LUKA MODRIĆ I BLOKIRANI, GRAĐANIN POKORNI

U OGLEDALU, LUKA MODRIĆ kao blokiran građanin RH.

 

Prvo čestitamo Luki Modriću na nagradi Najboljeg nogometaša svijeta. Bravo!

Drugo, slijedi paralela s građaninom RH, Pokorni Blokiran.

Upravo na primjeru hrvatskog građanina, Luke Modrića, lako je prepoznati koliko smo, kao društvo kolektivno pokvareni u odnosu na tzv. blokirane građane.

Dakle, znamo kako hrvatska država postupa prema tzv. poreznim prijestupnicima, bez razlike je l’ dužan kunu ili nepoznat iznos?
Znamo i ne marimo.
Ustavni sud?
Pih.

Država takve blokira i nerazmjerno kažnjava, s posebnim zadovoljstvom npr. pekara za 10 kn manjka, a posebna slast jest uličnom trgovcu zatvoriti lokal usred sezone jer trgovac nije inspektoru, prerušenom u stranca, dao fiskalni račun za jebene flip flop natikače koje koštaju , ruka ruci 25 kn.

Znamo i kako država postupa do obrtnika i poduzetnika koji je propao uslijed svjetske krize, propao zbog velikih uvoznika, i posljedičnog gubitka tržišta, kako ga ta država i nakon propasti posla kamatari doprinosima i porezima još najmanje deceniju, a ako slučajno imao neku djedovinu, njivu il’ imovinu i to će mu zaplijeniti i dati kumu na dražbi za sitnu lovu.
Uz veliko zadovoljstvo chit chat susjedstva, koji će se time hraniti barem generaciju.

A tek dužnika postolara, pekara, trgovca, cvjećara društveno vrlo opasnog čovjeka, u javnom interesu, a tek postolara NABITI na stup srama i držati ga tamo 10 godina. I dug će rasti i rasti ( da bi uhljeb imao u Proračunu), bez obzira što sirotan više ne zarađuje jer uopće više ne radi nakon što mu blakirani svi računi kako da kupi materijal i plati npr. struju u radnji;
složilo ga na psihijatriju, al’ njegovi podaci biti će desetak godina na rukohvat svim Ukrajinskim hakerima, trgovcima putovnica, javno na stranici države, sa svim osobnim podacima k’o da je pedofil pa silovao dva sela ( pardon, nema javnih spisak pedofila, oni su zaštićeni); pa će mehaničaru  i rasprodati svu imovinu bez imalo srama što taj više nema ni posao, ni zdravlja… I to SVE, bez suda!
Jbš sud, dok imamo državu.

Još nas samo korak dijeli do toga da se “država” sjeti pa da poreznom dužniku počne i djecu oduzimati jer što će postolaru, koji više nema za čavle, djeca ako država djecu može utržiti na tržištu poduzetništva socijalnog udomljavanja i tako povaliti nešto novaca u Proračun, pa nek’ se nađe uhljebima za novu pilu!

U redu, sad kad ste apsolvirali kako to jest u Hrvatskoj, našoj voljenoj maloj, siromašnoj vukojebini na kraju Balkana u kojoj je susjed najsretniji kad siromahu crkne krava, pa susjed trči do vlastelina i ljubi ruku i moli neka njemu da susjedovu zemlju sad kad ovaj nema krave ne mora imati više ništa , ajmo pogledati kako to isto pitanje rješavaju suvremene države, države koji se diče demokracijom utkanom u svaki svoj zakon.

Luku Modrića je u Španjolskoj, gdje radi i gdje je ostvario dobit, Porezna ulovila u krimenu. Teškom krimenu.
U Hrvatskoj bi bio automatski blokiran.

Španjolska Porezna ga nije blokirala, ni nabila na stup srama, niti mu se upisala na svu imovinu , niti pokrenula ovršni, niti naložila FINI da mu skida jednu četvrtinu dohotka.
Ne!
U Španjolskoj, to Porezna ne može!
Može samo sud, u poštenom suđenju, kad je pravomoćno dokazana krivnja i određena kazna ev. pljenidbe, ne može u zemljama gdje je građanin ravnopravan s službenikom iz Fine.

Ne bi smjeli tako raditi ni u Hrvatskoj, ali …

Kako smo napomenuli, Hrvatska je po pitanju postupanja države prema građaninu vukojebina jer prvenstveno građanin ne poštuje građanina kao temelj državnog poretka, i poštovanja nisu željni ni sami građani pa krotko prihvaćaju svoju ulogu – uvijek sam kriv pred autoritetom.

Dakle, kako je to u Španjolskom zakonodavac uredio?

U Španjolskoj je Modrića s obzirom na težinu krimena, Porezna prijavila Državnom Odvjetništvu, jer čovjek je ruku na srce pogriješio i učinio kazneno djelo prevare države u vrijednosti od cca 800.000 EUR.
Kriv. Priznao.
No Porezna ga nije automatizmom nabila na stup.
Prijavili su ga.
I obavijestili o tome.
I imao je otvorene ruke, i slobodne račune i nije bio kriv jer mu sud nije dokazao krivnju. Još.
I na vrijeme se riješilo, bez ponižavanja.
Naime, Modrić ima. Sredstava.
I nije mu blokirana zadnja kuna.

A u Hrvatskoj, je zakon namješten tako da upravo onog tko nema -ponizi, i otme, i zgazi i uništi zauvijek.
U Španjolskoj, gdje je srećom smješten : kažu kod nas bolje se roditi bez q. nego bez sreće:
Nagodio se, i dogovorio o otplati.

Država ga nije blokirala, nabila na stup srama, prodala svu imovinu na dražbi ni izbacila na ulicu, oduzevši mu jedinu nekretninu ( a on ih ima i više od jedne, bogat je čovjek i očito nije da nije platio jer nije imao, pa mu opet nisu krenuli u automatizam oduzimanja i prisilne prodaje privatnog vlasništva kako to Hrvatska radi prema onima koji nemaju).

Luka Modrić, nije uhićen, nije javno osramoćen, nije blokiran, kako jest u Hrvatskoj, kako u Hrvatskoj jeste, gdje svatko može uvijek biti proglašen krivim, bez suda, svaki onaj koga država proglasi krivim, bez suda, za puno manji krimen je doživotno nastradao, on i njegova obitelj i maloljetna djeca i stari deda na kisiku.

Modrića nitko nije cipelario, nabio na stup.
Niti su susjedi krenuli pljuvati po njemu.
I neka nisu. Daj Bože da je tako i u Hrvatskoj uređeno.

Naprotiv, Modrić ( bez obzira na krimen koji je priznao) jest, s pravom, nagrađen i hvaljen od svih svjetskih medija i svih nogometnih navijača kao najbolji Igrač svijeta, što on nesumnjivo i jest i što s njegovim poreznim prijestupima nema veze i ne bi niti trebalo imati. U Hrvatskoj bi takvog čovjeka, mediji uništili, taman da je nakon pogreške odlučio biti najbolji Samaritanac na svijetu, i dobio Nobelovu nagradu za životno djelo…u Hrvatskoj ne bi bilo medija ni čovjeka, koji njegovu novostvorenu vrijednost ne bi poželio baciti u blato starog krimena.

U ogledalu, pogledajte našu državu i pitajte se na koga zakoni sliče.

Još jednom čestitamo Modriću na nagradi, i hvala što nam je poslužio za sliku u ogledalu.
Iz slika može se puno naučiti o ljudima i državama.

Related Posts

Leave a reply