EU: Hrvatski javni bilježnici – (odvjetnici) nisu sud pa se ni rješenja o ovrsi ne mogu izvršiti

SAMO AKO JE DUZNIK IZRIČITO PRIHVATIO

EUSud zaključuje da iako su javni bilježnici u Hrvatskoj ovlašteni sastavljati autentične isprave koje također mogu biti osnova za izdavanje europskog ovršnog naslova ako se odnose na nespornu tražbinu –za rješenja o ovrsi koja ti javni bilježnici izdaju može se po toj osnovi izdati potvrda- samo ako se utvrdi da je dužnik izričito prihvatio u njima navedenu tražbinu.

1/5  PRAVO NA POŠTENO SUĐENJE

Najnovije presude Europskog suda potvrda su ispravnosti načela čelnih ljudi Udruge Blokirani!

“Takvih će presuda biti sve više, ovo je tek početak, i stoga revolucionaran jer EU počinje shvaćati nakaradnost hrvatske pravosudne farse, prisilnih izvrsnih naplata ( executive act) u maniri vojnog suda.

Mi smo glas svih Blokiranih i onih koji to lako mogu postati sutra, Udruga Blokirani, predsjednica Miriam Kervatin, još davne 2014. godine, u pravnoj predstavci  Ustavnom sudu, RH ustvrdili da je, u Hrvatskoj, preko 90% ovršnih rješenja neustavno!
Ustavni sud je mogao problem riješiti. Čak morao obratiti se EU sud pravde i tražiti mišljenje vezano uz suspektne odredbe ovrsnih propisa u Hrvatskoj.
Ali nije!

1.UVOD:
Ovršno pravno područje u Hrvatskoj , a podjelom nadležnosti između nacionalnog pravnog poretka i pravnog poretka Europske zajednice, zasad je još uvijek nacionalni legislativni rezervat.
U RH već predugo vremena vlada shvaćanje da pravo EU Zajednice i ovršno pravo RH nemaju dodirnih točaka, odnosno da europsko međunarodno nadnacionalno pravo nema učinaka na tu granu prava.

Međutim, slika o neokrnjenom nacionalnom ovršnopravnom suverenitetu je fikcija koja se mora prizemljiti i hrvatsko ovršno pravosuđe hitno urediti u skladu s pravnim i socijalnim normama EU.

Pravo Europske zajednice razvilo je niz mehanizama utjecaja na pravne sustave država članica. Njima se nacionalni zakonodavac ograničava u donošenju pravnih propisa te nacionalni sudovi obvezuju da otklanjaju primjenu i eurokonformno tumače neusklađene nacionalne pravne propise.

 

2. EUROPSKI SUD PRAVDE : HRVATSKI JAVNI BILJEŽNIK NIJE SUD

Europski sud Pravde ( ECJ) iz Luksemburga po presudama C 551/15 te C 484/15 od travanj, 2017.

Presude:
„Sud zaključuje da iako su javni bilježnici u Hrvatskoj ovlašteni sastavljati autentične isprave koje također mogu biti osnova za izdavanje europskog ovršnog naslova – ako se odnose na nespornu tražbinu –za rješenja o ovrsi koja ti javni bilježnici izdaju može se po toj osnovi izdati potvrda samo ako se utvrdi da je dužnik izričito prihvatio u njima navedenu tražbinu.J
Javni bilježnici u Hrvatskoj, kada postupaju u ovršnim postupcima na temelju „vjerodostojne isprave”,ne mogu se smatrati „sudom”

Za rješenja o ovrsi koja oni donose stoga se u načelu ne mogu izdati potvrde o europskom ovršnom naslovu te se ne mogu priznati i izvršiti kao sudske odluke u drugim državama članicama osim ako dužnik tražbinu nije izričito prihvatio.

U predmetu C- 551/15 javni bilježnik je rješenje o ovrsi donio na temelju računa koji je jednostrano sastavio vjerovnik, pri čemu dužnik tražbinu nije izričito prihvatio!
Poveznica na presudu C551/15: http://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?num=C-551/15&language=HR

Kada je riječ o pitanju u predmetu C-551/15, Sud ( Europski sud) navodi da, iako su Pula Parkingu ovlasti povjerene aktom tijela javne vlasti ( pitanja ovrha Pula Parkinga u vlasnistvu Grada Pule zastupa Odvjetnički ured Marko Kuzmanović iz Pule) ne čini se da ni utvrđivanje nepodmirenog dugovanja za parkiranje, koje je ugovorne prirode, ni postupak radi njegove naplate, kojemu je cilj zaštita privatnih interesa te je uređen nacionalnim općim pravnim propisima koji se primjenjuju na odnose među privatnim subjektima, zahtijevaju izvršavanje javnih ovlasti

Isto tako, ne čini se da to dugovanje sadržava sankcije čije bi određivanje ulazilo u izvršavanje javnih ovlasti, već se, naprotiv,čini da ono predstavlja samo protučinidbu za pruženu uslugu.

Ovršni postupak koji je Pula Parking pokrenuo protiv S. K.Tederahna stoga ima privatnopravni značaj, pa je obuhvaćen područjem primjene Uredbe o priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima.
Europska presuda C-484/15 – ODVJETNIK – JAVNI BILJEŽNIK NISU SUD

POVEZNICA na presudu C 484/15 http://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?num=C-484/15&language=HR

Hrvatski je odvjetnik javnom bilježniku podnio prijedlog za određivanje ovrhe protiv jednog od svojih klijenata, Slavena Gajera, jer potonji nije podmirio dugovanje za pružene mu pravne usluge.
Na temelju tog prijedloga javni bilježnik donio je rješenje o ovrsi koje je postalo pravomoćno nakon što klijent nije podnio prigovor. Zulfikarpašić od javnog je bilježnika potom zatražio da mu za to rješenje o ovrsi izda potvrdu o europskom ovršnom naslovu na temelju Uredbe o europskom nalogu za izvršenje.

Prema toj uredbi, naime, za odluke „sudova”koje se odnose na nesporne tražbine može se izdati potvrda oeuropskom ovršnom naslovu te se one moraju priznati i izvršiti u svim državama članicama.

Međutim, javni bilježnik odbio je izdati potvrdu za rješenjes obrazloženjem da se predmetna tražbina ne može smatrati nespornom u smislu te uredbe. U skladu s hrvatskim pravom,on je predmet proslijedio Općinskom sudu u Novom Zagrebu –Stalnoj službi u Samoboru (Hrvatska).

VAŽNO: Potonji je Sud-u www.curia.europa.eu postavio pitanje uključuje li pojam „sud”, koji se upotrebljava u Uredbi, i javne bilježnike u Hrvatskoj?
Odgovori Suda:

Kada je riječ o kvalificiranju javnih bilježnika u Hrvatskoj kao „sudova” u smislu spomenutih uredbi, Sud u objavljenim presudama od 09.03.2017. navodi da poštovanje načela uzajamnog povjerenja među državama članicama u području suradnje u građanskim i trgovačkim stvarima zahtijeva da sudske odluke nacionalnih tijela države članice čije se izvršenje traži u drugoj državi članici moraju biti donesene u sudskom postupku.

– Kada postupaju u okviru ovlasti koje su im povjerene nacionalnim pravom u ovršnim postupcima na temelju „vjerodostojne isprave”, javni bilježnici u Hrvatskoj ne mogu se smatrati „sudom” u smislu dviju spomenutih uredbi.

Ova bi se Uredba trebala primjenjivati na sudske odluke, sudske nagodbe i autentične isprave o nespornim tražbinama te na odluke donesene nakon ispitivanja sudskih odluka, sudskih nagodbi i autentičnih isprava koje su potvrđene kao europski nalog za izvršenje.
[…]
Ako je sud u nekoj državi članici donio sudsku odluku o nespornoj tražbini u odsutnosti dužnika tijekom postupka, ukidanje svih provjera u državi članici izvršenja neizostavno je povezano s postojanjem dovoljnih jamstava da su poštovana prava na očitovanje.
[…]
Trebalo bi postaviti minimalne norme za postupke koji završavaju s donošenjem sudske odluke, kako bi se osiguralo da dužnik bude obaviješten o postupanju suda protiv njega, o uvjetima za njegovo aktivno sudjelovanje u postupku kako bi osporio tražbinu i o posljedicama njegova nesudjelovanja, pravodobno i na način koji mu omogućuje da pripremi svoje očitovanje.

ŠTO JE NESPORNA TRAZBINA:
Tražbina se smatra nespornom ako:
(a) se dužnik izrijekom usuglasio s tražbinom priznajući ju ili putem nagodbe koju je potvrdio sud ili je sklopljena pred sudom tijekom postupka; ili
(b) dužnik nikada nije osporio tražbinu, u skladu s odgovarajućim postupovnim pravilima, prema pravu države članice podrijetla, u tijeku sudskog postupka; ili
(c) dužnik je izostao s ročišta ili nije bio zastupan na ročištu o predmetnoj tražbini, nakon što je prvotno osporio tražbinu tijekom sudskog postupka, pod uvjetom da takvo postupanje podrazumijeva prešutno priznavanje tražbine ili činjenica koje navodi vjerovnik u skladu s pravom države članice podrijetla; ili
(d) dužnik izričito prihvaća tražbinu u autentičnoj ispravi.”

‚AUTENTIČNA ISPRAVA ’ znači:
(a) ispravu koja je službeno sastavljena ili registrirana kao autentična isprava i čija se vjerodostojnost:
i. odnosi na potpis i sadržaj isprave;
ii. utvrđuje od strane državnog tijela ili drugog tijela koje je u tu svrhu ovlastila država članica iz koje isprava potječe;
ili
(b) sporazum u vezi s obvezama uzdržavanja, sklopljen pred administrativnim tijelima ili koji su ona potvrdila;

DOSTAVA I KAMATE
Dostava pravodobne obavijesti dužniku o tražbini”, određuje:
„Kako bi se osiguralo da dužnik dobije pravodobnu obavijest o tražbini, podnesak na temelju kojeg se pokreće postupak ili ekvivalentno pismeno mora sadržavati sljedeće:
(a) imena i adrese stranaka;
(b) iznos tražbine;
(c) ako se potražuju kamate, kamatnu stopu i razdoblje za koje se traži kamata, osim ako se, sukladno propisima države članice podrijetla, zakonske kamate automatski ne obračunavaju na glavnicu;

ITD..ČITAJ DALJE http://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text=&docid=188746&pageIndex=0&doclang=HR&mode=lst&dir=&occ=first&part=1&cid=1739324

U tim je okolnostima Općinski sud u Novom Zagrebu – Stalna služba u Samoboru odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:
Da li izraz ‚sud’ u […] Hrvatskoj u ovršnom postupku izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave uključuje i javne bilježnike?
„Jesu li odredbe Ovršnog zakona o [e]uropskom ovršnom naslovu u skladu [s] Uredbom […] br. 805/2004, odnosno da li izraz ‚sud’ u […] Hrvatskoj u ovršnom postupku izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave uključuje i javne bilježnike, da li javni bilježnici mogu izdavati potvrde o europskom ovršnom naslovu na pravomoćna i ovršna rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje su izdali kada protiv navedenog rješenja nije bilo prigovora, a za slučaj da ne mogu, da li sud može izdati potvrdu o e[u]ropskom ovršnom naslovu za rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koj[e] je donio javni bilježnik kada to rješenje po svojem sadržaju obuhvaća nespornu tražbinu i uz primjenu kojeg obrasca?”

ODGOVOR SUDA:

Budući da iz odgovora na prvi dio pitanja proizlazi da se rješenje o ovrsi koje u Hrvatskoj donosi javni bilježnik na temelju „vjerodostojne isprave” ne može smatrati sudskom odlukom jer to nacionalno tijelo nema svojstvo suda, pa se ne može ni smatrati da se to rješenje izdaje u okviru sudskog postupka, ostaje ispitati može li se ono smatrati autentičnom ispravom o nespornoj tražbini u smislu članka 3. stavka 1. točke (d) Uredbe br. 805/2004.
iako su javni bilježnici u hrvatskom pravnom sustavu ovlašteni sastavljati autentične isprave, tražbina utvrđena rješenjem o ovrsi na temelju „vjerodostojne isprave” nema svojstvo nespornosti.

Naime, u skladu s uvodnom izjavom 5. Uredbe br. 805/2004, njezinim člankom 3. stavkom 1. točkom (d) predviđeno je da se za autentičnu ispravu može izdati potvrda o europskom ovršnom naslovu samo ako je dužnik u toj ispravi izričito prihvatio tražbinu.

U predmetu iz glavnog postupka javni je bilježnik donio rješenje o ovrsi na temelju „vjerodostojne isprave”, to jest na temelju računa koji je I. Zulfikarpašić ispostavio na temelju ugovora o pružanju pravne pomoći i zastupanju te koji je jednostrano sastavio odvjetnik. Iz sadržaja tog rješenja ne proizlazi da je dužnik izričito prihvatio tražbinu.
Osim toga, nepostojanje dužnikova prigovora ne može se izjednačavati s izričitim prihvaćanjem tražbine u smislu članka 3. stavka 1. točke (d) Uredbe br. 805/2004 jer to prihvaćanje mora biti navedeno u autentičnoj ispravi za koju se izdaje potvrda.
Slijedom navedenih razmatranja, na drugi i treći dio pitanja valja odgovoriti da Uredbu br. 805/2004 treba tumačiti na način da se za rješenje o ovrsi koje u Hrvatskoj donosi javni bilježnik na temelju „vjerodostojne isprave”, a protiv kojeg nije bilo prigovora, ne može izdati potvrda o europskom ovršnom naslovu jer se ono ne odnosi na nespornu tražbinu u smislu članka 3. stavka 1. te uredbe.

ZAKLJUČAK SUD-a

predmetu iz glavnog postupka javni je bilježnik donio rješenje o ovrsi na temelju „vjerodostojne isprave”, to jest na temelju računa koji je I. Zulfikarpašić ispostavio na temelju ugovora o pružanju pravne pomoći i zastupanju te koji je jednostrano sastavio odvjetnik. Iz sadržaja tog rješenja ne proizlazi da je dužnik izričito prihvatio tražbinu.
Osim toga, nepostojanje dužnikova prigovora ne može se izjednačavati s izričitim prihvaćanjem tražbine u smislu članka 3. stavka 1. točke (d) Uredbe br. 805/2004 jer to prihvaćanje mora biti navedeno u autentičnoj ispravi za koju se izdaje potvrda.
Slijedom navedenih razmatranja, na drugi i treći dio pitanja valja odgovoriti da Uredbu br. 805/2004 treba tumačiti na način da se za rješenje o ovrsi koje u Hrvatskoj donosi javni bilježnik na temelju „vjerodostojne isprave”, a protiv kojeg nije bilo prigovora, ne može izdati potvrda o europskom ovršnom naslovu jer se ono ne odnosi na nespornu tražbinu u smislu članka 3. stavka 1. te uredbe.

Slijedom navedenoga, Sud (drugo vijeće) odlučuje:
1) Uredbu (EZ) br. 805/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o uvođenju europskog naloga za izvršenje za nesporne tražbine treba tumačiti na način da javni bilježnici u Hrvatskoj, kada postupaju u okviru ovlasti koje su im povjerene nacionalnim pravom u ovršnim postupcima na temelju „vjerodostojne isprave”, nisu obuhvaćeni pojmom „sud” u smislu te uredbe.
2) Uredbu br. 805/2004 treba tumačiti na način da se za rješenje o ovrsi koje u Hrvatskoj donosi javni bilježnik na temelju „vjerodostojne isprave”, a protiv kojeg nije bilo prigovora, ne može izdati potvrda o europskom ovršnom naslovu jer se ono ne odnosi na nespornu tražbinu u smislu članka 3. stavka 1. te uredbe.

 

Urednik:

Miriam Kervatin

Related Posts

Leave a reply