Intervencija u posljedice drakonskih primjena izvrsnih prisilnih naplata

Hrvatskom Saboru na hitnu raspravu ( 2/2016 )

Od kada je u preambulu Ustava RH uvrštena postavka da se vlast u Hrvatskoj dijeli na zakonodavnu, izvršnu, sudbenu i ovršnu?
—————————————————————————-

Na rješavanje. Agonija 325 000 ljudi u Hrvatskoj. Ako ima političke pameti.

Osnovni cilj izmjene zakona jest urediti ovršno pravosuđe na način kojim se prvenstveno štuje Ustav RH i EU pravne konvencije.

Prvenstveno omogućiti svima pravo na pravično suđenje i kontrolu iznosa duga.

Jasno je da dugove treba plaćati ali iz priloženog je vidljivo da postojeći Ovršni zakon pitanje duga ne da nije riješio nego je dug multiplicirao i doveo situaciju u zemlji do eksplozije.

Hrvatskoj treba ovršno pravosuđe koje poštuje USTAV RH i europske konvencije i osnovno ljudsko dostojanstvo svakog čovjeka, pa čak i dužnika.
Nitko ne uživa u poziciji duga, ljudima treba omogućiti da dugove vrate nastave sa životom u Hrvatskoj, a ne da iz Hrvatske bježe.
Teško se može očekivati da se, ionako obezvrijeđeni i osiromašeni stanovnici Hrvatske, osjećaju zaštićenima i pravno bore ukoliko sud prema nekima od njih, u ovršnom postupku, postupa bahato te s pozicije sile potpisuje ovršna rješenja bez da ih je sudac prethodno saslušao.
Građani nemaju pravnu pismenost .a niti financijsku snagu za takve bitke i tog oblika diskriminacije Ustavni sud u slučaju ovršnih zakona treba biti svjestan, preuzeti svoju odgovornost čuvanja ljudskih prava i srušiti odredbe zakona koje nisu u skladu sa osnovnim vrijednostima Ustava Republike Hrvatske.
Postavi bi mrvicu provokativno pitanje:“ Od kada je u preambulu Ustava RH uvrštena postavka da se vlast u Hrvatskoj dijeli na zakonodavnu, izvršnu ,sudbenu i ovršnu? „
Stanje sa ovršnim predmetima jest kaotično.
Dovoljno je pratiti sredstva javnog priopćavanja da bi se uvidio da broj nezakonitih ovrsi raste. Ljudi se ne snalaze, sudovi se ne snalaze, jedini koji se snalaze su oni koji su te zakone pisali za sebe.

Poštivanje svih građana, vjerovnika i dužnika, preduvjet je da se na dostojanstveni organiziran način realizira svrhovit život u Hrvatskoj za sve stanovnike, jednako uz posebnu važnost i smisao u zaštiti i promoviranju Ustavnog reda i pravednosti.
U svakom pravnom postupku se građani trebaju i moraju pozivati na Sabor i na Ustav, jer se Ustavnim odredbama, zakonu najvišeg pravnog reda, u bilo kojem upravnom ili sudskom procesu ne može suprotstavljati zakonima pravilnicima ili bilo kojem drugom obliku pravnih propisa nižeg pravnog reda.
Za necivilizirano djelovanje po bilo kojoj osnovi, ne može postojati nikakvo racionalno opravdanje, ali zato trebaju postojati i provoditi se sankcije, a građane treba zaštititi i oštećene obeštetiti.

DOKUMENT BR. 1
_________________

PREDSJEDNIKU HRVATSKOGA SABORA

Predmet: Preporuka Vladi Republike Hrvatske da se zakonodavnoj vlasti daju informacije koje se tiču rada sudova, što uključuje podatke zašto 325 000 ljudi nije odblokirano, a trebalo je biti, temeljem čl. 180 a Ovršnih zakona iz 2005., 2008., i 2012. godine te kada će se ta rješenja provesti?
Hitni postupak

Datum, 03.02.2016.

1. PREPORUKA VLADI REPUBLIKE HRVATSKE
da Vlada RH , temeljem svojih Ustavnih i zakonskih ovlasti, izvijesti Sabor zašto 325 000 ljudi
nije odblokirano, a trebalo je, temeljem čl. 180 a Ovršnih zakona iz 2005., 2008., i 2012. godine
te kada će se ta rješenja provesti?

2. USTAVNA OSNOVA
Ustavna osnova za donošenje ove Preporuke nalazi se u odredbama članka 1. Ustava, članka 2. Ustava Republike Hrvatske, članka 3, članka 4 i članka 5 Ustava RH.

Prema Ustavu Republike Hrvatske u Republici Hrvatskoj državna je vlast ustrojena na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu. Načelo diobe vlasti uključuje i oblike međusobne suradnje i uzajamne provjere nositelja vlasti propisane Ustavom i zakonom.
Istina je da ne postoji posebna institucija nadzora zakonodavne vlasti nad sudbenom vlasti, da izvršna vlast ima ograničenu mogućnost kontrole sudbene vlasti no ovlast najvišeg tijela za obavljanje poslova pravosudne uprave ima ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa, u okviru Vlade RH, što uključuje ispitivanje predstavki i pritužbi građana na rad sudova koji se odnose na odugovlačenje sudskog postupka.

Ne postoje zakonske zapreke da se zakonodavnoj vlasti daju informacije koje se tiču rada sudova, što uključuje i podatke o brojnosti određenih postupaka, njihovom trajanju i slično.
3. OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI TE POSLJEDICE KOJE ĆE DJELOVANJEM PROISTEĆI

Iz podataka FINE razvidno je da je oko 320 000 ljudi blokirano duže od 1000 dana.
Da je 80 posto Blokiranih bez osnove osiguranja što znači da su blokirani računi na kojima nema novaca što znači da će se teško na taj način riješiti duga.
Blokada stoji u nedogled , dug, kamate i troškovi rastu, a računi su mrtvi.

Znamo da bi situacija sa Blokiranima bila riješena da je sudstvo RH, za vrijeme Vlade Zorana Milanovića, provodilo ovršne zakone i odblokiralo tzv. mrtve račune.
Ali nisu!

Ovršno sudstvo, u periodu od 2012. do 2014.m kad je kataklizma sa blokadama i privatnim dugom dosegnuo vrhunac, moralo krenuti u zakonski obračun sa starim i pasivnim ovrhama koje predugo drže zarobljene u blokadi građane ovršenike , i to na jednostavan i legalan način.

U takozvanim pasivnim ovrhama na ovaj se način dužnik oslobađa starih obveza.
Pasivna ovrha znači da dužnik nema novaca na računu.
Jer zakonodavac ( Sabor) je smatrao da se vjerovnik na ovaj način ne može vječno u šaci držati dužnika.
Što je jedino i ispravno.

Suci su po službenoj dužnosti trebali donositi rješenja na kojima piše da se obustavlja ovrha na novčanim sredstvima dužnika. To se moralo provesti po Ovršnom zakonu, bez održavanja sudskog ročišta i bez inicijative stranaka.

Jer dok god sudac ne donese rješenje o obustavi ovrhe ona je u tijeku, a ako se prisilna naplata ne može provesti jer dužnik nema novca i duže je blokiran, ovrha ipak ne može biti obustavljena sama od sebe, tj. bez sudskog rješenja.

Ovrha na novčanim sredstvima, po Ovršnom zakonu do rujna, 2014. ne može vječno trajati, nego je sud mora obustaviti.

Rok za prisilnu naplatu na predmetu ovrhe regulirala su čak tri Ovršna zakona, čl. 180 iz 2005., 2008.i 2012., ali s razlikama u trajanju.
Sudovi su trebali obustaviti ovrhe po zakonu iz 2005. nakon 6 mjeseci, po zakonu iz 2008. nakon 12 mjeseci, a po zakonu iz 2012. nakon 3 mjeseca.

Zašto to sudovi nisu provodili, teško je reći, ali takvu praksu nepoštivanja zakona treba prekinuti.

Na što Vlada Tihomira Oreškovića mora promptno reagirati .
Mora se popraviti katastrofalno stanje sa blokiranima ostavljeno od Vlade Zorana Milanovića.

Upozoravamo da članka 180 u zadnjim izmjenama Ovršnog zakonu od 1. rujna više nema.
Odluka ministra pravosuđa iz Vlade Zorana Milanovića višestruko je zanimljiva.
Prvo jer je tolerirao da suci ne poštuju zakone RH, a drugo jer je legalizirao doživotno dužničko ropstvo i ukinuo zastaru. Što se direktno kosi sa ovršnom praksom EU Direktiva.

Zašto Vlada u protekle 4 godine nije poticala ovršno sudstvo da poštuje zakone RH ostaje neodgovoreno pitanje s kojim se Vlada i Sabor moraju suočiti i riješiti.

Stoga preporučujem novoj Vladi, Tihomira Oreškovića da poduzme potrebne korake da deblokade , koje su sukladno važećim Ovršnim zakonima morale po službenoj dužnosti biti provedene, stupe na snagu odmah.

Do uspostave pravnog reda u neredu Ovršnog zakona uzrokovanog neradom bivše Vlade preporučujem Vladi Tihomira Oreškovića da proglasi moratorij od godinu dana na ovršne postupke, sve do konačnog uvođenja pravnog reda u kaosu kojeg je ostavila bivša Vlada.

Optimistično jest što je problem rješiv ako ima političke odgovornosti.

Situaciju sa blokiranima trebalo je riješiti prije stupanja na snagu Zakona o osobnom stečaju.
Zakon o osobnom bankrotu, problem milijun ljudi u Hrvatskoj prebacuje na pojedinca,a zanemaruje društvenu odgovornost.

Osnovna okosnica svih zakona u Hrvatskoj treba biti pomagati ljudima, a ne odmagati; omogućiti priliku za novi početak,rehabilitirati ev. greške, a ne doživotno kažnjavati

4. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU PREPORUKE
Za provedbu Preporuke nije potrebno osigurati sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

5. OBRAZLOŽENJE PREPORUKE
Sukladno članku 204. Poslovnika Hrvatskoga sabora (Narodne novine, broj 81/13)
predlaže se usvajanje preporuke obzirom na mnoge negativne posljedice po život milijun ljudi u Hrvatskoj.
Naime , 325 000 je aktivnih nositelja blokade, a najmanje 600 000 pasivni nositelji blokade, uzdržavani članovi obitelji .
Preporuka ima za cilj da se svima u Hrvatskoj jamči štovanje i pravna zaštita sukladno Ustavu RH i pravnoj EU stečevini.

——————————–
DOKUMENT br.2
PREDSJEDNIKU HRVATSKOGA SABORA

Predmet: Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14.) , s konačnim prijedlogom zakona

HITNI POSTUPAK

Datum, 03.02.2016.

1.PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA
Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14.)
2.USTAVNA OSNOVA
Ustavna osnova za donošenje ovog Zakona nalazi se u odredbi članka 2. Ustava Republike Hrvatske.

3.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

U Hrvatskoj je društvena situacija sa ovrhama, u periodu od siječnja 2012. do siječnja 2015., eksplodirala. FINA je provela 6 milijuna ovrha. A dug je sve veći.

Zakon o ovrhama jedan je od loših hrvatskih zakona kojem je prvenstveno cilj zadovoljiti materijalni interes uže interesne grupe koja se za ostvarenje svog cilja ne obazire na šire društvene posljedice.

Jesmo li uredili Ovršni zakon zato da se dugovi plaćaju i imamo uređenu, pristojnu državu?
Da, tako je trebalo biti ali nije.
Podaci govore jasno.
Dugovi rastu, ne smanjuju se.
Zakon ne ispunjava svrhu.
Mijenjajmo zakon!

Privatni dug je u prosincu, 2011.. iznosio 6 milijardi kn, a danas iznosi 37 milijardi kn.
U prosincu, 2014. privatni dug prešao je iznos duga hrvatske privrede i dalje raste.
Ako pribrojimo članove obitelji, riječ je o milijun ovršenih građana Hrvatske, blokiran je potencijal razvoja.
Država poput Hrvatske ovu apsolutnu liniju siromaštva za milijun ljudi ne može dugo podnositi bez da se neuspjeh politike, metodom spjenih posuda, ne prelije u sve sfere zajednice.
Danas Hrvatska broji 325 000 blokiranih građana, kojima je sva imovina ovršena, 36,5 milijardi kn duga ( apsolutna linija u rastu)
Ako ne pronađemo rješenje za privatni dug, nećemo smanjiti javni dug.
Odgovornost je na nama.
Da preuzmemo odgovornost za loše zakone.

Ustrajanjem na provedbi loše sročenih ovršnih zakona, situacija sa privatnim dugom dovedena je do apsurda .
To više nije problem pojedinca, nego politički problem br. 1. kojeg treba sanirati ako Hrvatska želi naprijed.

Od 25 000 građana, blokiranih na prosinac 2010. do 325 000 blokiranih građana u siječnju, 2015.

TABLICA ( podaci FINE ):
Godina Broj blokiranih Iznos duga
Prosinac, 2010. 25 606 blokiranih

2011. Siječanj 77 911 blokiranih 6 milijardi kuna

2011. prosinac 219 420 blokiranih

2013. studeni 299 712 23,82 milijarde
2014. studeni 322 500 32,81 milijarde
2015. studeni 324 350 36,33 mlijarde

Ako usporedimo situaciju sa Kanadom, to bi otprilike bilo kao da od 16 milijuna zaposlenih , Kanada blokira 4 milijuna ljudi.
Nesporno je da tako država direktno urušava stabilnost rasta BDP-a.

Struktura ovršenih i blokiranih

Rast od 5 000 blokiranih građana na mjesec;

70 000 godišnje uz beskonačni rast duga koji, obzirom na legalizirano kamatarenje, ostaje čak i nakon što se dužnicima oduzme sva imovina i obrnuto ih transmutira u robove duga, u blokirane bez posla, beskućnike, isključene socijalne slučajeve bez budućnosti.

Blokirani su ljudi koji pripadaju novoj društvenoj skupini u Hrvatskoj koja je postala organizacija sa najvećim brojem članstva. 325 000 ljudi su aktivni nositelji posljedice blokade, a 700 000 pasivni nositelji posljedice blokade, članovi obitelji.

Tko su blokirani (ovršeni)?

Većinom su to obični ljudi iz susjedstva, dužni jer nemaju dovoljno novaca, nemaju posla, nemaju načina kako izaći iz duga. Čak 80 posto građana koji imaju blokirane račune nisu obveznici osiguranja, što znači da nisu ni zaposleni, niti primaju mirovinu, pokazale su provjere koje su napravljene uz pomoć osobnog identifikacijskog broja (OIB).

To znači da je oko 220 tisuća građana koji imaju blokirane račune nezaposleno, dok preostalih više od 90 tisuća imalo neki oblik osiguranja, oni su ili zaposleni, ili su imali obrte, ili osiguranje kao poljoprivrednici ili umirovljenici.

Činjenica da je 70 posto ovršenih građana bez posla sugerira da će oni teško ili gotovo nikako platiti dugove . U blokadi je i više od 17 tisuća građana koji su stariji od 65 godina, pa su gotovo nikakve šanse da oni ponovnim aktiviranjem na poslu zarade dodatni novac koji bi ih izvukao iz blokade.
Hrvatska blokira samozaposlene obrtnike, poljoprivrednike i male poduzetnike ako ne zarađuju dovoljno da bi platili članarine, doprinose i namete. Ne samo da ovršujemo i blokiramo nego se zaračunava dug na doprinose i kad su bivši obrtnici i poljoprivrednici zatvorili obrt pa više ne privređuju, oduzima se imovinu, prodaje na dražbama za besmislenu male iznose, slobodnom procjenom vještaka što otvara prostor za nove malverzacije.

Blokirani su i računi oko 10.000 građana koji su umrli, a među njima je čak 7.700 tisuća muškaraca. Njihov dug postaje obveza nasljednika, ako prihvate preuzeti i ostalu imovinu koja je ostala iza pokojnika.
Najviše blokiranih građana ipak je još daleko od uvjeta za mirovinu, njih čak 239 tisuća koji su stari između 18 i 55 godina. Među njima se vjerojatno »skriva« i najveći broj od onih 220 tisuća građana koji su u blokadi, a nisu obveznici nikakvog osiguranja, odnosno nezaposleni su.

Više od 47 tisuća građana koji imaju blokade su u životnoj dobi između 55 i 65 godina.
Gotovo dvostruko više blokiranih računa pripada muškarcima, hraniteljima obitelji.
Svaka 4 radno aktivna osoba je blokirana ( podatak ne znači da je zaposlena )

Među muškarcima najveći je broj dužnika starih između 18 i 55 godina, čak 152 tisuće, i oni čine čak polovicu ukupnog broja svih dužnika u Hrvatskoj. Blokirani i nezaposleni predstavljaju mrtav kapital Hrvatske.

Blokirani su relativno nova društvena skupina u Hrvatskoj, nastali u siječnju 2011. godine. Do tog datuma Hrvati su bili vrijedni ljudi koji su uredno plaćali sve svoje račune, U Hrvatskoj su banke zaračunavale najviše kamate u EU, država obračunavala kamatu na kamatu, isto kao i telekomunikacijske tvrtke,, gdje je jedna od najviših stopa PDV-a najveće porezno opterećenje obrtnika i male privrede …

Početkom siječnja, 2011. godine u Hrvatskoj je, a da bi se zadovoljili monopolistički interes jagme za profitom uže interesne skupine, usvojena jedna od kritičnih izmjena paketa ovršnih zakona kroz besmislen model blokade svih bankovnih računa, elektroničku dražbu imovine za ispodprocjenjenu vrijednost
„Najbogatiji“ među blokiranima ovršenima nemaju pravo na veći iznos od cca 3600 kn mjesečno.
220 000 blokiranih živi sa manje od 1800 kn na mjesec čime nagomilavaju nove dugove i blokade.
Ekonomski i pravno situacija je neodrživa.

OVRŠNI ZAKON SE DORAĐUJE OD 1996.

U međuvremenu, paketi ovršnih zakona i pripadajućih podzakonskih akta prošli su bezbroj ispravki i izmjena zakona što dodatno ukazuje na potrebu pisanja novog hrvatskog zakona o ovrhama i izgradnju novog modela sukladno europskoj pravnoj praksi.

Od 1996. do 2012. godine dogodila se šesta velika promjena zakona od ukupno njih dvanaest, a najdulje razdoblje bez izmjena taj je “zakon” izdržao od 1999. do 2003. godine.

Izvorni zakon izmijenjen je s ukupno 352 odredbe s tim da po numeraciji ima ukupno 311 odredbi.

Bilo je slučajeva da je zakon nadopunjen s novim rješenjima, od kojih se nakon dvije, tri godine odustalo. Zbog brisanja nekih odredbi zakon je ostao bez deset rednih brojeva, dok je dopunjen s čak 77 članaka koji uz iste brojke nose i slovčane oznake.
K tomu, još se od 1. prosinca 2010. i 1. siječnja 2011. koriste i ukupno 32 odredbe iz Ovršnog zakona iz 2010. godine.

Da je sačinjen pročišćeni Ovršni zakon imao bi ukupno 410 članaka, a ovako se teško snalaziti u toj nomotehničkoj papazjaniji koja se dorađuje od 1996. godine. S tim da politika zapravo nikad nije dala pravu priliku struci.

Na to je upozoravao i prof. dr. Dika kad je za portal Poslovni.hr, rekao: „Na temelju 40 godina rada na fakultetu i bavljenja procesom mogu posvjedočiti da država u Hrvatskoj nije ništa učinila da bi pametno organizirala ovršno pravosuđe.“

POZITIVNE POSLJEDICE KOJE ĆE IZMJENOM OVRŠNIH ZAKONA PROISTEĆI

Zakonskim paketom ovršnih zakona i pripadajućih podzakona u Hrvatskoj se godinama krši USTAV RH kao i EU pravna norma:
– univerzalno pravno načelo jednakosti svih ljudi pred zakonom;
– univerzalno pravno načelo presumpcije nevinosti i pravo na pravomoćnu sudsku presudu;
– univerzalno pravno načelo zaštite siromašnih i nemoćnih pred moćnima;
– univerzalno pravno načelo pravednosti prema svima;
– univerzalno ljudsko pravo na dostojan život socijalno isključenih i apsolutno siromašnih;
– univerzalno ljudsko pravo na dom;
– univerzalno pravno načelo na pravično i pošteno suđenje;
– univerzalno ljudsko načelo da smo svi pred zakonom jednaki i da svi imaju pravo na jednaku pravnu zaštitu, bez ikakve diskriminacije

Osnovni cilj izmjene zakona jest urediti ovršno pravosuđe na način kojim se prvenstveno štuje Ustav RH i EU pravne konvencije.

Prvenstveno omogućiti svima pravo na pravično suđenje i kontrolu iznosa duga.

Jasno je da dugove treba plaćati ali iz priloženog je vidljivo da postojeći Ovršni zakon pitanje duga ne da nije riješio nego je dug multiplicirao i doveo situaciju u zemlji do eksplozije.

Hrvatskoj treba ovršno pravosuđe koje poštuje USTAV RH i europske konvencije i osnovno ljudsko dostojanstvo svakog čovjeka, pa čak i dužnika.
Nitko ne uživa u poziciji duga, ljudima treba omogućiti da dugove vrate nastave sa životom u Hrvatskoj, a ne da iz Hrvatske bježe.
Teško se može očekivati da se, ionako obezvrijeđeni i osiromašeni stanovnici Hrvatske, osjećaju zaštićenima i pravno bore ukoliko sud prema nekima od njih, u ovršnom postupku, postupa bahato te s pozicije sile potpisuje ovršna rješenja bez da ih je sudac prethodno saslušao.
Građani nemaju pravnu pismenost .a niti financijsku snagu za takve bitke i tog oblika diskriminacije Ustavni sud u slučaju ovršnih zakona treba biti svjestan, preuzeti svoju odgovornost čuvanja ljudskih prava i srušiti odredbe zakona koje nisu u skladu sa osnovnim vrijednostima Ustava Republike Hrvatske.
Postavi bi mrvicu provokativno pitanje:“ Od kada je u preambulu Ustava RH uvrštena postavka da se vlast u Hrvatskoj dijeli na zakonodavnu, izvršnu ,sudbenu i ovršnu? „
Stanje sa ovršnim predmetima jest kaotično.
Dovoljno je pratiti sredstva javnog priopćavanja da bi se uvidio da broj nezakonitih ovrsi raste. Ljudi se ne snalaze, sudovi se ne snalaze, jedini koji se snalaze su oni koji su te zakone pisali za sebe.

Poštivanje svih građana, vjerovnika i dužnika, preduvjet je da se na dostojanstveni organiziran način realizira svrhovit život u Hrvatskoj za sve stanovnike, jednako uz posebnu važnost i smisao u zaštiti i promoviranju Ustavnog reda i pravednosti.
U svakom pravnom postupku se građani trebaju i moraju pozivati na Sabor i na Ustav, jer se Ustavnim odredbama, zakonu najvišeg pravnog reda, u bilo kojem upravnom ili sudskom procesu ne može suprotstavljati zakonima pravilnicima ili bilo kojem drugom obliku pravnih propisa nižeg pravnog reda.
Za necivilizirano djelovanje po bilo kojoj osnovi, ne može postojati nikakvo racionalno opravdanje, ali zato trebaju postojati i provoditi se sankcije, a građane treba zaštititi i oštećene obeštetiti.

4. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA
Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.

5. OBRAZLOŽENJE PRIJEDLOGA ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU
Predlagatelj ocjenjuje da su se stekli uvjeti propisani odredbom članka 159.
Poslovnika Hrvatskoga sabora, kojom je propisana mogućnost donošenja određenih zakona
po hitnom postupku
Sukladno članku 204. Poslovnika Hrvatskoga sabora (Narodne novine, broj 81/13)
predlaže se donošenje ovoga Zakona po hitnom postupku obzirom na mnoge negativne posljedice po život u Hrvatskoj koje svakog dana nastaju kao rezultat provedbe važećeg Ovršnog zakona.

Predmetna su odredbe socijalnog, pravnog, demografskog načela i stremljenja, kao i odredba kojom se štite prava građana i čovjeka sukladno odredbama Ustava, europske pravne, socijalne i demokratske tradicije. Naime, ne oduzima se pravo na naplatu tražbine budući da ostaje pravo naplate ovrhovoditelja osim u dijelu kada se štite prava na pristojan život točno određene skupine, osiromašene obitelji. Odgovornost za dug dijeli se ravnopravno na 3 strane, dužnika koji se zadužio, vjerovnika koji mu dug omogućio te države koja regulira zakonom situaciju privatnog duga u Hrvatskoj.
Na ovakav način omogućava se uklanjanje bilo kakvih naknadnih prigovora. Osnov istog i namjera donošenja istog je da se potakne i ovršenika na aktivnu ulogu u ovrsi u otplatu duga. Logično je da je ovršenik zainteresiran da njegova nekretnina ima veću vrijednost kako bi uspio podmiriti tražbinu. Nesudjelovanjem ovršenika u postupku aktualni zakon jasno ukazuje na nezainteresiranost i nebrigu oko zaštite prava vlasništva, rješenja dugovanja, osobito nastavka života za 325 000 ljudi koje država prepušta da ovrhovoditelj samostalno riješi.
U postupcima pred sudovima odgode ovrhe zauzimaju bitni položaj radi dokazivanja određenog prava koje se osporava bilo tužbom, bilo žalbom. Kako bi se na neki način ograničilo postupanje ovrhe u trenutku kada postoji neki sudski postupak i doneseno je rješenje o odgodi ovrhe, potrebno je učinak odgode definirat kao nešto što automatizmom djeluje prvenstveno kod postupaka po ovršnoj ispravi. Upravo činjenica ovršnosti isprave ( tu se radi o pretežno bankovnim postupcima naplate kredita ) upućuje na brzinu postupanja i ponekad stajanja istog.
Poglavito napominjemo da pojam odgode ovrhe po računima treba jasno urediti posebno kada FINA kao sprovoditelj postupka ima svoje unutarnje akte koji određuju postupanje u ovrsi. Stav FINE da rješenje o odgodi ovrhe kod ovršnih postupaka temeljem ovršne isprave ne blokiraju na određeni način ovrhu na računu, odnosno da FINA do okončanja postupka po odgodi ovrhe ili čak same ovrhe i pravnog postupka po ovrsi ( tužbe, žalbe ) ne želi deblokirat sredstva ovršenika i dopustiti slobodno raspolaganje sa novčanim sredstvima je kontra samoj odluci o odgodi ovrhe u postupcima po ovršnim ispravama. Upravo u ovim postupcima ( ovrhe po ovršnim ispravama i ispravama izjednačenima ovršnim ispravama – zadužnica i sl. ) potrebno je da se u trenutku zadobijanja rješenja o ovrsi automatski primjeni i blokira ovrha, a samom ovršeniku dopusti slobodno raspolaganje novčanim sredstvima. Ukoliko znamo koliko teško se izdaju rješenja o odgodi ovrhe u postupcima pred sudovima, ovakav sistem odgode ovrhe i njegov učinak ima će jak učinak na sigurnost ovršenika koji osnovano traži svoje pravo, a u odnosu na količinu ovršnih spisa, isti broj odgoda i njihovog učinka je zanemariv u praksi
Prigovor vrijednosti stranke koja nije sudjelovala u postupku, jasno ukazuje na zlouporabu postupka. Iskorjenjivanjem zloupotrebe na ovaj način omogućava bržu naplatu tražbina zasnovanih na samom aktu osnove naplate.
Skupine obitelji na ovaj način ima mogućnost življenja, svjesnosti dugovanja, otplate duga i na kraju ista se može razvijati kako u radnom, tako i u demografskom smjeru. Štite se i osobe starije životne dobi od mogućnosti da se isti nađu na cesti i postanu na određeni način slika neosjećajne i nezahvalne Republike Hrvatske i bešćutnosti ovršnog postupka. Na ovaj način se štiti pravo vjerovnika na naplatu duga, ali se ne uništavaju obitelji, te se tako i onemogućava nestanak mladog stanovništva u smjeru ne stvaranja obitelji ili odlaska izvan Republike Hrvatske.
Smisao donošenja predmetne odredbe je preuzimanje jednake pozicije rizika ugovornih strana, ovrhovoditelja na davanje novčanih sredstava, a ovršenika za primitak kredita ili sličnog radi kupnje nekretnine.

Dakle, u praksi se događa da se kod kupnje nekretnine putem kredita utvrđuje na početku da nekretnina pokriva glavnicu, kamate i trošak kredita, a da se nakon deset godina otplate kredita, odnosno nakon polovice kreditnog razdoblja nekretnina nakon otplate dobrog dijela kredita, nekretnina u ovrsi ne pokriva niti kamatu, a kamoli glavnicu. Na taj način vjerovnici po kreditu su maksimalno zaštićeni bez rizika, na ovršeniku je sav rizik. Ukoliko su ugovornom i poslovnom odnosu stranke ravnopravne bez dominacije i monopola, tada se postavlja pitanje kako se ovdje opisana situacija može dogoditi. Kako bi se Vratila ravnopravnost stranaka u poslovnom odnosu potrebno je isto urediti na dole opisan način.
Nadalje kod prodaje nekretnine i možemo reći stalnog dugovanja, dužnik ostaje dužan cijeli život, ulazi u dužničko ropstvo iz kojeg do smrti nema izlazak. Takav način ovršnosti omogućava smanjenje broja stanovništva i demografsko umiranje. Uslijed ovršnosti mladi odlaze, stanovništvo stari budući su mladi otišli u svijet tražeći normalnije kreditne startove, te ostaje stanovništvo starije dobi bez perspektivne ovisne o pomoći djece i države. To je nestanak stanovništva kroz ovrhocid i ubijanje svakog interesa za ostanak u sistemu u kojem ovrha za vijeke vjekova uništava sve. Da bi se izbjeglo takvo postupanje i stvaranje velike socijalne beskućničke krize, potrebno je regulirat okončanje dugovanja. Na ovaj način nakon ¼ dijela plaćanja kredita, ovršeniku ostaju određena sredstva kojim se može zbrinuti sa stanovanjem. Dakle, nemamo situacije građana na cesti, nego građana koji nakon ovrhe može od ostatka vrijednosti nekretnine uzet u najam nekretninu.

Dakle, isti nije na cesti, a omogućava se stambenom sektoru koji ima ogromnu većinu neprodanih nekretnina da se iste nekretnine iznajme i na taj način zbrine ovršenik, a sam investitor ima mogućnost najma neprodane nekretnine. Ovršenik nije doživotno dužan, može počet ispočetka bez da je država u duhu jugosocijalizma.

Postigla se pravičnost ovrhe, zaštite interesa sudionike i jednakost sudionika postupka.

U duhu ove izmjene potrebno je izvršiti dodatne korekcije pojedinih članova Ovršnog zakona da nebi došlo do kolizije odredbi sa izmjenjenim odredbama Ovršnog zakona.
6. TEKST KONAČNOG PRIJEDLOGA ZAKONA

Uz Prijedlog za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14.), prilaže se tekst odredbi Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14.) , koje se mijenjaju, brišu i dopunjuju

KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14.)
Članak 1.
U Ovršnom zakonu ( NN 112/12, 25/13, 93/14), Ovršnog zakona mijenja se i glasi:

Članak 5a ( NN 93/14)
Ukoliko se ovrha po računu ovršenika ne uspije naplatiti u cijelosti u roku od 6 mjeseci od dana kada je ista ovrha pljenidbe novčanih sredstava zaprimljena u očevidnik FINA-e, te predmetnim ovršnim prijedlogom nije došlo do naplate po svim računima ovršenika, FINA je obvezna izvijestiti sud kako bi se utvrdila nemogućnost naplate.
Sud je obvezan po zaprimitku predmetne obavijesti dostaviti obavijest ovrhovoditelju o nemogućnosti naplate, te obvezati ovrhovoditelja na promjenu sredstva ovrhe.
Po dostavi rješenja o nemogućnosti naplate iz ovoga članka, sud će u roku od 15 dana donijeti rješenje o obustavi ovrhe po računu ovršenika.
FINA je obvezna postupiti sukladno stavku prvom ovoga članka i kod postupka ovrhe vođen po prijedlozima i aktima javnog bilježnika, te o istom izvijestiti nadležni sud po prebivalištu i/ ili sjedištu ovršenika, a nadležni sud će donijeti o predmetnim ovrhama rješenje o obustavi ovrhe prema osnovama za obustavu ovrhe po rješenjima suda.
Ovrhovoditelj može ponovno pokrenuti postupak ovrhe radi naplate po novčanim sredstvima nakon proteka godinu dana od dana pravomoćnosti rješenja o obustavi ovrhe na računima ovršenika ukoliko je ovršenik počeo poslovati, odnosno zaprimati novčana sredstva preko svojih računa otvorenih kod banaka i drugih financijskih ustanova.
Ukoliko se tražbina po predmetnoj ovršnoj ispravi ne naplati u cijelosti u roku 10 godina od nastanka ovršne tražbine, zastarijeva tražbina po predmetnoj osnovi.
Ovršenik ima pravo pokrenuti postupak donošenja rješenja o obustavi ovrha prema nadležnom sudu Republike Hrvatske.
Ovršenik ima pravo pokrenuti postupak kako u svezi ovrhe donesene po rješenju suda, tako i po rješenjima javnih bilježnika, kao i u povodu zadužnica i drugih sredstva i instrumenata osiguranja ovjerenih i solemiziranih po javnim bilježnicima, a sud kojem se predmetni prijedlog dostavlja obvezan je po istom postupiti, te odlučiti o istom prijedlogu suglasno odredbama ovog članka.
Članak 8.(NN 93/14)
(6) Ako dostava ne uspije na adresi iz stavaka 1., 4. i 5. ovoga članka, dostava će se pokušati obaviti još jednom, u roku koji ne može biti kraći od 30 niti duži od 60 dana. Ako se ni ta ponovljena dostava ne uspije obaviti, dostava toj osobi obavlja sudski dostavljač na adresi njezina upisana boravišta, odnosno na drugom prijavljenom mjestu ili na drugi prijavljeni način.
čl.41,
(3),Rješenje o ovrsi mora biti obrazloženo.
čl.46,
(2) Sud ne može odrediti da se ovrha provede i neradnim danom ili noću.
čl.47,
(2)Ovršne radnje u ovršenikovu stanu ne mogu se provesti ukoliko nije nazočan ovršenik, njegov zakonski zastupnik, opunomoćenik ili odrasli član njegova kućanstva, te moraju biti nazočna i dva punoljetna svjedoka ili javni bilježnik.
(3)Ovrha u prostoriji pravne osobe provodi se tako da sudski ovršitelj prije obavljanja ovršne radnje zatraži od ovršenika, zastupnika pravne osobe da on sam ili osoba koju on odredi bude nazočna njezinu obavljanju. Ako zastupnik pravne osobe odbije postupiti u skladu sa zahtjevom sudskoga ovršitelja ili ako ga sudski ovršitelj ne zatekne u prostoriji pravne osobe prigodom poduzimanja ovršne radnje, radnju će provesti u nazočnosti dvaju punoljetnih svjedoka.
(4);Kad ovršnu radnju treba provesti u prostoriji koja je zaključana,a ovršenik ili njegov zastupnik nije nazočan ili neće prostoriju otvoriti, sudski ovršitelj otvoriti će prostoriju po sudskom nalogu i uz nazočnosti dvaju punoljetnih svjedoka ili javnoga bilježnika.
čl.48, (1):
Sudski ovršitelj je ovlašten udaljiti osobu koja ometa provedbu ovrhe, a prema okolnostima slučaja i zatražiti pomoć policije i pravosudne policije.
Policija i pravosudna policija dužna je postupati, sukladno svojim ovlastima. Sudski ovršitelj ne može, naložiti upotrebu sile prema osobi koja ometa ovrhu.

čl.61.
(1) Iznimno od odredbe čl.59.stavka 1. ovoga Zakona , osoba koja je suvlasnik pokretne stvari koja je predmet ovrhe može zahtijevati da se ovrha u pogledu njezina udjela proglasi nedopuštenom.
Članak 65a.
Žalba na rješenje o odgodi ovrhe ne odgađa izvršenje istog rješenja o odgodi ovrhe ukoliko se vodi postupak ovrhe po ovršnoj ispravi, kao i po sredstvu osiguranja tražbine koje je izjednačeno sa ovršnom ispravom ( zadužnica i sl ), te se po zaprimitku istog rješenja prema izvršitelju rješenja, ovrha ima odgoditi.
Ukoliko se donese rješenje o odgodi ovrhe po računima ovršenika, FINA koja provodi rješenje o ovrsi, a na koje se odnosi rješenje o odgodi ovrhe, ima se odmah po zaprimitku rješenja o odgodi ovrhe odgoditi učinak ovršnog rješenja ili sredstva osiguranja kojim se ovršuju računi ovršenika na način da se prestaje ovršavati račun ovršenika, te omogućiti ovršeniku da po zaprimanju predmetnog rješenja o odgodi ovrhe kod FINA, FINA obustavi bilo kakvu prisilnu naplatu, te da se predmetna novčana sredstva isplaćuju ovršeniku na račun ovršenika bez da se temeljem rješenja o ovrsi isto dalje prisilno naplaćuje na novčanim sredstvima ovršenika ovrhovoditelj na kojeg se odnosi rješenje o odgodi ovrhe.
Predmetna odgoda ovrhe traje do pravomoćnog okončanja žalbe ili postupka po tužbi i drugim postupcima, a u svezi kojih je doneseno rješenje o odgodi ovrhe. Odgoda ovrhe odnosi se na postupke ovrhe koji su u tijeku u trenutku donošenja ovog Zakona bez obzira na trenutak započinjanja ovršnog postupka i postupka dosudbe i bez obzira na dan sklapanja ugovornog posla.

Članak 73.
Postupak ovrhe smatra se dovršenim istekom od 10 godina od datuma pravomoćnog ovršnog rješenja, pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnoga prijedloga, provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe.
Članak 84a treba mijenja se u cijelosti.
Članak 84a
Ukoliko se postupak ovrhe provodi nad jedinom nekretninom ovršenika koji isti ima i u kojoj isti živi i boravi sa obitelji ima se ista nekretnina izuzeti iz ovrhe, te se ovrha nad njom neće provoditi.
Izuzima se nekretnina u kojoj živi obitelj sa djecom koja se redovno školuju do okončanja njihovog školovanja, kao i za osobe starije od 60 godina života.
Kada prođu uvjeti iz izuzeća nekretnine od ovrhe iz ovoga članka, predmetna nekretnina se može prodati sukladno odredbama Ovršnog zakona.
NAPOMENA:
Brišu se članak 89. stavak 3. i 4. Ovršnog zakona.
Također se iz Ovršnog zakona treba izuzeti odredbe članka u kojem se navodi da se radi vještačenja nekretnine može izvesti prisilni pristup nekretnini, budući da upravo odredbe predloženog članka 92a Ovršnog zakona rješavaju pitanje takvih „prisilnih procjena“.
Članak 92. (NN 93/14)
(1) Vrijednost nekretnine sud utvrđuje zaključkom na temelju elaborata kojim je stečeno založno ili koje drugo odgovarajuće pravo na nekretnini radi osiguranja tražbine čije se namirenje traži, ako su stranke prilikom uzimanja hipotekarnog kredita utvrdile vrijednost nekretnine ta će se vrijednost uzeti kao mjerodavna osim ako se stranke drukčije ne sporazumiju u postupku pred sudom najkasnije do donošenja zaključka o prodaji, uz obrazloženi nalaz i mišljenje ovlaštenog sudskog vještaka ili procjenitelja, izrađenog primjenom posebnog propisa iz područja prostornog uređenja o načinu procjene vrijednosti nekretnina, načinu prikupljanja podataka i njihovoj evaluaciji te o metodama procjene nekretnina, odmah na ročištu nakon što je omogućio strankama, založnim vjerovnicima, sudionicima u postupku i osobama koje imaju pravo prvokupa da se o procjeni izjasne.
(2) Pri utvrđivanju vrijednosti nekretnine vodit će se računa i o tome koliko ona manje vrijedi zato što na njoj ostaju određena prava i tereti i nakon prodaje.
Briše se stavak (3).
Iza članka 92. treba dodati članak 92a i to na način da isti glasi;

Članak 92a,
U postupku utvrđivanja vrijednosti nekretnine sud će pozvati ovršenika da dopusti sudu da pristupi postupku utvrđenja vrijednosti nekretnine koja je predmet ovrhe.
Ukoliko ovršenik ne postupi po nalogu suda da se pristupi predmetnoj nekretnini radi vještačenje iste, sud će donijeti rješidbu kojom se utvrđuje da ovršenik nije dopustio ili onemogućio sprovođenje postupka vještačenja nekretnine.
U slučaju opisanom u prethodnom stavku, sud će utvrditi vrijednost nekretnine bilo putem već prije utvrđenog vještačenja nekretnine, odnosno ukoliko istog nema, tada temeljem vještva vještaka temeljem dostupnih podataka iz spisa ili drugih dostupnih parametara.
U slučaju utvrđenja vještva na način opisan u prethodnom stavku, ovršenik gubi pravo na prigovor na vrijednost nekretnine budući se smatra da je odbijanjem i/ ili onemogućavanjem vještačenja suglasan sa prije opisanim utvrđenjem vrijednosti nekretnine.
NAPOMENA:
Članak 95 do zaključno sa člankom 110. Ovršnog zakona briše se.
Postupak prodaje nekretnina u agenciji počam sa članak 132.a (NN 93/14) do 132.i, Ovršnog zakona trebaju se urediti na način da se ukida elektronička prodaja preko Agencije
OBRAZLOŽENJE :
Razlog istog je nemogućnost da su svi ovršenici elektronički opremljeni i internetsko obrazovani. Posebice se to nameće u dijelu koji se tiče osoba starije životne dobi koje doista ne mogu imat pristup elektronskim medijima da bi znali događanja oko prodaje nekretnine, kao i osobe slabijeg imovnog stanja, a i sve druge osobe koje se mogu naći i situaciji tkz. internetskog suđenja. Ustav brani slabiju stranu postupka, kao i sve građane, a ovakav stav jednostavno onemogućava jednakost između svih građana društva.

Članak 102. (NN 93/14)
(1) Na prvoj javnoj dražbi nekretnina se ne može prodati ispod pune vrijednosti utvrđene vrijednosti nekretnine.
(2) Na drugoj javnoj dražbi nekretnina se ne može prodati ispod četiri petine utvrđene vrijednosti nekretnine.
(3) Prikupljanje ponuda traje deset radnih dana. Ako se na prvoj javnoj dražbi ne prikupi nijedna valjana ponuda, druga javna dražba počinje objavom poziva na sudjelovanje prvog dana nakon završetka prve javne dražbe.
(4) Ako se ni na drugoj javnoj dražbi ne prikupi nijedna valjana ponuda sud će obustaviti ovrhu.
Iza članka 116. treba dodati članak 116a i to na način da isti glasi;

Članak 116a.
Prodajom nekretnine u postupku ovršnog postupka prodaje nekretnine radi namirbe tražbine, ovrhovoditelji koji su sudjelovali u postupku smatraju se namireni u cijelosti.
Isti nakon primitka kupovine dobivenom prodajom nekretnine u ovršnom postupku se smatraju da su namireni u cijelosti te da za preostali iznos tražbine koji nije namiren u cijelosti se nemaju pravo naplaćivati na preostaloj imovini ovršenika.
U odnosu na kreditne tražbine koje se naplaćuju u ovršnom postupku naplate po tražbini istih po prodaji nekretnine ovrhovoditelj tražitelj potraživanja po kreditnoj osnovi se smatra da je namiren u cijelosti i to na način da ukoliko dođe do prodaje nekretnine u ¼ dijela trajanja tražbine kredita uslijed kojeg dolazi do ovrhe potraživanja ovrhovoditelju kreditne tražbine pripada cjelokupna vrijednost kupovine, u 2/4 dijela trajanja tražbine kredita uslijed kojeg dolazi do ovrhe potraživanja ovrhovoditelju kreditne tražbine pripada 3/4 vrijednosti kupovine, u 3/4 dijela trajanja tražbine kredita uslijed kojeg dolazi do ovrhe potraživanja ovrhovoditelju kreditne tražbine pripada 2/4 vrijednosti kupovine, u 4/4 dijela trajanja tražbine kredita uslijed kojeg dolazi do ovrhe potraživanja ovrhovoditelju kreditne tražbine pripada 1/4 vrijednosti kupovine postignute u ovršnom postupku prodaje ovršne nekretnine
Članak 173. (NN 93/14)
(1) Ako se ovrha provodi na plaći ovršenika, od ovrhe je izuzet iznos u visini četiri petine plaće ovršenika, a ako se ovrha provodi radi naplate tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, ovrhe radi prisilne naplate novčanih iznosa za uzdržavanje djeteta od ovrhe je izuzet iznos koji odgovara iznosu od jedne polovine neto plaće ovršenika.
Čl. 173. Stavak (2) Briše se
_______________________________

DOKUMENT BR.3

PREDSJEDNIKU HRVATSKOGA SABORA

Predmet: Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ( NN 91/19.i 112/12.), s konačnim prijedlogom zakona

Hitni postupak

Datum, 03.02.2016.

1.PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA
Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ( NN 91/19.i 112/12.)

2.USTAVNA OSNOVA
Ustavna osnova za donošenje ovog Zakona nalazi se u odredbi članka 2. Ustava Republike Hrvatske.

3.OCJENA STANJA I OSNOVNA PITANJA KOJA SE TREBAJU UREDITI ZAKONOM TE POSLJEDICE KOJE ĆE DONOŠENJEM ZAKONA PROISTEĆI

U hrvatskom ovršnom postupku, blokade svih računa bez pravomoćne sudske presude, povrijeđena su univerzalna pravna načela da potrošač i kao ovršenik uživa djelotvornu sudsku zaštitu!

Činjenica da u hrvatskom ovršnom postupku žalba ne odgađa izvršenje, stavlja potrošača u svojstvu ovršenika u slabiji položaj u odnosu na vjerovnika u svojstvu ovrhovoditelja, po pogledu sudske zaštite prava na koja se ima pravo pozvati na temelju Ustava RH i Direktive 93/13 EEZ.

Iz ustaljene hrvatske ovršne prakse proizlazi da univerzalno načelo jednakosti stranaka ne uključuje obvezu osiguranja svakoj stranci razumne mogućnosti da objasni svoj predmet u uvjetima koja ju ne stavlja u očito nepovoljniji položaj u odnosu na protivnu stranku.

Time Hrvatska krši univerzalne pravne norme kojim svi javni akti uvijek moraju biti predmetom sudskog nadzora, obrane, načela ravnopravne pravne sigurnosti i ovršenika i ovrhovoditelja, načela dobrog odvijanja pravnog postupka.

Hrvatski postupak blokade svih računa , u slučaju ovrhe , karakterizira činjenica da čim je pokrenut postupak ovrhe, svaki postupak koji bi potrošač mogao pokrenuti, uključujući onaj u vezi izvršenja, dospijeća, sigurnosti, ispunjenja ili iznosa duga, ne može za posljedicu imati odgodu ili obustavu ovršnog postupka što je i dovelo do pravno opasnog hrvatskog eksperimenta od 325 000 blokiranih građana ( i/ili bivših obrtnika)

Krši se univerzalno pravno načelo o jednakosti stranaka u postupku, načelo postupovne jednakosti i djelotvorne sudske zaštite koje stranke imaju temeljem Ustava RH, čl.3, Direktiva 93/13 EEZ, članak 7; Povelje Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47 Povelje Unije. U području poštovanja propisa EU po pitanjima zaštite potrošača sadržanih u Direktivi 93/13 ukoliko je nacionalni ovršni zakon protivan načelu djelotvorne sudske zaštite ravnopravnosti stranaka u postupku, zakon treba proglasiti neprimjenjivim
Pravo Unije, Deveta uvodna izjava Direktive 93/13 propisuje :
„ (…) onoga koji stječe robu i usluge treba zaštititi od zlouporabe moći koji imaju prodavatelji roba ili pružatelji usluga (…)“.

Valja ustvrditi da hrvatski ovršni postupak, hrvatskim građanima ne jamči ravnopravnost pri ostvarivanju ciljeva iz Direktive 93/13 što ukazuje na neravnotežu postupovnih sredstava koja su na raspolaganju ovršeniku s jedne strane i ovrhovoditelju s druge strane te pravnu diskriminaciju koju provodi državna agencija FINA.

FINA ( Agencija) blokira sve bankovne račune ovršenika na nalog ovrhovoditelja, bez sudske parnice, bez saslušanja ovršenika, bez mogućnosti žalbe, bez da pruži šansu da dokaže da „nije kriv“, da traženi iznos nije utemeljen, bez njegove suglasnosti, bez prethodne obavijesti, blokira sva sredstva na računima ovršenika u zemlji jest neustavno, nedostojno suvremene demokracije i suprotno EU pravnim normama.
„Agencija“ daje nalog bankama ( trećim licu) da blokira ovršenikova bankovna sredstva, račune, štednju, devizna sredstva, da trećim licima dostavlja osobne podatke, da oduzme praktično sva što je u životu stekao te ostavi osumnjičenika za eventualni dug bez novčića u dzepu, a blokirani se može tog trenutka nalaziti u inozemstvu, na studiju, na liječenju u inozemnoj bolnici, nasred drugog kontinenta, može biti usred porodjaja, može liječiti bolesno dijete, mogao mu se pokvariti auto negdje na putu, mogao je nalog Agenciji dati kriminalac lihvar od kredita sa bandere, Agenciji je nalog za blokadom mogao uputiti i subjekt pod istragom i sve to ne sprečava Agenciju da provede blokadu te tako ostavi osobu, aktivnog nositelja računa u bankama i cijelu obitelj bez sredstava za život, bez pravomoćne sudske presude, bez da je potencijalnog dužnika prethodno sud pitao za mišljenje, bez da su se prethodno iscrpila sva demokratska načela što jest neustavno, necivilizirano, nedostojno uređene pravne države.

Upozoravamo da FINA do okončanja postupka po odgodi ovrhe ili čak obustave same ovrhe i pravnog postupka po ovrsi ( tužbe, žalbe ) ne želi deblokirat sredstva ovršenika i dopustiti slobodno raspolaganje sa novčanim sredstvima kontra samoj odluci o odgodi ovrhe u postupcima po ovršnim ispravama. FINA na taj način provodi duple ovrhe .
Upravo u ovim postupcima ( ovrhe po ovršnim ispravama i ispravama izjednačenima ovršnim ispravama – zadužnica i sl. ) potrebno je da se u trenutku zadobijanja rješenja o ovrsi automatski primjeni i blokira ovrha, a samom ovršeniku dopusti slobodno raspolaganje novčanim sredstvima. Ukoliko znamo koliko teško se izdaju rješenja o odgodi ovrhe u postupcima pred sudovima, ovakav sistem odgode ovrhe i njegov učinak ima će jak učinak na sigurnost ovršenika koji osnovano traži svoje pravo, a u odnosu na količinu ovršnih spisa, isti broj odgoda i njihovog učinka je zanemariv u praksi.
Posljedice takve političke odluke vidljive su kod 325 000 blokirana građana Hrvatske ( 325 000 aktivnih nositelja blokade te 600 000 uzdržavanih članova obitelji), broj koji će nastaviti apsolutno rasti .

Broj i stanje blokiranih u Hrvatskoj danas direktno ugrožava oporavak BDP-a , ekonomski oporavak Hrvatske.

Izmjenom ovog zakona želimo u Hrvatsku uvesti univerzalnu pravnu sigurnost i ravnopravnost svih stranaka u postupku.

4. OCJENA SREDSTAVA POTREBNIH ZA PROVEDBU ZAKONA
Za provedbu ovoga Zakona nije potrebno osigurati sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske.
5.OBRAZLOŽENJE PRIJEDLOGA ZA DONOŠENJE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU
Predlagatelj ocjenjuje da su se stekli uvjeti propisani odredbom članka 159.Poslovnika Hrvatskoga sabora, kojom je propisana mogućnost donošenja određenih zakona po hitnom postupku.
Ovim zakonskim prijedlogom omogućiti će se pojačana sudska zaštita građana Hrvatske uz usklađivanje sa Ustavom RH te pravnim stečevinama i zakonodavstvom Europske unije.

TEKST ODREDBI VAŽEĆEG ZAKONA KOJE SE MIJENJAJU

Uz Prijedlog za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ( NN 91/19.i 112/12.), prilaže se tekst odredbi Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ( NN 91/19.i 112/12.), koje se mijenjaju i dopunjuju
KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ( NN 91/19.i 112/12.)

Članak 1.
U Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ( NN 91/19.i 112/12.), mijenja se i glasi:

Čl. 4
(1) Ovrha na novčanim sredstvima ovršenika provodi se na novčanim sredstvima po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama, prema osobnom identifikacijskom broju , po pravomoćnoj sudskoj presudi.

(3) Ovrha na novčanim sredstvima se obustavlja po pravomoćnom sudskom rješenju do okončanja postupka po odgodi ovrhe ili obustave same ovrhe i pravnog postupka po ovršnim ispravama izjednačenima ovršnim ispravama ( zadužnica i sl.), a samom ovršeniku dopusti slobodno raspolaganje novčanim sredstvima

Leave a reply