Defektni učinci ovrsnog pravosuđa na prezaduzene. Nemoguce ne obvezuje!?

DEFEKTNI UČINCI OVRŠNOG PRAVOSUĐA

STRUKTURA BLOKIRANI ( 04.2016.)

Čak 80 posto građana koji imaju blokirane račune nisu obveznici osiguranja, što znači da nisu ni zaposleni, niti primaju mirovinu, pokazale su provjere koje su napravljene uz pomoć (OIB).
250 tisuća građana koji imaju blokirane račune nezaposleno, dok preostali ima neki oblik osiguranja, oni su ili zaposleni, ili su imali obrte, ili osiguranje kao poljoprivrednici ili umirovljenici.
Činjenica da je 80 posto ovršenih građana bez posla sugerira da će oni teško ili gotovo nikako platiti dugove . U blokadi je i više od 17 tisuća građana koji su stariji od 65 godina, pa su gotovo nikakve šanse da oni ponovnim aktiviranjem na poslu zarade dodatni novac.

Blokirani su i računi oko 10.000 građana koji su umrli, a među njima je čak 7.700 tisuća muškaraca. Njihov dug postaje obveza nasljednika.

CIJENA ŽIVOTA

„Najbogatiji“ među blokiranima ovršenima nemaju pravo na veći iznos od cca 3600 kn mjesečno.
220 000 blokiranih živi sa manje od 1800 kn na mjesec čime nagomilavaju nove dugove i blokade.
Ekonomski i pravno situacija je neodrživa.
Ovrsni ( pljenidbeni ) hrvatski pravni sustav je defektan.
Protivan načelu pravne sigurnosti.
Dug sve veći.
Klasično kamatarenje i lihvarenje.
Kamatarenje:
„ Bili dužni 6 milijardi kuna duga.
Isplatili 26 miljarde. Dužni još 38 milijardi, a dug stalno raste. Plaćaju se samo kamate!“

Lihvarenje:
„Zelenaški ugovorom se smatra onaj kojim netko,koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog,njegovim nedovoljnim iskustvom,lakomislenošću ili zavisnošću,ugovori za sebe ili nekog trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio,ili se obvezao dati ili učiniti.“

Hoće li se takva spoznaja uopće pokušati provesti u djelo ovisi o nizu čimbenika, koji su često političke i ili interesne naravi, a nisu motivirane pouzdanijim djelovanjem pravosuđa

PROTUUSTAVNO

Ograničeno pravo na pravne lijekove.

Ustav jamči svakome pravo na nepristranog suca, pa bi prebacivanje ovrsnih postupaka na sudske savjetnike, bilježnike, odvjetnike bilo ograničenje Ustavnog prava

ŽALBA

Izmjenama je, zatim, napadnuta impostacija instituta žalbe kao općeg pravnog
lijeka time što je propisano,da je dopuštena samo kada je to izrijekom predviđeno., odn. da žalna ne odgađa izvrsenje
Sva rješenja tako postaju pravomoćna donošenjem i nose nove troškove koje potom završavaju u novim ovrhama.
ŽALBE

To vrijedi i za ovrhooditelja, recimo banka može biti osuđena na naknadu štete zato što nešto nije učinila prema rješenju o ovrsi, nema pravo na žalbu. Banka nema pravo na žalbu ni protiv rješenja kojim je odbijen njen zahtjev za naknadu troškova u vezi s provedbom ovrhe.
Ili ima situacija gdje ovršenik ima pravo na žalbu,a ovrhovditelj nema i obrnuto što nije u skladu s Ustavom koji jamči pravo na žalbu protiv svih odluka
SMIŠLJENA PODVALA
U nastojanju da se strankama oduzme pravo na žalbu u nekim se slučajevima otišlo tako daleko da seoni mogu shvatiti kao promišljeno podvaljivanje

Žalba, čak, neovisno o tome što prvostupanjski sud smatra da je utemeljena, ne može sprječiti provedbu ovrhe.
PRIMJER

Ovrhovoditelj tvrdi da ste mu dužni 100 kn.
Načelno je to njegovo pravo.
Vi znate da niste.
Ovrha kosta vec 1100 kn. Kamata počne rasti.

Ovrhvoditelj traži da se zabilježi na vaš stan i da se proda na dražbi. Vi se žalite. Općinski sud prihvati žalbu ali vama se ovrhoviditelj vać zapise na hipoteku i postupak prodaje na dražbi započinje. A žalba nije rješena.
PRESUMPCIJA NEVINOSTI

Ovrhovoditelju se na temelju ovršne isprave vjeruje da ima tražbinu i da je legitimiran tražiti ovrhu
Ovrha se može tražiti i deset godina nakon tih momenata iako se u međuvremenu moglo svašta dogoditi.

Oršeniku bi trebalo u ovršnom postupku omogućiti da pokuša – na isti način na koji ovrhovoditelj dokazuje postojanje svoje tražbine i legitimacije dokazati da su tražbina ili legitimacija naknadno prestali i obustaviti ovrhu.
OVRŠENIKU SE UOPĆE NE VJERUJE

Po novom se, međutim, ovršeniku uopće ne vjeruje.

Čak i ako ovršenik javnom ili javno ovjerovljenom ispravom dokazuje da je tražbina prestala, da nema više legitimacije, a ovrhovoditelj se ne suglasi s tim prigovorom, sud će doduše na parnicu uputiti ovrhovoditelja, ali će održati na snazi sva prava koja je ovrhovoditelj stekao na imovini ovršenika.

Ovršenik će stoga, da bi deblokirao svoju imovinu, premda može dokazati da je tražbinu iz ovršne isprave podmirio, morati čekati okončanje parnice na koju je upućen ovrhovoditelj
PROTUUSTAVNOST
Dakle, s jedne strane, ovrhovoditelj postojanje svoje tražbine i legitimacije može dokazivati u ovršnom postupku ispravama određene kvalitete, ali ovršenik ne može ispravama iste kvalitete dokazivati da su nakon nastanka ovršene isprave tražbina i legitimacija prestali.

Time je stvorena protuustavna neravnopravnost u tretiranju procesnih subjekata, jer ako jedna stranka nešto smije dokazivati određenim instrumentima istim instrumentima bi to morala moći i druga.

itd…
KAKO DALJE?

Postoji način da se ‘popravi’, kako bi postalo pouzdanije, kako bi osiguralo pravnu sigurnost?!

Podaci govore jasno.
Dugovi rastu, ne smanjuju se.
Zakon ne ispunjava svrhu.
Mijenjajmo zakon!

Resetirajmo postojeći paket represivnog –ovrsnog zakonodavstva- NOVI ZAKON

Novi zakon ( zakoni )
Uz Ovrsni , ZOO, Porezni, Zakon o stečaju i Predstečajni

Značajne promjene u sustavu traže prilagođavanje svih koji u njemu djeluju, a to u pravilu nije ugodno, te izaziva otpore i opstrukcije onih koji su navikli raditi na dosadašnji način.
PRUŽA SE OTPOR

Među njima su gotovo sve pravne profesije, od sudaca do odvjetnika, bilježnika, državnih odvjetnika, pa i službenika u resornom ministarstvu. Jedan od razloga aktualnog stanja je i nedostatak sustavnih istraživanja, pa čak i političke volje da se reforme u pravosuđu utemelje na objektivnim ocjenama i pokazateljima.

SUCI KRSE ZAKON. STA SAD?

Iz nepoznata razloga sudovi su nekažnjeno izbjegli primjeniti ovršna rješenja koje je godinama bilo na snazi.
Pasivne ovrhe.

Ovrha na novčanim sredstvima, ako se provodi po ovršnom rješenju koje je donio sud, po Ovršnom zakonu nije smjelo vječno trajati, nego je sud morao obustaviti. Po sluzbenoj duznosti, bez stranaka.
IZOSTALO

325 000 obitelji je trebalo biti odblokirano! A nije!
Blokirani građani, među kojima Fina vodi i obrtnike!

Članak 180. Ovršnog zakona. Usput rečeno, tog članka u novome zakonu od 1. rujna više nema,čime je cijela stvar višestruko zanimljiva. Između ostalog i zbog ogromnog efekta koji je primjena mogla imati na volumen blokada, koji bi svakako bio manji.

U blokadi je, naime, danas rekordan broj građana – njih 327 616 duguje 37,32 milijardi kuna, no gotovo tri četvrtine blokiranih građana upravo su oni u dugotrajnoj blokadi.

Pritom je prežit broj blokiranih građana iz razdoblja koje pokriva ovo zakonsko rješenje, s time da je primjena navedene odredbe izostala.
Devet godina ipak ona je bila na snazi, sve od 2005. do 2014.. zakonodavac je smatrao da vjerovnik na ovaj način ne može vječno u šaci držati dužnika.
TABLICA

Objektivni pokazatelji
Tablica blokiranih

12/2010. godine
– 25.606 građana u blokadi ( obrtnici, samozaposleni)
01 2011.
– 77.911 građana u blokadi. Dug iznosi 6,019 milijardi kn
06/2011.
-166 000 građana u blokadi
12/2011.
– 219 421 građana u blokadi
03/2012.
-212 317 građana u blokadi. Dug iznosi 13 milijardi kn
12/2013.
– 299.795 građana, u blokadi.Dug iznosi 23,82 milijardi kn
01/ 2014.
307.406 građana u blokadi.Dug iznosi 24,45 milijardi kn
11/2014.
322 500 građana u blokadi. Dug iznosi 31,06 milijarde kuna i prerastao je iznos duga hrvatske privrede!
47.828 blokiranih poslovna subjekta s 28,9 milijardi kn duga.
05/ 2015.
-320 214 građana u blokadi; Dug iznosi33,61 milijardi kn.
09/ 2015.
-320.952 građana. Dug građana iznosi 35,61 milijardi kn.
01/ 2016.
-324.424 građana u blokadi . Dug iznosi 36,99 milijardi kuna
– 29. veljače u blokadi je bilo 327.616 građana. Dug građana iznosio je 37,32 milijarde kuna,
3.a – FIZIČKA LICA
Prema podacima koje je obradila Fina, zbog neizvršenih osnova za plaćanje , u periodu od 2011. do 2016. FINA je provela 7 milijuna ovrha, od čega 71 pljendiba posto nad građanima RH
FINA, državna agencija je od građana prisilnom pljenidbom na ovrsni prijedlog odvjetnika i bilježnika i banaka naplatila 26,8 milijardi kuna ,a građani su duzni još 37 milijardi.
Dug, blokadom kod FINE, raste cca pola milijarde na mjesec.

Početkom 2011. godine prosječno je svaki blokirani hrvatski građanin, njih 70 000. bilo dužno cca 77 255 kn .I to je bio problem koji se lako mogao riješiti.
Građani danas duguju više od privrede ( vidi tablicu) što je politički ,socijalni, ljudski i ekonomski apsurd
Diskriminatornim i korupcijskim zakonima u režiji Ministarstva pravosuđa, privredi se dugovi brišu, a građanima zauvijek rastu.
PREVISOK BROJ ZAPOSLENIH U PRAVOSUĐU

Po komparativnim pokazateljima Hrvatska je, u odnosu na stanovništvo, ( bez da brojimo svih koji od poslova ovrhe zarađuju) među državama s najvećim brojem zaposlenih u pravosuđu – kako u pogledu sudaca, tako i pravosudnih službenika. No usprkos tome pravni je sustav defektan i stoga nestabilan.

Za to se redovito nalaze raznovrsna opravdanja, koja se nakon pomnijeg razmatranja pokazuju neosnovanima.
MONITORING I REFORMA PRAVOSUĐA
od Ministarstva pa na dole

Naše se društvo dubinskih promjena, čini se, i dalje grozi – koliko god bi se one mogle pokazati nužnima

Smatram da je sustav u kojem je lakše promijeniti Ustav nego akt vlasti koje masovno proizvodi negativne posljedice (poput blokade imovine i apsolutni rast privatnog/javnog duga) duboko defektan szstav, te kao takav protivan načelima vladavine prava, koja traže stabilne normativne temelje za razvoj demokracije i zaštite ljudskih prava.
Poneke od mjera se pomalo uvode, no često na polovičan ili nepripremljen način.
POVECANJE PRISTOJBI I SMANJIVANJE PRAVA
Uz to, neke druge mjere koje se radi veće efikasnosti poduzimaju – npr. povećanje sudskih pristojbi ili cijena pravnih usluga – ili prebacivanje nadležnosti na odvjetnike, bilježnike ili sudske savjetnike – djeluju na način koji građanima pravnu zaštitu čine još nedostupnijom.

EU I HRVATSKA

Nakon ulaska u Europsku uniju, hrvatski građani nisu više samo hrvatski građani.
Oni su postali i europski građani.

Time uzrokovane promjene u njihovom statusu su mnogobrojne, jer ulaskom u EU i Hrvatska je postala dio područja “slobode, sigurnosti i pravde” dogovorenog programom iz Tamperea, a pravno uobličenog u Lisabonskom ugovoru. Hrvatska kao dio europskog područja pravde počinje neposredno primjenjivati uredbe koje donose Europska komisija i Vijeće, a dužna je provoditi i druge pravne akte Unije.
ODŠTETE
U novim okolnostima , državni proračun kao da nije svjestan da ce morati otvoriti novi rashod =isplate odšteta žrtvama povrede ljudskih prava. Udruga blokirani sprema lavine novih postupaka, u kojima bi država mogla biti osuđena za povrede ljudskih prava.

Iz perspektive ljudskih prava, katastrofalne posljedice represivno ovrsnih postupaka, porazne su zato što je ( kad izdvojimo Ovrsni zakon) njegova osnovna namjera bila da se zatvori dug, a ne da se otvori prostor za pasolutni rast kako broja dužnika tako i iznosa duga!
LEGALIZIRANA DISKRIMINACIJA I SUMNJA U KORUPCIJU

Odnosno da se onemogući diskriminacija kojom se odabranima, ( primjer iz Hrvatske) poput aktualnog ministra turizma brišu milijuni duga, a umirovljenici Katii , Telekom i dva odvjetnička ureda plus FINA dug neustavno natovari na ionako malu mirovinu i dječji doplatak, koji su joj bez obrazloženja blokirani za uslugu koju nije nikad koristila.
NEMA JAVNOG DIJALOGA O TEMI
Ujedno se 4 godine, sustavno onemogućuje javni dijalog i socijalno-politička diskusija o razumijevanju –apsolutnog rasta privatnog duga- u svjetlu razvoja modernog hrvatskog društva.
PROMJENA ZAKONA
Bit suvremenog razumijevanja pravne sigurnosti jest upravo suprotan današnjoj hrvatskoj praksi. – smatra se da je normalno da se zakoni neprekidno nadograđuju i redefiniraju.

Nepristajanje na isto znači osudu na stagnaciju, cementiranje stanja koje će se uskoro pokazati neprihvatljivim u svjetlu razvoja modernog svijeta.

I iz vanjske perspektive, pravosuđe Hrvatsku predstavlja kao zemlju koja gleda unazad, koja umanjuje ostvarenu razinu zaštite ljudskih prava ili trajnije onemogućuje da se dosadašnja razina jamstava ljudskih prava povećava.
POTEMKINOVA SELA PRAVNE ZAŠTITE NAJUGROŽENIJIH

Zakon –diskriminacija
Potrebno je uložiti znatne napore da se formira grupa uz Ministarstvo pravosuđa, Ustavnog suda koje se do danas nije iskazalo doraslo težini problema, te sudova i sudaca koji će znati razumjeti i smisleno primijeniti nesumnjivo značajne procesne mogućnosti koje se otvaraju Zakonom o suzbijanju diskriminacije.

LJUDSKA PRAVA
Sustav zaštite ljudskih prava propisan Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda djeluje u odnosu na Hrvatsku već više od 15 godina, od 1997., kad je Hrvatska postala članica Vijeća Europe.

Time je pristala i na nadležnost Europskog suda za ljudska prava, čije je sjedište u Strasbourgu. Taj je sud hrvatskim građanima postao već dosta poznat, što se vidi i po broju slučajeva koji se godišnje pred njime pokreću. No, važno je kazati da bi ljudska prava – i to kako ona sadržana u hrvatskom Ustavu, tako i ona zajamčena Europskom konvencijom – trebala u prvom redu štititi domaća tijela.
USTAVNI SUD RH
Katastrofalni je pokazatelj da u Hrvatskoj čak ni Ustavni sud ne nosi odgovornost za nečinjenje.

Tako je Ustavni sud —dužan odgovor- HSLS-u i Udrugi Blokiranih po pitanju Ovršnog El dorada u Hrvatskoj.

HSLS-u od veljače, 2013.
Blokiranima od veljače, 2014. Godine.
Osim administrativnog poziva na dopunu Ocjene ustavnosti, drugih odgovora nema.
A predmeti su zaprimljeni.
Nadopuna- Ustavni se odbio očitovati ( u 2016.)
I što sad?

USTAVNI SUD I EU
Naime, Europskom sudu građani se mogu obratiti tek kad iscrpe domaća sredstva pravne zaštite, što u pravilu uključuje i obraćanje Ustavnom sudu.

Pravne procedure koje se trebaju proći prije no što zahtjev sudu u Strasbourgu bude dopušten znaju biti dugotrajne, a ponekad se pretvaraju i u labirint u kojemu se ni pravnim profesionalcima nije lako snaći. Još gore, čini se da i država ponekad poduzima korake kojima se želi građanima otežati i usporiti pristup sudu u Strasbourgu.
To je legitimno ako se želi jednaka zaštita pružiti u okviru nacionalnog pravosuđa, ali to nije uvijek slučaj.
SUĐENJE I RAZUMNI ROK

Primjer novijih promjena učinjenih radi ograničavanja korištenja europskog sustava zaštite ljudskih prava jesu pravna sredstva radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku. Riječ je o ljudskom pravu zbog kojeg je izrečeno najviše presuda pred sudom u Strasbourgu u kojima su u odnosu na Hrvatsku utvrđene povrede i kršenja.
Uz otežavanje pristupa Europskom sudu, glavna je svrha promjena bila da se državni proračun “rastereti” isplate odšteta žrtvama.
ODUGOVLAČENJE ĆE IPAK DOĆI NA NAPLATU

Za vjerovati je da će takve mjere samo privremeno postići prividan uspjeh, a u konačnici opet dovesti do lavine novih postupaka, u kojima bi država mogla biti osuđena za povrede ljudskih prava.

Obeshrabreni izostankom odgovora, udruge i pojedinci ne traže od Hrvatske da reagira sukladno
Zakona o suzbijanju diskriminacije. Ni taj zakon nije u cijelosti ispunio očekivanja.

Za taj zakon, isto kao i kod Ustavnog suda, građani RH s pravom očekuju da zaposleni tih institucija samoinicijativno rade svoj posao.
A ne rade ga.

PUČKI PRAVOBRANITELJ
Sudska zaštita samo je jedna od komponenti toga zakona, a on sadrži i preventivne odredbe o informiranju i edukaciji, za što je zadužen ured pučkog pravobranitelja.
Pučki pravobranitelj bi trebao reagirati i tražiti javni dijalog odn. pokrenuti pitanje ZAKONA O PREDSTEČAJNIM I ZAKONA O STEČAJU POTROŠAČA jer diskriminira jedne na račun drugih!

Ima li naznaka o tome? Nema.
Sudovi su pokazali veliku količinu nesnalaženja, pa i predrasuda.

BESPLATNA PRAVNA POMOĆ
Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći – omogućava li ljudima da traže sudsku zaštitu svojih prava, je li zaživio u praksi?
Dosadašnji ZBPP je svojevrsno Potemkinovo selo, izgrađeno radi pokazivanja stranim promatračima, da bi se pokazalo da Hrvatska ima sustav besplatne pravne pomoći, no uz istodobno propisivanje tako restriktivnih uvjeta i tako visokih administrativnih i birokratskih prepreka da je između većine potencijalnih korisnika i razmjerno skromnih proračunskih sredstava osiguranih za tu namjenu stvoren neprobojan zid.

Iupravo se u vremenima krize povećava potreba da se pomogne najugroženijima.
OVRŠNI ZAKON SE DORAĐUJE OD 1996.
U međuvremenu, paketi ovršnih zakona i pripadajućih podzakonskih akta prošli su bezbroj ispravki i izmjena zakona što dodatno ukazuje na potrebu pisanja novog hrvatskog zakona o ovrhama i izgradnju novog modela sukladno europskoj pravnoj praksi

Da je sačinjen pročišćeni Ovršni zakon imao bi ukupno 410 članaka, a ovako se teško snalaziti u toj nomotehničkoj papazjaniji koja se dorađuje od 1996. godine. S tim da politika zapravo nikad nije dala pravu priliku struci.
Na to je upozoravao i prof. dr. Dika kad je za portal Poslovni.hr, rekao: „Na temelju 40 godina rada na fakultetu i bavljenja procesom mogu posvjedočiti da država u Hrvatskoj nije ništa učinila da bi pametno organizirala ovršno pravosuđe.“
POZITIVNE POSLJEDICE KOJE ĆE IZMJENOM ZAKONA PROISTEĆI
Zakonskim paketom ovršnih zakona i pripadajućih podzakona u Hrvatskoj se godinama krši USTAV RH kao i EU pravna norma:
– univerzalno pravno načelo jednakosti svih ljudi pred zakonom;
– univerzalno pravno načelo presumpcije nevinosti i pravo na pravomoćnu sudsku presudu;
– univerzalno pravno načelo zaštite siromašnih i nemoćnih pred moćnima;
– univerzalno pravno načelo pravednosti prema svima;
– univerzalno ljudsko pravo na dostojan život socijalno isključenih i apsolutno siromašnih;
– univerzalno ljudsko pravo na dom;
– univerzalno pravno načelo na pravično i pošteno suđenje;
– univerzalno ljudsko načelo da smo svi pred zakonom jednaki i da svi imaju pravo na jednaku pravnu zaštitu, bez ikakve diskriminacije

NOVI ZAKONI

MORATORIJ ODMAH

Osnovni cilj PROmjene zakona jest urediti ovršno pravosuđe na način kojim se prvenstveno štuje Ustav RH i EU pravne konvencije

Osnovni cilj izmjene zakona jest urediti ovršno pravosuđe na način kojim se prvenstveno štuje Ustav RH i EU pravne konvencije.

PRAVNA SIGURNOST
Prvenstveno omogućiti svima pravo na pravično suđenje i kontrolu iznosa duga.
Jasno je da dugove treba plaćati ali iz priloženog je vidljivo da postojeći Ovršni zakon pitanje duga ne da nije riješio nego je dug multiplicirao i doveo situaciju u zemlji do eksplozije.
Hrvatskoj treba ovršno pravosuđe koje poštuje USTAV RH i europske konvencije i osnovno ljudsko dostojanstvo svakog čovjeka, pa čak i dužnika.
Nitko ne uživa u poziciji duga, ljudima treba omogućiti da dugove vrate nastave sa životom u Hrvatskoj, a ne da iz Hrvatske bježe.

OSNOVA

Na javnoj dražbi nekretnina se ne može prodati ispod pune vrijednosti utvrđene vrijednosti nekretnine.
Prodajom nekretnine u postupku ovršnog postupka prodaje nekretnine radi namirbe tražbine, ovrhovoditelji koji su sudjelovali u postupku smatraju se namireni u cijelosti.
Postupak prodaje nekretnina u agenciji FINA počam sa članak 132.a (NN 93/14) do 132.i, Ovršnog zakona trebaju se urediti na način da se ukida elektronička prodaja preko Agencije
Ukoliko se postupak ovrhe provodi nad jedinom nekretninom ovršenika koji isti ima i u kojoj isti živi i boravi sa obitelji ima se ista nekretnina izuzeti iz ovrhe, te se ovrha nad njom neće provoditi.
Izuzima se nekretnina u kojoj živi obitelj sa djecom koja se redovno školuju do okončanja njihovog školovanja, kao i za osobe starije od 60 godina života.
Kada prođu uvjeti iz izuzeća nekretnine od ovrhe iz ovoga članka, predmetna nekretnina se može prodati sukladno odredbama Ovršnog zakona
Postupak ovrhe smatra se dovršenim istekom od 10 godina od datuma pravomoćnog ovršnog rješenja, pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnoga prijedloga, provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe
Ukoliko se donese rješenje o odgodi ovrhe po računima ovršenika, FINA koja provodi rješenje o ovrsi, a na koje se odnosi rješenje o odgodi ovrhe, ima se odmah po zaprimitku rješenja o odgodi ovrhe odgoditi učinak ovršnog rješenja

Ovršne radnje u ovršenikovu stanu ne mogu se provesti ukoliko nije nazočan ovršenik, njegov zakonski zastupnik, opunomoćenik ili odrasli član njegova kućanstva, te moraju biti nazočna i dva punoljetna svjedoka ili javni bilježnik.

Rješenje o ovrsi mora biti obrazloženo.

Ako se ovrha provodi na plaći ovršenika, od ovrhe je izuzet iznos u visini četiri petine plaće ovršenika, a ako se ovrha provodi radi naplate tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, ovrhe radi prisilne naplate novčanih iznosa za uzdržavanje djeteta od ovrhe je izuzet iznos koji odgovara iznosu od jedne polovine neto plaće ovršenika.

BLOKADOM JE UGROŽENA HRVATSKA
RAST I RAZVOJ
SPASITI NAS MOZE SAMO POTROSNJA!
RASTA NEMA AKO SE NOVAC NE VRTI.
Reprogram i otpis DUGOVA , model izlaska iz krize
__________________________
MAŠINA više ne funkcionira. Jasno je to svima koji su zadnjih pet godina proveli u Hrvatskoj. Dugo nam već obećavaju da ćemo izaći iz krize, da će dogodine biti bolje. Pravo rješenje problema, međutim, nitko ne nudi.

Spasiti nas može samo potrošnja.
Rast ne može biti ostvaren ako se novac napokon ne počne okretati. No, građani trenutno nemaju novca za trošenje.
Bez upumpavanja svježeg novca u sustav, oporavak nije moguć.
Reprogram i otpis dugova kao sredstvo izlaska iz krize
Investicije same po sebi, smatra Lokin, ne mogu pokrenuti rast. Štoviše, polaganje svih gospodarskih nada u investicijsku politiku samo produbljuje krizu.
Fokusirati se treba, smatra Lokin, na osobnu potrošnju, koju treba vratiti na razinu pretkriznog razdoblja.
“Budući da nije moguće kratkoročno povećati zaposlenost, niti plaće, prostor potrošnji moguće je otvoriti jedino reprogramom i otpisom dugova stanovništva gdje država treba nastupiti kao jamac, a kreditori kao financijski agenti”, smatra Lokin.
Stanje duga stanovništva, ističe Lokin, već se treću godinu ne mijenja i iznosi oko 40 posto BDP-a. Također, dug je u 2012. godini dosegao vrijednost od oko 80 posto raspoloživog dohotka stanovništva. Većina dugova su kratkoročni i odnose se na zaduženje prema bankama.

Dugoročno su ugrožene i banke
Potrošnja stanovništva je blokirana, a upravo ta blokada stvara zatvoreni krug krize, naglašava Lokin. Istovremeno, država se bavi nametanjem porezne presije, što možda ima blagotvorni učinak na punjenje proračuna, ali istovremeno dovodi do produbljivanja ekonomske depresije.
Model otpisa i reprogramiranja dugova, ističe Lokin, u interesu bi bio i bankama. Iako je bankovni sustav u Hrvatskoj stabilan, njegova profitabilnost naglo pada, Kad jača potrošnja, slabi kriza

04.2016.

Što bi trebalo učiniti, pa da stvari budu po mjeri pravnog poretka koji kreće prema vladavini prava u relativno snošljivim okvirima?

Nigdje nema stopostotne vladavine prava, ima većeg ili manjeg približavanja tome, ali ono što mora osigurati svaki pravni sustav jest pravna sigurnost i poštovanje prava čovjeka, a toga u Hrvatskoj, barem kad je riječ o iznad navedenim – represivno pljenidbenim zakonima – nema. Još uvijek, nema.

UDRUGA BLOKIRANI
MIRIAM KERVATIN

Leave a reply