Blokirani v Ustavni sud! Hitno utvrditi nesuglasje i sporne odredbe OZ staviti van snage


Udruga Blokirani- Deblokirajmo Hrvatsku
Ur.br.1803/2017
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Trg Sv. Marka,4
10 000 Zagreb

PREDMET: HITNI POSTUPAK

Predlaže se da USUD hitnim postupkom utvrdi nesuglasje, i nepodudarnost u dijelu Ovrsnog zakona i vezanih zakona i propisa, koji se odnose na izdavanje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave s :
– čl.6 Europske konvencije o ljudskim pravima,
– Protokol-a 1. čl. 1 glede imovine,
te da USUD odnosne odredbe, hitno stavi van snage i pošalje na ispravke Saboru RH
SADRŽAJ:

Poštovani,
zaprimivši Vaše pismeno , kojim USUD odbacuje naš prijedlog o ocjeni ustavnosti Ovršnog Zakona RH i pripadajućih zakona i propisa (U-I-2018/2014., 23. travanj, 2014., 26. svibanj, 2014., 29. prosinac, 2014. godine ) ovime podnosimo novi prijedlog, kojim se precizira i konkretizira zahtjev sa ciljem da se utvrdi nesuglasje i nepodudarnost odredbi OZ koje nisu u suglasju sa pravnom stečevinom Europske Unije i to sa čl.6. Europske Konvencije o ljudskim pravima te Protokolu 1.čl.1. glede imovine, pa ovime ističemo :
– Prigovor glede sastava Ustavnog suda, iz razloga što u odlučivanju o ocjeni sudjeluju i neki članovi koji su učestvovali u radu saziva Sabora kada su se donosile izmjene i dopune Ovršnog zakona a što nije u skladu sa procesnim načelima( iudex suspectus ).

– Pored toga ozbiljan prigovor sastavu suda sastoji se u činjenici da se u Saboru RH po ključu biraju suci Ustavnog suda, pa je na taj način narušena trodioba vlasti, i suci nisu neovisni.

– Što se tiče merituma, podnosimo prijedlog sa zahtjevom da se hitnim postupkom utvrdi nesuglasje i nepodudarnost predmetnog OZ ( te pripadajućih zakona i propisa)
u dijelu koji se odnosi na na izdavanje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave s :
– Čl.6 Europske konvencije o ljudskim pravima te
– Protokol-a 1. čl. 1 glede imovine,
te da USUD odnosne odredbe, hitno stavi van snage i pošalje na ispravke Saboru RH.

Od slučaja Golder smatra se da bi bilo u neskladu s duhom Konvencije kada bi se državama dopuštalo, da manipulirajući nadležnošću, procesna prava iz čl. 6. zaobilaze stavljajući pojedine predmete u nadležnost tijela na koja se ne bi primjenjivali svi standardi poštenog i javnog suđenja.

 

OBRAZLOŽENJE HITNOĆE:

1/ 7 NADLEŽNOST SUDA

Predlažemo da USUD predmetno ustvrdi stvarnu nadležnost Suda za dvostupanjsko postupanje sukladno odredbama Europske Konvencije o ljudskim pravima, te da se osigura prenošenje nadležnosti na tijela koja u domaćem pravnom sustavu imaju status tijela sudbene vlasti, te osigura -pravo na pošteno (i javno )suđenje, čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kad je riječ o izdavanje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave po javnom bilježniku kao i odluke državnih tijela o kaznama kao što su prometna policija, lučke kapetanije sa ciljem provedbe zaštite koju pruža čl. 6. st. 1. Konvencije u osiguranju poštenog postupanja, a ne u provjeri ispravnosti ishoda postupka – odluke u konkretnom slučaju te čl.1. Protokol br. 1. – Zaštita vlasništva ( Protokol uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda)
2/7 PRAVO NA POŠTENO (JAVNO) SUĐENJE
Pravo na pravično (pošteno, fair) suđenje najvažnije je procesno ljudsko pravo. Ono je u hrvatskom pravnom poretku sadržano na ustavnoj i zakonskoj razini, kao i u više ratificiranih međunarodnih konvencija.

Pokazalo se da su povrede prava na pošteno suđenje ne samo najčešći uzrok pokretanja postupaka pred Europskim sudom, nego i da su te povrede, u odnosu na Republiku Hrvatsku s oko 90% udjela u ukupnom broju presuda koje su utvrdile povrede, uvjerljivo na prvome mjestu.

Pravo na pošteno suđenje ne jamči samo pravo na to da postupak bude pošten i javan kada se vodi pred tijelima koja imaju svojstvo nezavisnog i nepristranog tribunala, nego i to da se o svim pravima koja prema tumačenju Suda imaju svojstvo “građanskih prava i obveza” može odlučivati pred tijelom koje udovoljava takvim zahtjevima.

Od slučaja Golder smatra se da bi bilo u neskladu s duhom Konvencije kada bi se državama dopuštalo, da manipulirajući nadležnošću, procesna prava iz čl. 6. zaobilaze stavljajući pojedine predmete u nadležnost tijela na koja se ne bi primjenjivali svi standardi poštenog i javnog suđenja.

Također se pozivamo na presude Europskog suda C- 551/15 i C- 484/15, OD 09. OŽUJKA,2017. kojim Sud zaključuje da –
„ iako su javni bilježnici u Hrvatskoj ovlašteni sastavljati autentične isprave koje također mogu biti osnova za izdavanje europskog ovršnog naslova ako se odnose na nespornu tražbinu –za rješenja o ovrsi koja ti javni bilježnici izdaju može se po toj osnovi izdati potvrda samo ako se utvrdi da je dužnik izričito prihvatio u njima navedenu tražbinu. „

Sud također navodi da – „poštovanje načela uzajamnog povjerenja među državama članicama u području suradnje u građanskim i trgovačkim stvarima zahtijeva da sudske odluke nacionalnih tijela države članice čije se izvršenje traži u drugoj državi članici moraju biti donesene u sudskom postupku.“

Dakle, kada postupaju u okviru ovlasti koje su im povjerene nacionalnim pravom u ovršnim postupcima na temelju „vjerodostojne isprave“, javni bilježnici u Hrvatskoj ne mogu se smatrati „sudom” u smislu dviju spomenutih uredbi.

Svrha zaštite koju pruža čl. 6. st. 1. Konvencije jest u osiguranju poštenog postupanja, a ne u provjeri ispravnosti ishoda postupka – odluke u konkretnom slučaju.

3/7 BEZ STRUČNOG ZASTUPANJA KOJE SI STRANKA NE MOŽE PRIUŠTITI, NEMA GOTOVO NIKAKVE IZGLEDE ZA USPJEH

Na temelju iste argumentacije o potrebi stvarne, a ne samo puke formalne mogućnosti ostvarenja zajamčenih prava, Europski je sud pravo na pristup sudu tumačio i u kontekstu sposobnosti stranke da angažira zastupnika koji će učinkovito moći braniti njezina prava.

Blokirani hrvatski građani bitno su ograničeni u sposobnosti da učinkovito brane svoja prava i interes pred sudom te da angažiraju zastupnika koji će moći učinkovito braniti njihova prava.

Tako je i u slučaju ( EU presude Airey) riječ o kompleksnom postupku rastave braka u kojem tužiteljica slabog imovnog stanja nije mogla platiti odvjetnika (iako ga formalno nije bila dužna angažirati).
Sud je zaključio da je pravo na pristup sudu povrijeđeno jer u konkretnom postupku bez stručnog zastupanja koje si stranka nije mogla priuštiti, ona nije imala gotovo nikakve izglede za uspjeh.

Na taj je način pravo na pravnu pomoć (za one koji pravnu pomoć ne mogu osigurati sami), u praksi suda prošireno i na sporove građanske naravi, iako je izrijekom u tekstu Konvencije predviđeno samo u odnosu na kazneni postupak, ako je zbog nedostatne pravne pomoći osoba bitno ograničena u sposobnosti da učinkovito brani svoja prava i interes.

Pravo na procesnu ravnopravnost te pravo na kontradiktornost i javnost u postupanju i odlučivanju nalaze se u samom središtu pojma poštenog (fair) suđenja.

4/7 JEDNAKOST ORUŽJA
Jamstva iz ove grupe ocjenjuju se iz cjeline postupka i imaju “otvorenu, rezidualnu kvalitetu”.
Pravo na procesnu ravnopravnost (“jednakost oružja”, equality of arms) sadržajno je blisko načelu saslušanja stranaka u domaćem pravu. Prema tom načelu, svaka od stranaka treba imati “razumnu mogućnost da u postupku brani svoja prava pod uvjetima koji ga ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na njezinog protivnika”.

Jedan dio toga načela sadržan je u mogućnosti da se izjašnjava i raspravlja o svem relevantnom procesnom materijalu. Pri tome, Sud u svojoj praksi nije načelo jednakosti oružja primjenjivao samo na procesni materijal prikupljen od stranaka, nego i na procesni materijal pribavljen od strane trećih osoba.

Tako je npr. zbog evolucije stavova u Europskom sudu došlo do utvrđenja da je prijašnja dugogodišnja europska praksa prema kojoj je sud tijekom postupka mogao o nekim relevantnim okolnostima pribaviti izjašnjenja od državnog odvjetnika ili nižeg suda, u suprotnosti s jamstvom iz čl. 6., ako strankama nije ostavljena mogućnost da o sadržaju takvih izjašnjavanja raspravljaju.

Iz prava na jednakost oružja izvode se i pojedina prava u odnosu na izbor i izvođenje dokaza. Tako je Sud npr. smatrao da procesna ravnopravnost implicira i pravo da se na jednak ili barem usporediv način tretiraju dokazni prijedlozi stranaka, kao i sposobnost da stranke same ispituju svjedoke na glavnoj raspravi.

I način na koji se provodi postupak relevantan je za pravo na pošteno suđenje. Članak 6. jamči pravo na fair and public hearing, što se u praksi Suda dovodilo u vezu s jamstvom da će postupak, ili barem njegovi središnji stadiji, pružiti priliku za neposredno, kontradiktorno i javno sučeljavanje.

Prema praksi Suda u Strasbourgu, a uzimajući u obzir tumačenja Konvencije, mogu se navesti sljedeći elementi ili aspekti prava na pošteno (pravično, fair) suđenje, koje RH, provedbom Ovršnog zakonodavstva krši:
– pravo na pristup sudu (access to court);
– pravo na procesnu ravnopravnost (equality of arms, “jednakost oružja”);
– pravo na javno i kontradiktorno suđenje (public hearing);
– pravo na saslušanje (fair hearing);
– pravo na dokaz (right to proof);
– pravo na sud ustanovljen zakonom (tribunal established by law);
– zabrana arbitrarnog postupanja (arbitrariness) i pravo na pravnu sigurnost (legal certainty)

5/7 NAZOVI VJERODOSTOJNE ISPRAVE

Europska konvencija o ljudskim pravima u članu 6. predviđa da jedino nadležni sud u dvostupanjskom postupanju donosi odluke o pravima građana i pravnih subjekata, i ne spominje nikakvo učešće drugih državnih tijela ni javnih bilježnika, te pored toga,EKLJP u Protokolu 1.čl.1.jasno navodi i naznačuje te štiti imovinu, dakle širi pojam koji pored vlasništva uključuje e.g potraživanja, dugove, ususfructus, zakupnine, najamnine, autorska prava, prava industrijskog vlasništva, založna prava itd…….. a sve iz razloga što postupanje javnog bilježnika i drugih tijela ne uključuje koordinaciju među strankama onako kako to čini Sud, već se Rješenje temelji na pretpostavkama o postojanju duga i to onako kako je to jednostrano prikazuje vjerovnik u svojoj nazovi vjerodostojnoj ispravi, pa se e.g. događa da dužnik nakon provedene blokade nema sredstava da vrši protuovrhu, a koja se samo spominje u OZ, a u stvarnosti i ne vrši; već se u praksi vrši tek nakon provedenog parničnog postupka po ovrsi, i kad se po sudu utvrđuju opravdani troškovi javnog bilježnika i odvjetnika, a što kako je praksa pokazala imaju za cilj gomilanje troškova i povećanje ukupnog duga dužnika i protivno načelu o ravnopravnosti stranaka u ZOO RH, dovođenje dužnika u inferiorni položaj čime se arbitrarno upotrijebljene ovlasti na štetu slabije strane u postupku,koja se ne može suprotstaviti zajedničkom nastupu države i javnih bilježnika.
Nerijetko se događa da nakon druge neuspjele dostave navodnom dužniku, i stavljanja pismena javnog bilježnika na oglasnu ploču suda da se provodi ovrha blokiranjem računa i nedostupnim , radnicima na privremenom radu u inozemstvu,građanima na školovanju u inozemstvu, pomorcima, zrakoplovnim djelatnicima ..itd…pa za ovakve slučajeve ne bi trebao vrijediti prekluzivni rok, i ovakvom dužniku bi se trebalo omogućiti da podnose valjani prigovor po saznanju o ovrsi;

Te nadalje da se državna tijela kao što su prometna policija, redarstvena djelatnost, lučke kapetanije i dr…kao nekvalificirani , nekompetentni i stoga nenadležni za utvrđivanje krivnje za prekršaj,upute da nastupaju kao očevidci i tužitelji u dvostupanjskom postupanju suda, a ne da direktno šalju FINI svoja pismena sa kaznama radi provođenja ovrhe nad novčanim sredstvima navodnog prekršitelja temeljem krivnje;

Javni bilježnici, i samim svojim nazivom, definiraju svoje zadaće obveze i dužnosti, dakle da bilježe te da je njihova djelatnost javna. Notaio publico, notary public.. svugdje u svijetu obavljaju upravo tu funkciju, jedino smo ih mi,valjda iz razloga komoditeta i mogućnosti naplate većih davanja državi, podigli na viši pijedestal, i prouzročili ovakve posljedice u zemlji,

U dijelu Zakona o javnim bilježnicima , vjerovnicima smo omogućili da javnobilježnički ovršni akti pukom solemnizacijom ne dolaze pred suca , koji bi čak redovno po službenoj dužnosti ex offo trebao cijeniti upravo svojstvo ovršnosti u smislu člana 50.stav 1. Točka 1,3,5..,pa tako dužnik nije u stvarnosti ravnopravna stranka u smislu čl.2 .ZOO RH, već se ove okolnosti , nesavjesnog i nepoštenog poslovanja ..čl.4.ZOO , svih uključenih u proces ovrhe, zloupotrebljavaju.

Nije ni čudo da se ne prihvaćaju promjenjene okolnosti (..pacta sunt servanda , si rebus sic stantibus…) iz članova 369.,do 372 ZOO RH, pa posljedično imamo velik broj stečajeva, bankrota i predstečajnih nagodbi i otpisa dugova i /ili iznosa kamata i to sve u današnjim okolnostima kad je zakonska zatezna kamatna stopa veća od prosječne profitne stope( Zakonodavac traži od dužnika da plati i ono što je nemoguće ostvariti- nemoguće ne obvezuje..), i u konačnici takva zatezna kamata, koja sadrži uz to i kaznene poene (?!) , iznosi više od naknade štete radi zakašnjenja u plaćanju, a što je ratio legis.

6/7 USTAVNI SUD I ODGOVORNOST DRŽAVE

Činjenica je da se, obzirom na hrvatsku tradiciju, Ustavni sud smatra uglavnom kao političko sredstvo, a ne kao vrhovni zakon u zemlji koja iskazuje ogromne probleme u provedbi nadnacionalnog razvijenog kataloga pravne zaštite ljudskih prava pojedinca. Postavlja se pitanje što treba napraviti pojedinac ili organizacija, nakon što Ustavni sud RH suštinski odbije odgovoriti na pitanja odnosno ako se ispostavi da za pitanja postavljena u predmetu, prema nacionalnom pravu nema pravnog lijeka, a propust Ustavnog suda ima veliki komunitarni značaj?!
Osnovna uloga Ustavnog suda trebala bi biti (prvenstveno samoinicijativno) podešavanje i usklađivanje pravnih, nacionalnih normi s EU temeljnim instrumentima zaštite ljudskih prava unutar dugoročne strategije kojom bi pravne, socijalne, političke i društvene norme života hrvatskih građana postale ravnopravne s pravnim, socijalnim, političkim, društvenim temeljnim normama ostalih europskih građana.

Obzirom da u Hrvatskoj nije tako, zbog toga se nameće ovaj potez kao nužnost poduzimanja mjera, pa makar i radikalnih poput ove, kako bi se spasio međunarodni mehanizam zaštite ljudskih prava u Hrvatskoj, bitan za koheziju prava.

7/7 NAKNADA ZA ŠTETU

 

Propuštanje Ustavnog suda da postupi na ovaj način, može preko načela odgovornosti države dovesti do ozbiljnih posljedica, obzirom da je šteta ozbiljna i da postoji izravna uzročna veza između povrede/ štete / gubitka koji su pretrpili oštećeni Hrvatski građani.

Iz najnovije presude Europskog suda za ljudska prava, br.58630/11, prosinac,2016., Sud je zaključio da je Hrvatska izvršila povredu članka 1. Protokola br. 1 (zaštita vlasništva – kontrola korištenja imovine) u Ovršnom postupku u kojem je dužnikova imovina prodana na javnoj dražbi te dosudila oštećeniku pravo na novčanu nadoknadu štete u iznosu od 7870 EUR-a!

U situaciji kad većina od 330 000 dugotrajno blokiranih hrvatskih građana,deložiranih, blokiranih i iskamatarenih zatraži odštetu u iznosu od aprox 1000 EUR po osobi, to će predstavljati velik problem po državu.

Potrebno je pozvati se i na pozitivnu praksu Ustavnog suda iz nedavne prošlosti, presude :
U-III-1112/2001 iz 02/2004.;
U-III-74/2003 iz 06/2005.;
U-III-1297/2006 iz 03/ 2009.:
dok je Ustavni sud zauzimao važnu i pozitivnu ulogu u zaštiti nadnacionalnih temeljnih prava:
… [ ]činjenica da je dužnikova imovina 3x vrijednija od duga, postupanje ovrhovoditelja te nadležnih tijela koje pokreće postupak dražbe imovine kao i svrha koja bi se postigla kad bi se takva dražba dozvolila- predstavlja tešku povredu javnog morala! …

Ustav mora biti , osnovna zaštitna kategorija, zaštita slabijih i nemoćnih od moćnika.

Hrvatska je osam godina bila u recesiji i rezultat lošeg upravljanja zemljom, previsoke kamate, nepovoljno tržište, pad zaposlenosti danas isključivo plaćaju osiromašeni i prezaduženi, a bogate se pojedinci, što je protivno javnom moralu društva.

Za neustavno djelovanje po bilo kojoj osnovi, ne može postojati nikakvo racionalno opravdanje, ali zato trebaju postojati i provoditi se sankcije. Zakonima najvišeg pravnog reda, odnosno EU zakonima, u bilo kojem upravnom ili sudskom procesu unutar Hrvatske, ne može suprotstavljati se zakonima, pravilnicima ili bilo kojem drugom obliku pravnih propisa nižeg pravnog reda.

ZAKLJUČAK:

Stoga, a što se tiče merituma, podnosimo prijedlog sa zahtjevom da se hitnim postupkom utvrdi nesuglasje i nepodudarnost predmetnog OZ ( te pripadajućih zakona i propisa)
u dijelu koji se odnosi na na izdavanje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave s :
– Čl.6 Europske konvencije o ljudskim pravima te
– Protokol-a 1. čl. 1 glede imovine,
te da USUD odnosne odredbe, hitno stavi van snage i pošalje na ispravke Saboru RH.

 

S poštovanjem,

Miriam Kervatin, predsjednica Udruge Blokirani-Deblokirajmo Hrvatsku
Igor Govorčin, Savjetodavni odbor Udruge Blokirani-Deblokirajmo Hrvatsku

datum: 20.03.2017.

PODSJETNIK I POVEZNICA NA VEZANE TEME.

PRIJEDLOG UDRUGE BLOKIRANI IZ 2014.

ODGOVOR NA ODBIJANJE PRIJEDLOGA

 

 

sudac kolakusic

sudac abramovic

 

Related Posts

Leave a reply