ovršenik nije upoznat sa ovršnim rješenjem!

Kada tako pogledamo na spornu odredbu ZOO uviđamo njezinu opasnost po trajnu opstojnost države.

Jer neustavno jest omogućiti da se kroz korištenje čl. 233 (1) ZOO u ovršnim postupcima
čak 320 000 stanovnika Hrvatske, plus članovi njihovih obitelji, bude olako uvedeno u dužničko ropstvo na rok od 10 godina čime Hrvatska prelako prelazi preko ustavnih načela o „socijalnoj državi“ i „svi su pred zakonom jednaki“i „sloboda, privatnost vlasništva, jednakost“, „pravo na žalbu“, dostojanstvo svih itd ….

Za mnoge od blokiranih rok od 10 godina je doživotan rok ropstva. Dug raste i prelazi na nasljednike metodom apsolutnog rasta uvećan za sudske troškove i troškove legalnog kamatarenja čime se sustavno osiromašuje i zauvijek financijski uništava najvažniji Hrvatske države ( njezin vitalni dio) – stanovništvo,a omogućava užem sloju monopolističko( odvjetničko-javno bilježnički) i lako bogaćenje na račun većine siromašnih, dužnih i neobrazovanih.

Ovršni zakoni su komplicirani zakoni i nemoguće je očekivati da će se „običan“ građanin snaći u pumi propisa bez stručne pomoći kvalitetnog odvjetnika. No, kad jednom takvom građaninu blokirate sva sredstva, on više nema čime platiti odvjetnika i ovrha sustiže ovrhu,a sud ih blagoslovi pečatom i time otvara pakao za dužnike.

Utemeljenost „doživotnog pakla“ nalazimo u činjenici da živimo u državi koja ima preko 320 000 blokiranih stanovnika, broj konstanto raste za novih 5000 mjesečno, isto i dug raste.

To je direktna posljedica brojnih razloga od kojih svakako najvažniji jest uvođenje navedene sporne klauzule zakona kojom su ovršenici proglašeni doživotnim robljem koje nitko ne može osloboditi osim Ustavni sud.

Ukoliko kod vas, časni Sude, postignemo razumijevanje da je Ustav sredstvo zaštite siromašnih, nezaštićenih i nemoćnih protiv bogatih, nemilosrdnih i moćnih onda je „paket“ hrvatskih ovršnih zakona savršena prilika da Ustavni sud potvrdi svoj osnovni zadatak.

Naime, živimo u zemlji koja ima problema s brojnim rupama u zakonu, kompleksnim stanjem u pravosuđu,visokom razinom korupcije u javnom sektoru … ( i ne samo to )
pa je ponuditi zakonsku mogućnost ( svakom) ovrhovoditelju da može
( zauvijek) ovršnim rješenjem
blokirati sve bankovne račune i svu imovinu ( svakom) ovršeniku na desetljeće i zauvijek
( jer svakom izmjenom ovršnog rješenja ovrhovoditelju se taj rok produžuje do u zauvijek ),a bez da se „osumnjičeniku“ –ovršeniku – ponudila mogućnost žalbe, parnice na sudu, ;
bez da se ovršeniku ponudila mogućnost da uopće primi pisanu obavijest o ovrsi,
jest izuzetno opasno po ustavnost Republike Hrvatske u smislu opće održivosti Republike.

Molimo časni Sud, da u okviru „paketa“ hrvatskih ovršnih rješenja proglasi spornu odredbu neustavnom i time spasi obraz pravosuđu i državi.

IV . Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima

IV.1. Neustavne odredbe iz zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima

IV.2. Argumenti za neustavnosti Iz Ustava RH

IV.3. Obrazloženje prijedloga

IV.1. Neustavne odredbe iz zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima

Članak 4, Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 91/10, 112/12.),(1) ,određuje da:

“ Ovrha na novčanim sredstvima ovršenika provodi se na novčanim sredstvima po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama, prema osobnom identifikacijskom broju , bez njegove suglasnosti i bez obzira ako u osnovi za plaćanje nije određena ovrha na novčanim sredstvima po svim računima i oročenim sredstvima.

IV.2. Argumenti za neustavnosti Iz Ustava RH

Čl.3 Ustav RH
“Sloboda, jednakost,nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova,mirotvorstvo,socijalna pravda,poštivanje prava čovjeka,nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša,vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.

Članak 5.
“U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i s zakonom. Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštovati pravni poredak Republike Hrvatske.

Članak 16. Ustava RH
“Sloboda i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.
Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinačnom slučaju.“

Čl. 18 Ustav RH
“Jamči se pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelima. „

Članak 21. Ustav RH
“ Svako ljudsko biće ima pravo na život. U Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne“

Članak 22.
“Čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva. Nikome se ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kad je zakonom određeno , o čemu odlučuje sud.“

Članak 35.
“Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.“

IV.1. Neustavne odredbe iz zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima

Članak 9.
(3) Ako nalog iz stavka 1.ovoga članka nije izvršen u cijelosti,banka će prema naloga Agencije zabraniti raspolaganje novčanim sredstvima po računu i oročenim novčanim sredstvima do visine određene u nalogu iz stavka 1. ovoga članka, sve do novoga naloga Agencije.

(5) Ako osnova za plaćanje nije izvršena u cijelosti nakon provedenog postupka sukladno stavku 1.ovoga članka,Agencija daje nalog bankama da blokiraju sve ovršenikove račune i zabrane raspolaganje oročenim novčanim sredstvima.

Članak 14.
(2) Ovršenik-poslovni subjekt ne smije obavljati obračunsko plaćanje ako u Jedinstvenom registru računa ima oznaku blokade računa, odnosno zabranu raspolaganja oročenim novčanim sredstvima.

Članak 15.
Ovršenik-poslovni subjekt ne smije svoje obveze plaćati gotovim novcem ako u Jedinstvenom registru računa ima oznaku blokade računa, odnosno zabranu raspolaganja oročenim novčanim sredstvima,a gotov novac koji je primio obavljajući registriranu djelatnost dužan je položiti na račun u banci.

Članak 16.
(1)Ovršenik-poslovni subjekt ne smije plaćati preko institucije za pravni promet ako u Jedinstvenom registru računa ima oznaku blokade računa, odnosno zabranu raspolaganja oročenim novčanim sredstvima.

Članak 19. (1);
Agencija daje podatke,preslike i potvrde iz Očevidnika na temelju pisanog zahtjeva nadležnog tijela, ovrhovoditelja, ovršenika i banke za njezine klijente.

IV.2. Argumenti za neustavnosti Iz Ustava RH

Čl.3 Ustav RH
“Sloboda, jednakost,nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova,mirotvorstvo,socijalna pravda,poštivanje prava čovjeka,nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša,vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.

Članak 5.
“U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i s zakonom. Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštovati pravni poredak Republike Hrvatske.

Članak 16. Ustava RH
“Sloboda i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.
Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinačnom slučaju.“

Čl. 18 Ustav RH
“Jamči se pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelima. „

Članak 21. Ustav RH
“ Svako ljudsko biće ima pravo na život. U Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne“

Članak 22.
“Čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva. Nikome se ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kad je zakonom određeno , o čemu odlučuje sud.“

Članak 35.
“Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.“

Članak 49.
Poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske.
Država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. Zabranjena je zlouporaba monopolskog položaja određenog zakonom.
Država potiče gospodarski napredak i socijalno blagostanje građana i brine za gospodarski razvitak svih svojih krajeva. Prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom.
Inozemnom ulagaču jamči se slobodno iznošenje dobiti i uloženog kapitala.“

IV.3. Obrazloženje prijedloga

Da FINA ( Agencija) blokira sve bankovne račune ovršenika na nalog ovrhovoditelja, a bez sudske parnice, bez saslušanja ovršenika, bez da mu pruži šansu da dokaže da „nije kriv“, bez njegove suglasnosti , bez da su ga prethodno obavijestili, bez njegove suglasnosti, bez njegove suglasnosti, bez njegove suglasnosti ( ponavljam radi efekta ) te tako oduzme sve , sva njegova sredstva na računima ovršenika u zemlji, a bez da ga se prethodno o toj nakani informiralo jest NEUSTAVNO!

Neustavno je također da „Agencija“ daje nalog bankama ( trećim licu) da blokira ovršenikova bankovna sredstva, račune, štednju, devizna sredstva…da mu ( trećim licima) dostavlja privatne podatke, da mu uzme praktično sva novce koje je u životu stekao te stavi osumnjičenika za ev. dug bez novčića u dzepu, a ovršenik se može tog trenutka nalaziti usred plaćanja nekog računa, u inozemstvu, na studiju, na liječenju u inozemnoj bolnici, nasred drugog kontinenta, može biti usred porodjaja, može liječiti bolesno dijete, mogao mu se pokvariti auto negdje na putu, mogao je nalog Agenciji dati kriminalac lihvar od kredita sa bandere, Agenciji je nalog za blokadom mogao uputiti i subjekt pod istragom i sve to ne sprečava Agenciju da provede blokadu te tako ostaviti osobu ,nositelja računa u bankama i cijelu obitelj bez ijedne kune u dzepu ODJEDNOM, BEZ DA SU IH PRETHODNO PITALI ZA MIŠLJENJE jest NEUSTAVNO, NECIVILIZIRANO I NEDOSTOJNO DEMOKRACIJE.

Početkom siječnja, 2011. godine u Hrvatskoj je, a da bi se zadovoljili monopolistički interes jagme za profitom uže interesne skupine, usvojen paket ovršnih zakona kroz besmislen model blokade svih bankovnih računa (Agencija)
što je u roku od 3 godine dovelo do alarmantnog povećanja broja blokiranih
( od 25 000 na današnjih 320 000 ) kao i beskonačnog rasta ukupnog iznosa duga blokiranih što će, ako se nastavi ovim tempom, do sredine ove godine prestići ukupan dug hrvatske privrede.

Ukoliko uzmemo u obzir da su blokirani ( njih 320 000 ) već i prije blokade svih računa hranili jednog do dva člana obitelji jasno nam je da u Hrvatskoj danas govorimo o milijun ljudi čija su životna egzistencija i osnovna ljudska prava direktno ugrožena provedbom blokade njihovih privatnih računa što u trajanju dužem od godinu, dvije postaje smrtna kazna po život pojedinaca kao i članova njihovih obitelji,a u konačnici i uništenja Hrvatske ekonomije.

Budući da i sudovi i sudci, da odvjetnici i javni bilježnici, da FINA i osiguravajuće kuće moraju donositi rješenja, ovršne prijedloge, blokade računa prvo na temelju Ustava, a potom i zakona, tako i temeljem profesionalne etike te osobito sutci temeljem sudačke etike moraju suditi prvo na temelju Ustava, a potom i zakona, a to ne čine, isto čini povredu čl. 118. st. 3, očekujemo da bi sravnjenjem svih ovršnih predmeta s Ustavom RH, svi ovršni predmeti po pitanju blokade svih računa , po opisanom scenariju, trebali bili hitno odbačeni kao protuustavni.

Protuustavni po kriteriju održivosti života, održivosti EU demokracije, održivosti ljudskih prava i odrŽivosti obitelji i održivosti države!

V . Ovršni zakon

V.1. Neustavne odredbe iz ovršnih zakona

V.2. Argumenti za neustavnosti Iz Ustava RH

V.3. Obrazloženje prijedloga

V.1. Neustavne odredbe iz ovršnih zakona

Člankom 8. Ovršnog zakona propisano je
„(1) Pravnoj osobi koja je upisana u sudski ili drugi upisnik i odgovornoj fizičkoj osobi u toj pravnoj osobi dostava se obavlja na adresu navedenu u prijedlogu. Ako dostava na adresu navedenu u prijedlogu ne uspije, dostava će se obaviti na adresu sjedišta upisanoga u upisnik. Ako dostava ne uspije ni na toj adresi, obavit će se isticanjem pismena koje je trebalo dostaviti na oglasnoj ploči suda. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmoga dana od dana isticanja pismena na oglasnoj ploči.
(2) Odredbe stavka 1. ovoga članka primjenjuju se i na odgovorne osobe u pravnoj osobi kada se u vezi s njihovim svojstvom odgovorne osobe ovrha provodi i prema njima te kada im se izriče novčana kazna ili kazna zatvora.
(3) Odredbe stavka 1. ovoga članka primjenjuju se i na fizičke osobe koje obavljaju određenu upisanu djelatnost (obrtnici, trgovci pojedinci, javni bilježnici, odvjetnici, liječnici itd.) kad se tim osobama dostava obavlja u vezi s tom djelatnošću.”

Člankom .11,određeno je :
(4) Žalba ne odgađa provedbu rješenja,ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(5 ) Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek.

Čl. 25 (5)
Ovrha će se odrediti na temelju sudske odluke koja nije postala pravomoćna i odluke donesene u upravnom postupku koja nije postala konačna ako je zakonom propisano da žalba ili koji drugi pravni lijek ne zadržava ovrhu.

čl.26. (1)
Prvostupanjska sudska odluka kojom se fizičkoj osobi koja ne obavlja registriranu djelatnost nalaže isplata tražbine čija glavnica ne prelazi 5.000,00 kuna,odnosno kojom se fizičkoj osobi koja obavlja registriranu djelatnost u pravnoj sferi u vezi sa tom djelatnošću ili pravnoj osobi nalaže isplata tražbine čija glavnica ne prelazi 10.000,00 kuna postaje ovršna u roku od osam od dana dostave osobi kojoj je naložena isplata. Žalba protiv takve odluke ne odgađa ovrhu.

V. 2. Argumenti za neustavnost Iz Ustava RH

Čl. 3 Ustav RH
“Sloboda, jednakost,nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova,mirotvorstvo,socijalne pravda,poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva,očuvanje prirode i čovjekova okoliša,vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.

Čl.4.
“U Republici Hrvatskoj državna je vlast ustrojena na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu a ograničena je Ustavom zajamčenim pravom na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.

Čl.5.
“U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom

Čl. 14.
“Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože,spolu,jeziku,vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu,imovini, rođenju, naobrazbi,društvenom položaju ili drugim osobinama.
Svi su pred zakonom jednaki.“

Članak 16
“Slobode i prava mogu se ograničiti samo pred zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.“

Članak 18.
“Jamči se pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom.
Pravo na žalbu može biti iznimno isključeno u slučajevima određenim zakonom ako je osigurana druga pravna zaštita.“

Članak 20.
“Tko se ogriješi o odredbe Ustava o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, osobno je odgovoran i ne može se pravdati višim nalogom.“

Članak 22
“Čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva.Nikome se ne smije ograničiti ili oduzeti sloboda osim kada je to određeno zakonom, o čemu odlučuje sud.“
Članak 28.
“Svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja.“

V.3. Obrazloženje prijedloga

Teško se može očekivati da se, ionako obezvrijeđeni i osiromašeni stanovnici Hrvatske, osjećaju zaštićenima i pravno bore ukoliko sud prema nekima od njih, u ovršnom postupku, postupa bahato te s pozicije sile potpisuje ovršna rješenja bez da ih je sudac prethodno saslušao.

Građani nemaju pravnu pismenost .a niti financijsku snagu za takve bitke i tog oblika diskriminacije Ustavni sud u slučaju ovršnih zakona treba biti svjestan, preuzeti svoju odgovornost čuvanja ljudskih prava i srušiti odredbe zakona koje nisu u skladu sa osnovnim vrijednostima Ustava Republike Hrvatske.

Postavi bi mrvicu provokativno pitanje:“ Od kada je u preambulu Ustava RH uvrštena postavka da se vlast u Hrvatskoj dijeli na zakonodavnu, izvršnu ,sudbenu i ovršnu? „

Jer u praksi to tako funkcionira.
Žalbe ne odgađaju ovrhe!? Sud ne provjerava po službenoj dužnosti! Sudac se ne pita samo provodi. Ovršenik ne mora biti informiran o svojim pravima. Ne mora se suprotnu stranu čak niti obavijestiti o provedbi ovrhe itd…

Ovrhe se provode mimo sudova,,a to je neustavno.
Odnosno sudovi su ti tek u funkciji štambiljanja ovršnih rješenja, puka forma bez zadovoljenja sadržaja, ovrhama nad nekretninama se na sudovima bave sudski pomagači savjetnici,
ovrhe piše javni bilježnik i kači rješenja na sud svoje kancelarije,
ili odvjetnički uredi, ovrhe se produžuju do u nedogled, ovrhovoditelji imaju veću ovlast nego nekad šerifi na Divljem Zapadu, ovršna rješenja se ne uručuju osobama u postupku nego lijepe po kancelarijama javnih bilježnika i zidovima oglasnih tabli sudova,
žalbe ne odgađaju ovrhe pa se pitam da li ste vi, časni Ustavni sud svjesni što znače Ovršni zakoni po stanovništvo Hrvatske?

Odgovor se može potražiti u rječniku pod slovom K kao Kaos i B kao bezakonje.
Ne bismo po prvi puta u povijesti svijeta svjedočili da su zakoni pisani za korist manjine,a na štetu većine no povijest je uvijek rekla svoje i svjedoci vremena su svojim radom svjedočili o tome da li su bili na strani univerzalnih načela pravde koji drže europsku civilizaciju ili su šutke provodili naloge manjina jer je manjina napisala zakon.

Stanje sa ovršnim predmetima jest kaotično. Dovoljno je pratiti sredstva javnog priopćavanja da bi se uvidio da broj nezakonitih ovrsi raste. Ljudi se ne snalaze, sudovi se ne snalaze, jedini koji se snalaze su oni koji su te zakone pisali za sebe.
A gdje je tu Ustavni sud?
Da prepozna bit! Da brani ustavnost.
Da uskladi hrvatske ovršne zakone sa europskim pravosuđem!

Poštivanje Ustava preduvjet je da se na dostojanstveni organiziran način realizira svrhovit život u Hrvatskoj za sve stanovnike, jednako uz posebnu važnost i smisao u zaštiti i promoviranju Ustavnog reda i pravednosti.
U svakom pravnom postupku se građani trebaju i moraju pozivati na Ustav, jer se Ustavnim odredbama, zakonu najvišeg pravnog reda, u bilo kojem upravnom ili sudskom procesu ne može suprotstavljati zakonima pravilnicima ili bilo kojem drugom obliku pravnih propisa nižeg pravnog reda.

Za neustavno djelovanje po bilo kojoj osnovi, ne može postojati nikakvo racionalno opravdanje, ali zato trebaju postojati i provoditi se sankcije, a građane treba zaštititi i oštećene obeštetiti.

V.1. Neustavne odredbe iz ovršnih zakona

čl.34,(2);
Ovršenik ima pravo izbora i nakon podnošenja prijedloga za ovrhu ,ali ono prestaje čim se ovrhovoditelj makar djelomično namiri u skladu sa svojim prijedlogom.

V. 2. Argumenti za neustavnosti Iz Ustava RH

Čl. 14.
“Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože,spolu,jeziku,vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu,imovini, rođenju, naobrazbi,društvenom položaju ili drugim osobinama.
Svi su pred zakonom jednaki.“

V.3. Obrazloženje prijedloga

Svi smo pred Zakonom i Ustavom jednaki, no jesmo li po ovršnim zakonima svi jednaki?
Nismo!
Ovrhovoditelj ima sva prava (iznad Ustava),a ovršenik nema nikakva prava, odn. prava koja ima su ograničena ovrhovoditeljevim ovlastima ( ovrhovoditelj je iznad zakona, suda i Ustava RH)
Neustavno.

V.1. Neustavne odredbe iz ovršnih zakona

čl.41,
(3),Rješenje o ovrsi ne mora biti obrazloženo i može se izdati otiskivanjem štambilja na prijedlogu za ovrhu.

V. 2. Argumenti za neustavnosti Iz Ustava RH

Čl. 14.
“Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože,spolu,jeziku,vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu,imovini, rođenju, naobrazbi,društvenom položaju ili drugim osobinama.
Svi su pred zakonom jednaki.“

V.3. Obrazloženje prijedloga

Svi smo pred Zakonom i Ustavom jednaki, no jesmo li po ovršnim zakonima svi jednaki?
nismo!
Ovrhovoditelj ima sva prava (iznad Ustava),a ovršenik nema nikakva prava, odn. prava koja ima su ograničena ovrhovoditeljevim ovlastima ( ovrhovoditelj je iznad zakona, suda i Ustava RH)

Ovrhovoditelj ne mora , čak niti sudu, obrazložiti svoj zahtjev!?
Neustavno!

V.1. Neustavne odredbe iz ovršnih zakona

(5); Sud neće po službenoj dužnosti odbaciti prijedlog za ovrhu utemeljen na pravomoćnoj sudskoj odluci ,sudskoj nagodbi ii javnobilježničkoj ispravi samo zato što na tim ispravama nije bilo potvrde o ovršnosti u vrijeme odlučivanja, odnosno neće odbiti ovršni zahtjev samo zato što tražbina utvrđena tim ispravama nije stekla svojstvo ovršnosti.

V. 2. Argumenti za neustavnost Iz Ustava RH

Čl. 14.Ustav RH
“Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože,spolu,jeziku,vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu,imovini, rođenju, naobrazbi,društvenom položaju ili drugim osobinama.
Svi su pred zakonom jednaki.“

V.3. Obrazloženje prijedloga

Svi smo pred Zakonom i Ustavom jednaki, no jesmo li po ovršnim zakonima svi jednaki?
Nismo!
Ovrhovoditelj ima sva prava (iznad Ustava i iznad suda ).

Sud neće odbiti zahtjev ako Ovrhovoditelj nije ispunio sve pravne zahtjeve?!
Neustavno!

V.1. Neustavne odredbe iz ovršnih zakona

čl.44,
(1),Ovrha se provodi i prije pravomoćnosti rješenja o ovrsi ako za pojedine ovršne radnje ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(2) Tražbina će se prisilno ostvariti prije pravomoćnosti rješenja o ovrsi, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

čl.53,
(4) Podnošenje žalbe iz stavka 1. ovoga članka ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

čl.59,
(2) Prigovor se može podnijeti do završetka ovršnoga postupka. Podnošenje prigovora ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine.

čl.61,
(1) Iznimno od odredbe čl.59.stavka 1. ovoga Zakona , osoba koja je suvlasnik pokretne stvari koja je predmet ovrhe ne može zahtijevati da se ovrha u pogledu njezina udjela proglasi nedopuštenom, ali ima pravo na namirenje iz iznosa dobivenoga prodajom stvari prije namirenja ovrhovoditelja i drugih osoba koje se namiruju u ovršnom postupku te prije naknade troškova ovršnoga postupka.

V. 2. Argumenti za neustavnost Iz Ustava RH

Čl. 14.Ustav RH
“Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože,spolu,jeziku,vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu,imovini, rođenju, naobrazbi,društvenom položaju ili drugim osobinama.
Svi su pred zakonom jednaki.“

Članak 16
“Slobode i prava mogu se ograničiti samo pred zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.“

Članak 18.
“Jamči se pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom.
Pravo na žalbu može biti iznimno isključeno u slučajevima određenim zakonom ako je osigurana druga pravna zaštita.“

V.3. Obrazloženje prijedloga

Svi smo pred Zakonom i Ustavom jednaki, no jesmo li po ovršnim zakonima svi jednaki?
Nismo!
Ovrhovoditelj ima sva prava (iznad Ustava i iznad suda ).

Ovrha se provodi i prije pravomoćnosti rješenja i bez prava na žalbu!?
Neustavno!

V.1. Neustavne odredbe iz ovršnih zakona

čl.46,
(2) Sud može odrediti da se ovrha provede i neradnim danom ili noću ako za to postoji opravdan razlog.

V. 2. Argumenti za neustavnost Iz Ustava RH

Čl.5.
“U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.

V.3. Obrazloženje prijedloga

Rad neradnim danima i noću , a da bi se provela ovrha jest neustavan jer ne postoje dovoljno ozbiljni razlozi utemeljeni u zakonu ( zakon o radu obrazlaže u kojim je okolnostima dozvoljen rad noću i praznicima ) da bi se takav zahtjev usvojio.
Pretpostavljamo da je takva odredba suda utemeljena u osnovnoj temeljnoj odredbi svih ovršnih zakona po kojima su ovrhovoditeljeve želje uber alles,a ovršenik jest biće bez prava ( rob) nad kojim je voljno provoditi svaki oblik presije pa i nasilno izbacivanje na ulicu za Božić ili još bolje noću, u ponoć, po oluji.

V.1. Neustavne odredbe iz ovršnih zakona

čl.47,
(1) Sudski ovršitelj je dužan prigodom pretrage ovršenikova stana ili odjeće koju on nosi na sebi i poduzimanja drugih ovršnih radnji postupati s dužnim obzirom prema osobi ovršenika i članova njegova kućanstva.

(2)Ovršnim radnjama u ovršenikovu stanu kojima nije nazočan ovršenik, njegov zakonski zastupnik, opunomoćenik ili odrasli član njegova kućanstva, moraju biti nazočna dva punoljetna svjedoka ili javni bilježnik.

(3)Ovrha u prostoriji pravne osobe provodi se tako da sudski ovršitelj prije obavljanja ovršne radnje zatraži od zastupnika pravne osobe da on sam ili osoba koju on odredi bude nazočna njezinu obavljanju. Ako zastupnik pravne osobe odbije postupiti u skladu sa zahtjevom sudskoga ovršitelja ili ako ga sudski ovršitelj ne zatekne u prostoriji pravne osobe prigodom poduzimanja ovršne radnje, radnju će provesti u nazočnosti dvaju punoljetnih svjedoka.

(4);Kad ovršnu radnju treba provesti u prostoriji koja je zaključana,a ovršenik ili njegov zastupnik nije nazočan ili neće prostoriju otvoriti, sudski ovršitelj otvoriti će prostoriju nazočnosti dvaju punoljetnih svjedoka ili javnoga bilježnika.

čl.48, (1):
Sudski ovršitelj je ovlašten udaljiti osobu koja ometa provedbu ovrhe,a prema okolnostima slučaja i zatražiti pomoć policije i pravosudne policije.
Policija i pravosudna policija dužna je, sukladno svojim ovlastima, postupati po nalogu sudskog ovršitelja .Sudski ovršitelj može, po potrebi, naložiti i upotrebu sile prema osobi koja ometa ovrhu.

čl.90,(1)
Sud može, radi sprječavanja oštećenja nekretnine, omogućavanja njezine procjene, razgledavanja, zaštite i sl., na prijedlog ovrhovoditelja:
1.odrediti da se ovršenik i druge osobe privremeno ili trajno udalje s nekretnine,
2.povjeriti na čuvanje ovrhovoditelja ili trećoj osobi,

čl.89,
(3) Ako ovršenik ili druge osobe sprječavaju ili ometaju razgledavanje nekretnine, sud će odrediti da se ovršenik i te osobe udalje s nekretnine za vrijeme razgledavanja. Rješenje o udaljenju provodi sudski ovršitelj, po potrebi uz pomoć policije.

V. 2. Argumenti za neustavnost navedenih odredbi – argument Iz Ustava RH

Čl.5.
“U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom

Čl. 3 Ustav RH
“Sloboda, jednakost,nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova,mirotvorstvo,socijalne pravda,poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva,očuvanje prirode i čovjekova okoliša,vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.

Čl. 14.
“Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože,spolu,jeziku,vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu,imovini, rođenju, naobrazbi,društvenom položaju ili drugim osobinama.
Svi su pred zakonom jednaki.“

Članak 16
“Slobode i prava mogu se ograničiti samo pred zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.“

V.3. Obrazloženje prijedloga

Zar je potrebno nešto posebno istaknuti ,a što već nije vidljivo iz iznad navedenih činjenica kojima je ovrhovoditelju sve dozvoljeno,a ovršeniku ništa, čak niti zaštita zakona?!

Ili ćemo se složiti da u Hrvatskoj nismo svi jednaki pred zakonom ili će se iznad navedene odredbe po kojima ovrhovoditelj ima pravo biti iznad suda, iznad policije i iznad univerzalnog poretka pravednosti pa po svom osobnom nahođenju (valjda) super savjesne, nedodirljive, super pravedne osobe gotovo Nadčovjeka ima pravo uzeti zakon u (samo) svoje ruke te odrediti koga će i kada i u kojoj prilici izbacivati i ponašati se prema drugom čovjeku kao puno manje vrijednom, od Nadčovjeka?

Po našem mišljenju, nedostaje argumenata u Ustavu da bi se takva procjena situacije ostavila u ruke jedne osobe koja bi mogla ( ta svi smo ljudi) ukoliko mu se netko ne dopada odlučiti da prema toj osobi postupa sa manje dostojanstva nego što toj osobi Ustav jamči.
Ne jednom , pamti Hrvatska u svojoj povijesti događanja, da su se čitavi gradovi praznili egzodusom jer su pojedinci mislili da je to po zakonu pa da im pravo, da nekog silom izbace na ulicu, zakonom utemeljeno.

Mi zagovaramo stav da to nije ni ljudski, ni pravedno,a niti ustavno.
Molimo časne suce Ustavnog suda da prosude neustavnost.

V.1. Neustavne odredbe iz ovršnih zakona

čl.62,
(7)Ako je ovršni postupak pokrenut po službenoj dužnosti, protuovrha nije dopuštena, već ovršenik svoja moguća prava može ostvarivati u posebnoj parnici.

čl.99,
(3);
Pored drugih osoba koje po ovom Zakonu nisu dužne dati jamčevinu u ovršnom postupku, jamčevinu nisu dužni dati ovrhovoditelj na čiji je prijedlog određena ovrha i nositelji prava upisanih u zemljišnoj knjizi koja prestaje prodajom nekretnine, ako njihove tražbine dostižu iznos jamčevine i ako bi se, obzirom na njihov prednosni redi utvrđenu vrijednost nekretnine, taj iznos mogao namiriti iz kupovnine.

čl.201,
(1)Ovrhovoditelj može predložiti da sud u ovršnom postupku rješenjem naloži poslodavcu da mu isplati sve obroke što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi.
(3) Na temelju pravomoćnog rješenja iz stavka 1. ovoga članka ovrhovoditelj može tražiti ovrhu protiv poslodavca u istom ovršnom postupku.

čl.207,(1),
Ako na temelju ovršne isprave, dva ili više ovršenika solidarno odgovaraju, sud koji je nadležan za bilo kojeg od solidarnih ovršenika, donijet će protiv svih njih ili samo neke od njih, u skladu s ovrhovoditeljevim prijedlogom, jedno rješenje o ovrsi.

čl.360;
Ovršna isprava koja je u nekoj drugoj državi Europske unije potvrđena u skladu s Uredbom kao europski ovršni nalog, ovršava se u Republici Hrvatskoj pod istim uvjetima kao i domaća ovršna isprava, bez potrebe provedbe posebnoga postupka radi priznanja te isprave i proglašenja njezine ovršnosti, odnosno bez potrebe da se o njezinu priznanju odluči kao u prethodnom pitanju.

V. 2. Argumenti za neustavnost navedenih odredbi – argument Iz Ustava RH

Čl.5.
“U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom

Čl. 3 Ustav RH
“Sloboda, jednakost,nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova,mirotvorstvo,socijalne pravda,poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva,očuvanje prirode i čovjekova okoliša,vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.

Čl. 14.
“Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože,spolu,jeziku,vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu,imovini, rođenju, naobrazbi,društvenom položaju ili drugim osobinama.
Svi su pred zakonom jednaki.“

Članak 16
“Slobode i prava mogu se ograničiti samo pred zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju

V.3. Obrazloženje prijedloga

Svoja „moguća“ prava?
Dakle, ili smo svi jednaki pred zakonom ili nismo.
Tko je ključno.

Jer jednom kad je ovrha ( možda i nezakonita) provedena (bez parničnog postupka i bez da se ovršenika uopće upoznalo sa mjerom)—-tada mu se nudi „pravna zaštita“ da možda, ako je moguće podigne parnicu?

Čime? Nakon što su mu sve blokirali i sve oduzeli ovršnim rješenjem, pitam čime ,kojim sredstvima da traži parnični postupak? Tko će ju to pravo jamčiti jednom kad je postao rob jer više nema ništa?

Dakle, ili smo svi jednaki pred zakonom ili nismo?!
Sve što ne pazi na gornje ustavno načelo jest Neustavno.

Što se tiče „ovrhe iz EU države“smatramo da prvo treba hrvatske ovrhe proglasiti neustavnima, a zatiom hrvatske ovršne zakone uskladiti sa EU pravosuđem koje je na puno višoj razini socijalne i demokratske države od hrvatskih,a tek potom usklađivati „eu ovrhe „ sa metodologijom specifikum „ alla hrvatske ovrhe.“

Jer nemojmo zanemariti jako važan detalj za koji se plašim da su ga hrvatski zagovaratelji „ovrha alla autohtono hrvatski način“ zaboravili spomenuti u pregovorima sa Brusselom .

Da je, između ostalog a već navedenog, temeljem hrvatskih zakona o ovrhama moguće da osumnjičenici , pod istragom, upadaju ljudima u stanove, dvorišta i oduzimaju imovinu usprkos činjenici da se nad njima provodi kaznena istraga za lihvarenje ili npr. provodi kazneni parnični postupak da su organizatori kriminalne mreže ilegalnih štedno kreditnih zadruga kojim su plasirali „pozajmice“ mimo bankarskog sustava , da je istraga potvrdila optužbu da su u Hrvatskoj očigledno prali sumnjiv novac na koji nije plaćen porez ( tzv. krediti sa bandera; tzv. zadruga iz Austrije i Meksika itd..) ili da se omogući provedba ovrhe čak i ako je kreditna obveza prodata instituciji koja nije banka pa se kredit pokušava dvaput naplatiti kroz ovršni postupak i sl.

Nadam se da je Brussel upoznat sa takvim postupcima jer ako nije mi ćemo ih upoznati,a temeljem ovog Prijedloga za ocjenu Ustavnosti.

V.1. Neustavne odredbe iz ovršnih zakona

čl.281,(6),
Nakon dvije uzastopne neuspjele dostave rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelj, javni bilježnik će rješenje istaknuti na oglasnoj ploči u čekaonici u svojem uredu. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmoga dana od dana isticanja rješenja na oglasnoj ploči.

V. 2. Argumenti za neustavnost navedenih odredbi – argument Iz Ustava RH

Čl.5.
“U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom

Čl. 3 Ustav RH
“Sloboda, jednakost,nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova,mirotvorstvo,socijalne pravda,poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva,očuvanje prirode i čovjekova okoliša,vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.

Čl. 14.
“Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože,spolu,jeziku,vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu,imovini, rođenju, naobrazbi,društvenom položaju ili drugim osobinama.
Svi su pred zakonom jednaki.“

Članak 16
“Slobode i prava mogu se ograničiti samo pred zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju

Članak 22:“ Čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva“

Članak 28:“ Svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja.“

Članak 35.“Svakome se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.

Članak 37.:
“Svakom se jamči sigurnost i tajnost osobnih podataka. Bez privole ispitanika, osobni se podaci mogu prikupljati, obrađivati i koristiti samo uz uvjete određene zakonom.Zakonom se uređuje zaštita podataka te nadzor nad djelovanjem informatičkih sustava u državi. Zabranjena je uporaba osobnih podataka suprotna utvrđenoj srsi njihovoga prikupljanja.“

V.3. OBRAZLOŽENJE:

Objava osobnih podataka na zidu nečije kancelarije, a bez da se uruči „osumnjičeniku“ rješenje u ruke je necivilizirana odredba, nedostojna demokracije kojom se ne jamči štovanje i pravna zaštita ,a još manje sigurnost i tajnost osobnih podataka.
Objava služi kao mjera javnog sramoćenja ,koristi se bez privole ispitanika.
Nema ni jedan element koji bi se u civiliziranim državama mogao rabiti kao javna mjera koja služi promicanju javnog , većeg dobra.

V.1. Neustavne odredbe iz ovršnih zakona

čl.75,
(5) Nekretnine za stanovanje ili obavljanje poslovne djelatnosti ne smatraju se stvarima koje su nužne za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati ili za obavljanje samostalne djelatnosti koja je njegov glavni izvor sredstava za život, osim ako zakonom nije drukčije određeno.

čl.100,
(1)Ročište za dražbu održat će se i kad na njemu sudjeluje samo jedan ponuditelj.

čl.102,
(1)Na prvom ročištu za dražbu nekretninu se ne može prodati ispod dvije trećine utvrđene vrijednosti nekretnine ( članak 92.)
(2) Na drugom ročištu za dražbu nekretnina se ne može prodati ispod jedne polovine njezine utvrđene vrijednosti-
(7)Obustava ovrhe ne sprječava pokretanje novoga ovršnoga postupka radi naplate iste tražbine na istoj nekretnini.

čl.103,
(6) U rješenju o dosudi sud će odrediti da će se nekretnina dosuditi i kupcima koji su ponudili nižu cijenu, redom prema veličini cijene koju su ponudili, ako kupci koji su ponudili veću cijenu ne polože kupovninu u roku koji im je određen ili koji će im biti određen. U tom slučaju sud će donijeti posebno rješenje o dosudi svakom slijedećem kupcu koji je ispunio uvjete da mu se nekretnina dosudi, u kojem će odrediti rok za polagan je kupovnine.
Sud će o tome rješenju najprije oglasiti nevažećom dosudu kupcu koji je ponudio višu cijenu.

čl.132,
(2);Ako se ne može, iz bilo kojeg razloga, pribaviti dokaz o vlasništvu u skladu s pravnim pravilima koja na tom području važe, umjesto dokaza o vlasništvu ovrhovoditelj je dužan u prijedlogu za ovrhu naznačiti mjesto na kojem se nekretnina nalazi, njezin naziv,granice i površinu.

čl.138,
(4) Smatra se da ovršeniku pripadaju pokretnine koje ima na sebi, odnosno koje se nalaze na ili u njegovoj nekretnini, u stanu u kojem stanuje, odnosno u poslovnoj prostoriji koju je zakupio.
(7) Ako treća osoba ne pristane na popis, sud će na ovrhovoditelja, na njegov prijedlog prenijeti ovršenikovo pravo na predaju stvari.

V. 2. Argumenti za neustavnost navedenih odredbi – argument Iz Ustava RH

5.2.
Čl. 3 Ustav RH
“Sloboda, jednakost,nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova,mirotvorstvo,socijalne pravda,poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva,očuvanje prirode i čovjekova okoliša,vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.

Čl.5.
“U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.

Čl. 14.
“Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože,spolu,jeziku,vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu,imovini, rođenju, naobrazbi,društvenom položaju ili drugim osobinama.
Svi su pred zakonom jednaki.“

Čl.4.
“U Republici Hrvatskoj državna je vlast ustrojena na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu a ograničena je Ustavom zajamčenim pravom na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.

Članak 16
“Slobode i prava mogu se ograničiti samo pred zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.“

Članak 18.
“Jamči se pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom.
Pravo na žalbu može biti iznimno isključeno u slučajevima određenim zakonom ako je osigurana druga pravna zaštita.“

Članak 20.
“Tko se ogriješi o odredbe Ustava o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, osobno je odgovoran i ne može se pravdati višim nalogom.“

Članak 22
“Čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva.Nikome se ne smije ograničiti ili oduzeti sloboda osim kada je to određeno zakonom, o čemu odlučuje sud.“

Članak 28.
“Svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja.“

Članak 34.
“Dom je nepovrediv.
Samo sud može obrazloženim pisanim nalogom utemeljenim na zakonu odrediti da se dom i drugi prostor pretraži.
Pravo je stanara da on ili njegov zastupnik i obvezatno dva svjedoka budu nazočni pri pretrazi doma ili drugog prostora.
U skladu s uvjetima što ih predviđa zakon , redarstvene vlasti mogu i bez sudskog naloga ili privole držatelja stana ući u dom ili prostorije te izvršiti pretragu bez nazočnosti svjedoka, ako je to neophodno radi izvršenja naloga o uhićenju ili radi hvatanja počinitelja kaznenog djela odnosno otklanjanja ozbiljne opasnosti po život i zdravlje ljudi ili imovinu općeg opsega.
Pretragu radi pronalaženja ili osiguranja dokaza za koje postoji osnovana vjerojatnost da se nalaze u domu počinitelja kaznenog djela,može se poduzeti samo u nazočnosti svjedoka.

Čl.35 Ustava RH
Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.

Članak 46.
“Svatko ima pravo slati predstavke i pritužbe, davati prijedloge državnim i drugim javnim tijelima i dobiti na njih odgovor.“
Članak 48.
“Jamči se pravo vlasništva. Vlasništvo obvezuje.Nositelji vlasničkog prava i njihovi korisnici dužni su pridonositi općem dobru.
Strana osoba može stjecati pravo vlasništva uz uvjete predviđene zakonom“
Jamči se pravo nasljeđivanja“

Članak 62.
Obitelj je pod osobitom zaštitom države.

Članak 63.
Država štiti materinstvo,djecu i mladež te stvara kulturne,odgojne,materijalne i druge uvjete kojima se promiče ostvarivanje prava a dostojan život.“

V.3. OBRAZLOŽENJE

Teško se može očekivati da se, ionako obezvrijeđeni i osiromašeni stanovnici Hrvatske ( 320 000 stanovnika , 5 000 novih mjesečno) , osjećaju zaštićenima i pravno bore u ovom sustavu ovrha gdje su im svi računi blokirani i sva imovina pod ovrhom, na rok od deset godina ili zauvijek .

Građani nemaju pravnu pismenost .a niti financijsku snagu za takve bitke i tog oblika diskriminacije i Ustavni sud , u slučaju ovršnih zakona mora biti toga svjestan, preuzeti odgovornost pa srušiti odredbe zakona koje nisu u skladu sa osnovnim vrijednostima Ustava Republike Hrvatske.

Poštivanje Ustava preduvjet je da se na dostojanstveni organiziran način realizira svrhovit život u Hrvatskoj za sve stanovnike, jednako uz posebnu važnost i smisao u zaštiti i promoviranju Ustavnog reda i pravednosti.

U svakom pravnom postupku se građani trebaju i moraju pozivati na Ustav, jer se Ustavnim odredbama, zakonu najvišeg pravnog reda, u bilo kojem upravnom ili sudskom procesu ne može suprotstavljati zakonima pravilnicima ili bilo kojem drugom obliku pravnih propisa nižeg pravnog reda.

Za neustavno djelovanje po bilo kojoj osnovi, ne može postojati nikakvo racionalno opravdanje, ali zato trebaju postojati i provoditi se sankcije, a građane treba zaštititi i oštećene obeštetiti.

Polazimo od načela da je kompletan paket zakona o ovrhama loš zakon, što je realnost potvrđena brojem blokiranih koji alarmantno i kontinuirano raste kao i iznosom duga koji radi netransparentnih troškova postupka postaje beskonačan i nerješiv.
Paket zakona čiji je osnovni koncept da se većini oduzme sva imovina ,a manjini osigura profit, dok dug ostaje i prenosi se na nove generacije, unesrećujući većinu, kako pojedince, tako i obitelji i cijelu društvenu zajednicu Hrvatsku.

I ako usporedimo upozoravajuću brojku siromašnih u Hrvatskoj, kao posljedica blokade svih računa, s brojem malobrojnih, a bogatih pojedinaca, neminovno se nameće pitanje: Može li bilo koji pojedinac vrijediti toliko puno? A može li toliko naroda vrijediti tako malo?

To je moguće samo u Hrvatskoj! Europa zna: Samo otvoren račun znači podmirenje duga. Ideja da se blokiraju svi račun dok se ne podmiri dug na psihološkoj je razini jednako mučenju,a na ekonomskoj ravno besmislu.
Europska civilizacija odavna je to shvatila, hrvatsko društvo još nijei vjerujem da će Ustavni sud reći dosta.

Udruga Blokirani ističe da je Zakon o ovrhama jedan od loših hrvatskih zakona kojem je cilj zadovoljiti materijalni interes uže interesne grupe koja se za ostvarenje svog cilja ne obazire na šire društvene posljedice.

VI. ZAVRŠNA RIJEČ

Poštovani,

Mi, ispred udruge Blokirani, smatramo da bi usaglašavanjem svih ovršnih predmeta s Ustavom RH, svi ovršni predmeti trebali biti odbačeni kao protuustavni.

Suđenje na temelju Ustava je obveza svakog suda i svakog sudca, a u dnevnoj sudskoj ovršnoj praksi se gotovo nitko ne obazire na Ustav, što je neobjašnjivo i neprihvatljivo u svakom smislu.

Zbog očitog i nekontroliranog rasta duga po neustavnim ovršnim rješenjima što u krajnjem cilju ne vodi do rješenja duga (vidi iznos duga iz 2010. i iznos ukupnog duga iz 2014. ) dužnici traže hitno očitovanje, mišljenje i ocjenu Ustavnog suda.

Budući da je priznanje urođenog dostojanstva te jednakih i neotuđivih prava svih članova ljudske obitelji temelj slobode, pravde i mira. Budući da je nepoštivanje i zanemarivanje ljudskih prava rezultiralo barbarskim ovršnim postupcima koji vrijeđaju savjest čovječanstva i da je izgradnja svijeta u kojemu će ljudska bića uživati slobodu govora i uvjerenja te biti pošteđena straha i neimaštine, proglašena najvećom težnjom svih ljudi. Budući da je ljudska prava prijeko potrebno zaštititi vladavinom prava, kako čovjek ne bi morao pribjeći, kao krajnjem sredstvu, pobuni protiv tiranije i ugnjetavanja. Budući da se sva ljudska bića rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima.
Budući da su sva ljudska bića obdarena razumom i sviješću, a budući da su paketom ovršnih zakona u Hrvatskoj krši:

– univerzalno pravno načelo jednakosti svih ljudi pred zakonom;
– univerzalno pravno načelo presumpcije nevinosti i pravo na pravomoćnu sudsku presudu;
– univerzalno pravno načelo zaštite siromašnih i nemoćnih pred moćnima;
– univerzalno pravno načelo pravednosti prema svima;
– univerzalno ljudsko pravo na dostojan život socijalno isključenih i apsolutno siromašnih;
– univerzalno ljudsko pravo na dom;
– univerzalno pravno načelo na pravično i pošteno suđenje;
– univerzalno ljudsko načelo da smo svi pred zakonom jednaki i da svi imaju pravo na jednaku pravnu zaštitu, bez ikakve diskriminacije zbog djela kojima su povrijeđena njegova temeljna prava zajamčena ustavom ili zakonom.

U ime 320 000 blokiranih građana Republike Hrvatske kao i članova njihove obitelji obraćamo se časnom naslovu USTAVNOM SUDU REPUBLIKE HRVATSKE i predlažemo Ocjenu Ustavnosti ovršnih zakona jer…

Odredbom članka 3. Ustava Republike Hrvatske određeno je:

Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava .

U ime Opće deklaracije o pravima čovjeka čl. 7 : „Svi su pred zakonom jednaki i svi imaju pravo na jednaku pravnu zaštitu, bez ikakve diskriminacije. „

Budući da je ljudska prava prijeko potrebno zaštititi vladavinom prava, kako čovjek ne bi morao pribjeći, kao krajnjem sredstvu, pobuni protiv tiranije i ugnjetavanja

Poštovani,

Budući da se sva ljudska bića rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima.

Budući da su sva ljudska bića obdarena razumom i sviješću , a budući da se provedbom paketa ovršnih zakona u Hrvatskoj krši priznanje urođenog dostojanstva te jednakih i neotuđivih prava svih članova ljudske obitelji temelj slobode, pravde i mira.

Budući da je nepoštivanje i zanemarivanje ljudskih prava rezultiralo barbarskim ovršnim postupcima koji vrijeđaju savjest čovječanstva.

Mi, ispred udruge Blokirani, smatramo da bi usaglašavanjem svih ovršnih predmeta s Ustavom RH, svi ovršni predmeti trebali biti odbačeni kao protuustavni.

Suđenje na temelju Ustava je obveza svakog suda i svakog sudca, a u dnevnoj sudskoj ovršnoj praksi se gotovo nitko ne obazire na Ustav, što je neobjašnjivo i neprihvatljivo u svakom smislu i zato tražimo hitno očitovanje, mišljenje i ocjenu Ustavnog suda.

„Ustav je sredstvo zaštite siromašnih i nemoćnih protiv bogatih i moćnih!“ – čime nam koautor Ustava RH poručuje da se uvijek i u svakoj prilici treba pozvati na Ustav!
(dr.) Smerdel B., profesor pravnog fakulteta Katedre za Ustavno pravo u Zagrebu; „Danas“, 2014.)

Ukoliko postignemo razumijevanje počevši od idejne vrijednosti da je Ustav sredstvo zaštite siromašnih, nezaštićenih i nemoćnih protiv bogatih, nemilosrdnih i moćnih onda je „paket“ hrvatskih ovršnih zakona savršena prilika da Ustavni sud potvrdi svoj osnovni zadatak promociju pravednosti !

VII. UDRUGA BLOKIRANI I STANJE BLOKIRANIH U HRVATSKOJ
P.S. Blokirani su stanovnici Hrvatske ( 320 000 ) direktno oštećeni provedbom Ovršnih zakona.

Udruga Blokirani je osnovana radi promicanja, unaprjeđenja i ostvarivanja prava građana kojima je blokiran dohodak, imovina, bankovni računi ili mirovina, koji žive u uvjetima ugroze siromaštva, socijalne nejednakosti, nezaposlenosti, a obzirom na blokadu računa, ovrhu i deložaciju imaju slabe stambene uvjete ili nemaju stambenih uvjeta.

U travnju, 2014. blokirano je preko 315 000 tisuća hrvatskih građana čiji je ukupan dug dosegao 24.5 milijardi kn (04/2014.), a ovrhe svih računa u Hrvatskoj i dalje se šire poput epidemije. Broj raste za cca 5000 novih blokiranih mjesečno.

POVIJEST BLOKIRANIH KAO DIREKTNA POSLJEDICA PRIMJENE LOŠIH OVRŠNIH ZAKONA

Od prosinca 2010. do travnja 2014., broj blokiranih narastao je od 25 000 građana na 315 000 blokiranih građana, što uzdiže alarm na crvenu razinu kontinuiranog rasta novih ovršnih rješenja na rok od 10 godina, rast od 5 000 blokiranih građana na mjesec, 70 000 godišnje uz beskonačni rast duga koji, obzirom na legalizirano kamatarenje, ostaje čak i nakon što se dužnicima oduzme sva imovina i obrnuto ih transmutira u robove duga , u blokirane bez posla, beskućnike, isključene socijalne slučajeve bez budućnosti.

Blokirani su ljudi koji pripadaju određenoj društvenoj skupini u Hrvatskoj koji će uskoro postati organizacija sa najvećim brojem članstva. 315 000 ljudi su aktivni nositelji posljedice blokade, a 600 000 pasivni nositelji posljedice blokade, članovi njihovih obitelji.

Blokirani su relativno nova društvena skupina u Hrvatskoj, nastali u siječnju 2011. godine. Do tog datuma Hrvati su bili vrijedni radnici koji su uredno plaćali sve svoje račune, Hrvatska je bila zajednica gdje su banke zaračunavale najviše kamate u EU, isto kao i telekomunikacijske tvrtke, gdje je uplata kredita i računa bila uobičajena kulturna norma.

Početkom siječnja, 2011. godine u Hrvatskoj je, a da bi se zadovoljili monopolistički interes jagme za profitom uže interesne skupine, usvojen paket ovršnih zakona kroz besmislen model blokade svih bankovnih računa što je u roku od samo 3 godine dovelo do alarmantnog povećanja broja blokiranih kao i beskonačnog rasta ukupnog iznosa dugovanja što će, ako se nastavi ovim tempom, do sredine ove godine (05/2014.) prestići ukupan dug hrvatske privrede.

U međuvremenu, paketi ovršnih zakona i pripadajućih podzakonskih akta prošli su bezbroj ispravki i izmjena zakona što dodatno ukazuje na potrebu rušenja ovog autohtono hrvatskog zakona o ovrhama i izgradnju novog modela sukladno europskoj pravnoj praksi.
Od 1996. do 2012. godine dogodila se šesta velika promjena zakona od ukupno njih dvanaest, a najdulje razdoblje bez izmjena taj je “zakon” izdržao od 1999. do 2003. godine.
Ovršni zakon iz 2010. pripremljen je internim dogovorom u Ministarstvu pravosuđa i onda bio prezentiran neovisnim stručnjacima koji nisu imali nikakve mogućnosti na njega utjecati.
Dopis prijedloga povodom javne rasprave oko najnovijeg seta izmjena zakona o ovrhama ( 10/ 2013.) kojeg je Udruga „Blokirani“ u listopadu 2013. uputila Ministarstvu pravosuđa u cijelosti je odbijen.

Izvorni zakon izmijenjen je s ukupno 352 odredbe s tim da po numeraciji ima ukupno 311 odredbi. Bilo je slučajeva da je zakon nadopunjen s novim rješenjima, od kojih se nakon dvije, tri godine odustalo. Bilo je tu i pukih terminoloških izmjena pa je pojam “pismeno” zamijenjen s pojmom “pisani sastav” da bi se nakon nekoliko godina opet u upotrebu vratilo “pismeno”. Zbog brisanja nekih odredbi zakon je ostao bez deset rednih brojeva, dok je dopunjen s čak 77 članaka koji uz iste brojke nose i slovčane oznake. K tomu, još se od 1. prosinca 2010. i 1. siječnja 2011. koriste i ukupno 32 odredbe iz Ovršnog zakona iz 2010. godine.
Da je sačinjen pročišćeni Ovršni zakon imao bi ukupno 410 članaka, a ovako se teško snalaziti u toj nomotehničkoj papazjaniji koja se dorađuje od 1996. godine. S tim da politika zapravo nikad nije dala pravu priliku struci. Na to je početkom godine, prije nego je imenovan voditeljem radne skupine, upozoravao i prof. dr. Dika kad je za portal Poslovni.hr, rekao: „Na temelju 40 godina rada na fakultetu i bavljenja procesom mogu posvjedočiti da država u Hrvatskoj nije ništa učinila da bi pametno organizirala ovršno pravosuđe.“

Ukoliko uzmemo u obzir da su blokirani prije blokade svih računa hranili jednog do dva člana obitelji jasno nam je da u Hrvatskoj danas govorimo o milijun ljudi čija su životna egzistencija i osnovna ljudska prava direktno ugrožena provedbom blokade njihovih privatnih računa što u trajanju dužem od godinu, dvije postaje smrtna kazna po život pojedinaca kao i članova njihovih obitelji,A U KONAČNICI I Hrvatske u cjelini.

Budući da i sudovi i sudci, da odvjetnici i javni bilježnici, da FINA i osiguravajuće kuće moraju donositi rješenja, ovršne prijedloge, blokade računa prvo na temelju Ustava, a potom i zakona, tako i temeljem profesionalne etike te osobito sutci temeljem sudačke etike moraju suditi prvo na temelju Ustava, a potom i zakona, a to ne čine, isto čini povredu čl. 118. st. 3, jer bi sravnjenjem svih ovršnih predmeta s Ustavom RH, svi ovršni predmeti po opisanom scenariju bili odbačeni kao protuustavni.

datum; 26.05.2014.

Potpis i pečat davatelja prijedloga:

Udruga „Blokirani“
predsjednica Udruge
Miriam Kervatin

Related Posts

Leave a reply